Nijemac Heinz Hilchenbach iz okolice Hanovera prvi put je u Borju na Pelješcu ljetovao davne 1975. Da, prije čak 47 godina! I rijetke su bile godine u kojima nije došao.
ZAJEDNO SLAVE
Toliko je zavolio Borje i obitelj Krističević i oni njega da se ondje već odavna osjeća kao doma. I kad mu je supruga na žalost preminula 2005., nastavio je dolaziti sam. Obitelj Krističević ne može zamisliti bablje ljeto bez njegova osmijeha: uvijek dolazi u rujnu, kad mu je i rođendan, dan prije nego njegovu domaćinu, pomorskom kapetanu Branku Ivu Krističeviću, pa ga oni dvojica uvijek zajedno slave. Heinzu je rođendan 28. rujna, Ivu 29. rujna, pa zajedno pušu u jednu svjećicu, smije se naš sugovornik.
- Ima već desetak godina da skupa slavimo rođendan. On je posebno naglasio da je posebno sretan kad je u to doba kod nas, da budemo skupa na toj proslavi rođendan. Moja žena Nada nam učini tortu - kaže Ivo, uz kojeg budu i njegova djeca Ana i Nikša, kao i šira obitelj.
OSTAO GASITI POŽAR
Od svog je prijatelja Heinza mlađi čak 15 godina, ali to nikad nije bila prepreka njhovom velikom prijateljstvu:
- Hans - kako ga zove od milja - prvi je put došao u nas ‘75, ja sam imao 25 godina. Moja se obitelj već bavila iznamljivanjem. Baš te godine, kad je prvi put došao, izbio je veliki šumski požar u okolici Borja. Osam dana je gorjelo! U selu je bilo još gostiju, Francuza, Austrijanaca i Nijemaca, svi su pošli s brodom osim njega. On je jedini ostao s mještanima i vatrogascima da bi gasio taj požar - govori o Heinzu koji je jučer otputovao u Njemačku i nismo se stigli susresti.
- Dolazio je skoro svake godine, a nekad je imao i dva godišnja odmora, jedan na Pelješcu, a drugi u Španjolskoj. Putovao je svijetom, bio je u Kanadi, na Kubi... Ali je uvijek ostao vjeran Borju. Preko njega su nam dolazili i drugi gosti, članovi njegove familije, koji i dan danas dolaze. Baš smo familijarno povezani - kazuje gospar Ivo, koji ima i druge vjerne i višegodišnje goste, Austrijance, Nijemce i Poljake, ali nijedne kao što je Heinz.
TOČNO ZNA TKO JE IZ KOJE KUĆE
- Do prije dvije godine dolazio je sam s autom, imao je već punih 85 godina. Putovao bi po tri dana jer nikad nije vozio više od 600 kilometara dnevno. Uvijek je imao plan putovanja. U nas obično ostaje tri sedmice. Prošlu i ovu godine doveo ga je sin koji živi u Hamburgu, a došao je sa svojom životnom partnericom Giselom.
Ono što ga je prvenstveno oduševilo u Borju jest dobra hrana, ističe gospar Ivo.
- Bio je uvijek na punom pansionu, a ribe je bilo u izobilju i to obožava. Ima i svoje mjesto na plaži. Bili smo tako povezani da je našao sebe i našao zadovoljstvo među našom familijom, ali i sredinom u kojoj se našao. Pozna puno ljudi u Borju, sad već tri generacije onih koji su živjeli ondje, tako da točno zna tko je iz koje kuće - s osmijehom kazuje gospar Ivo.
Borje je malo mjesto na južnoj obali poluotoka Pelješca, svijeno poput gnijezda 500-tinjak metara iznad mora. U ona doba kad je Heinz počeo dolaziti, živjelo je u njemu šest familija, a sad, kako kaže Ivo, nema nitko od onih koji su tada živjeli.
- Sad ima 30 kuća. Ljeti bude 150 ljudi, a zimi bude dvoje. Mi isto živimo u Orebiću, ali afitajem kuću u Borju. Sezona nam traje od kraja svibnja do polovice listopada. Nije uvijek sve popunjeno, ali dobro je.
UVIJEK POZITIVAN
Zapravo je Ivov otac Niko Krističević bio prvi domaćin Heinzu. Niko je bio 1910. godište, a preminuo je 2010., kao stogodišnjak.
- Tako nam i gosti dožive lijepe godine. Heinz je oduševljen našom kuhinjom i našom hranom i svim tim skupa.
Izgleda da je to u vas tajna dugovječnosti?, nagađamo.
- Može bit‘! - smije se Ivo. - I znate, taj je čovjek prijateljski nastrojen, ne gleda ništa crno nego uvijek pozitivno - odaje još jednu tajnu dobroga i dugoga života.
I danas se sporazumijevaju na engleskom, iako je još 1975., u vrijeme požara, naučio prve tri hrvatske riječi: ‘brzo‘, ‘voda‘ i ‘gasi‘.
- Doći će nam i iduće godine, ako ga zdravlje posluži - nada se Heinzov domaćin.
