Berba plavca malog na Pelješcu nikada nije bila neizvjesnija: korona i izostanak turističke sezone uvjetovali su rapidno smanjenje potrošnje vina, što se izravno odražava na ovogodišnju jematvu.
Lanjske zalihe vina ostale su u bačvama pa se vinogradari opravdano pribojavaju da ove jeseni neće imati kome prodavati grožđe jer su spremnici u svim vinarijama prepuni. Prodaja lanjskog vina za destilat od kojeg se proizvode dezinficijensi nije zaživjela na Pelješcu jer je riječ o iznimno niskoj cijeni od oko pet kuna za litra koju vinarima plaća država iz proračuna. Tako postoji realna opasnost da plavac mali ostane neobran na trsovima, no to je ipak najcrnji scenarij od kojega strahuju tamošnji vinogradari, piše Slobodna Dalmacija.
Išlo je po euro
A ako otkup grožđa i krene, cijene će biti toliko niske da se plavac mali s padina Dingača neće isplatiti brati. Po Pelješcu se već naveliko šuška da će privatni vinari plavac mali otkupljivati po cijeni do najviše četiri kune od vinogradara, što je ispod svake cijene. Podsjetimo, prošle je godine otkupna cijena kvalitetnog plavca bila oko jednog eura za kilogram, a sada bi se zbog korone taj iznos, na nesreću peljeških vinogradara, mogao prepoloviti.
To bi značilo propast pelješkog vinogradarstva, rekli su nam vinogradari, koji nisu bili zadovoljni ni s prošlogodišnjom otkupnom cijenom. Pojašnjavaju da je upravo to donja granica rentabilnosti proizvodnje plavca malog. Sve ispod toga je čisti gubitak i propast vinogradarstva jer nitko nema interes raditi lozu i proizvoditi dugove i gubitke - rezolutni su vinogradari kojima se ne isplati plaćati repromaterijal, zaštitna sredstva i radnu snagu pa na kraju grožđe davati u bescjenje.
- Ne znamo kako dalje. Problemi su veliki. Nismo naplatili predano grožđe u vinariji Dingač od prošlih godina, a sada su došli novi problemi s korona-krizom i otkupom grožđa iz ovogodišnje berbe - jada se Božo Prnić, vinogradar iz Potomja.
- Eto, svako zlo za neko dobro, pa nam je ove godine grožđe jako zdravo i kvalitetno, ali što nam je to korist ako ga ne možemo prodati, kaže naš sugovornik.
Problem je i prodaja jeftinog grožđa koje nakupci dovoze tko zna odakle. Ima uvoznoga, ali i grožđa iz doline Neretve gdje loza rađa po nekoliko kilograma dok trs plavca malog na Dingaču može dati maksimalno dvadesetak dekagrama. I sve to dok domaći vinogradari misle kamo će s ovogodišnjim urodom.
- Ispod pet kuna nama se ne isplati brati grožđe. Radije ću ga otrgati i baciti nego davati u bescjenje - rezolutan je Božo, koji naglašava da se grožđe s trsa mora ukloniti bez obzira hoće li se preraditi u vino ili će se baciti.
- Ako budemo prisiljeni, plavac mali dovest ćemo ispred Sabora i Vlade - ogorčen je Božo.
A problem je i prerada grožđa u vino jer su bačve već prepune od prošle godine. Ni proizvodnja rakije, odnosno destilata, ne dolazi u obzir jer bi trebalo uložiti velik novac u kupnju strojeva za destilat i posuđa za čuvanje. Sve u svemu, loša godina za pelješke vinogradare, koji iz godine u godinu samo zbrajaju gubitke.
Skladištenje
Ovdašnji vinari su prodali 50 posto manje vina nego prijašnjih godina, što povećava njihovu zabrinutost glede zbrinjavanja zaliha u vrijeme kada treba osloboditi prostor za nova vina iz ovogodišnje berbe. Kako bi se barem malo ublažili učinici krize, Ministarstvo poljoprivrede usvojilo je set interventnih mjera vinarskom sektoru. Riječ je o potporama investicijskim projektima u vinarijama, restrukturiranju i konverziji vinograda te poticanju otkupa viškova vina za proizvodnju destilata, koji će se zatim koristiti kao dezinfekcijsko sredstvo. Vinaru se isplaćuje naknada od pet kuna po litri vina isporučenog tvrtki registriranoj za destilaciju (a i te tvrtke dobivaju potporu od 0,5 kuna po preuzetoj litri). Treća mjera je potpora za krizno skladištenje vina u iznosu od 0,6 kuna po litri za mjesec dana skladištenja.
Međutim, to ni približno nije dovoljno za spas sektora na Pelješcu koji je doveden na niske grane.
Ovdašnjim vinarima državna mjera naknade za destilaciju nije baš atraktivna, dok mjera za krizno skladištenje može biti mala financijska pomoć da se prebrodi razdoblje lošije prodaje, ali je nedostatna za ozbiljnije proširenje skladišnog prostora ili nabavu novih bačava koje bi bile dovoljne za spremanje postojećih zaliha i spremanje ovogodišnje berbe.
- Cijena od pet kuna vina za destilat je premala. To jedino dolazi u obzir ako je vino patvoreno ili se pokvarilo. Ako je vinarija otkupljivala grožđe po šet kuna za kilogram prošle godine, gdje ćete sada vino proizvedeno od toga grožđa prodavati po pet kuna u destileriji - kazuje nam Branko Đajić, vinar iz Trstenika, koji naglašava da ova mjera ne može zaživjeti, barem ne na Pelješcu.
Neisplativo
Za proizvodnju litre vina potrebno je 1,5 kilograma grožđa, koje je otkupljeno po cijeni od šest kuna. Dakle, grožđe je samo koštalo devet kuna, bez troškova skladištenja i čuvanja. Tako da pet kuna, koliko nudi država, ni približno nije isplativo za vinara.
Zabranjeno po Europi
Deset milijuna litara vina na državnoj razini moglo bi se preraditi u destilat koji se može koristiti za proizvodnju dezinficijensa, sredstava za čišćenje ili proizvodnju jakih alkoholnih pića, no to je nekim državama EU-a zabranjeno.
‘Naše u destilat, tuđe na police‘
- Svi vinari imaju zalihe, ali sreća je ta što je ovogodišnja berba prosječna, imamo manje količine, no bolju kvalitetu. Zima je pred nama i kao jedini način prodaje ostaju nam trgovački lanci i maloprodaja, ali time nikako ne možemo nadoknaditi izostanak turističke sezone - ističe vinar Jozo Rabušić, koji smatra da od djelomičnog destiliranja zaliha vina nema velike koristi.
- Otkup vina za destilaciju po cijeni od oko pet kuna (ovisno o količini alkohola), što je daleko ispod proizvodne cijene, neće spasiti vinare jer će se dio zaliha vina destilirati, a s druge strane će se uvoziti jeftina vina - pojašnjava Rabušić.
Jeftino iz uvoza
U Hrvatskoj se stalno govori o viškovima vina, dok se istodobno smanjuju površine pod vinogradima. Ti viškovi nisu rezultat domaće proizvodnje, već prevelikog i nekontroliranog uvoza jeftinih vina, najčešće niže kvalitete, koji s obzirom na niži standard građana u Hrvatskoj imaju prođu, piše Slobodna Dalmacija.