Ailanthus, pajasen ili orašina, kako god nazvali ovu biljku odnosno stablo nije poželjan u okolišu, a ima ga na pretek. Ova strana invazivna vrsta, koja se smatra jednom od najinvazivnijih u Europi, sveprisutna je i na dubrovačkom području.
Djeluje negativno na zavičajnu vegetaciju, smanjuje bioraznolikost, uzrokuje alergije kod ljudi, svojim korjenom uništava kulturnu baštinu, širi intenzivan neugodan miris..., a zanimljivo, ljudi su ga kupovali i sadili kao ukrasnu hortikulturnu biljku. Kako ga se riješiti?
- Nemoguće ga je u potpunosti iskorijeniti, jer se jako brzo širi, ali neke površine bi se mogle kontrolirati. Jedinke Ailanthusa rastu u gustom sklopu i onemogućuju rast zavičajnoj vegetaciji. Tamo gdje raste pajasen nakon određenog vremena u principu ništa drugo neće rasti. Luči određene tvari koje negativno djeluju na rast i razvoj okolnih biljnih vrsta. Invazivne biljne vrste općenito predstavljaju prijetnju za bioraznolikost, gospodarstvo i zdravlje ljudi – pojašnjava Zrinka Kesić, stručna savjetnica za zaštitu bilja u dubrovačkom Vrtlaru.
Još lani je Vrtlar ušao u EU projekt "Life contra Ailanthus", 60 posto financiran europskim novcem, a kojem je cilj uspostaviti kontrolu nad ovim invazivnim stablom. Djelatnici Vrtlara započeli su s aktivnošću uklanjanja pajasena, u planu je prvo ukloniti ženske jedinke zbog velikog broja sjemena pa potom muške, s ugovorenih lokacija, onih nadomak povijesnoj jezgri: parking preko puta vatrogasaca i površina na parkingu Žičara. Preostaje ukloniti još dosta stabala s gradskih površina, a za neke lokacije će trebati tražiti i alpinističke usluge. Na pitanje mogu li ljudi ukloniti pajasen iz svog bližeg okruženja Kesić odgovara:
- Svatko može ukloniti pajasen samo to je dugotrajan proces, ovo stablo nije jednostavno iskorijeniti. Vrlo brzo pošto se pajasen ispili započne produkcija velikog broja korjenovih izdanaka. Zato ovaj projekt i traje tako dugo. Površinu s koje smo uklonili pajasen moramo pet godina kontrolirati da bude bez jedinki pajasena kako bismo znali da je pajasen iskorjenjen – kaže Kesić. Za primjer navodi kako su ljudi koji redovito obrađuju svoju zemlju na njoj pajasen već iskorijenili. Taj biljni predator koji ima veliku moć osjemenjivanja, raste na zapuštenim površinama koje su ničije ili svačije, točnije onima koje nemaju ni svrhu ni namjenu. Raste uz prometnice, izbija iz sitnih pukotina starih kamenih objekata, raste na nepristupačnim lokacijama poput litica uz more. Ustvari uspijeva svugdje jer, objašnjava nam Vrtlarova stručnjakinja, zahtijeva minimalne životne uvjete za razvoj i život.
- Na ugovorenim zelenim površinama koje održava Vrtlar pajasena nema. On se nalazi na zapušenim površinama, a takvih površina je jako puno – kaže nam Kesić pa nabraja:
- Ima ga na Srđu, na Petki, potpuno je rasprostranjen. Na Kalamoti, Šipanu ima puno pajasena. Vidila sam ga i na Mljetu.
Iz Vrtlara dodaju kako su do sada uklonili nekoliko tisuća jedinki pajasena ali broj je jako teško utvrditi. Za primjer navode kako su u jednom tjednu iz jedne ulice uklonili oko 700 jedinki Ailanthusa.
Pajasen koji potječe iz Azije nije problem novijeg datuma, ali je ogroman, nažalost ne i jedini. Cijeli je niz invazivnih vrsta, biljnih i životinjskih, 'uvezenih' u naše krajeve na različite načine, a posebice razvojem turizma, koji uništavaju zavičajnu bioraznolikost. Nedavno su iz Vrtlara upozorili kako je u samom središtu grada uočena strana biljna invazivna vrsta Drvenasti duhan koju je potrebno ukloniti jer bi njezino nekontrolirano širenje moglo negativno utjecati na zavičajne vrste, odnosno prepoznatljivu krajobraznu vizuru grada.