'Prvo ćemo na Prijeko', kažu nam uniformirani redari sa zaštitnom maskom u ruci. To je trenutno sastavni dio opreme. Budući da ih konobari uredno pozdravljaju a bude i onog 'đe si kralju', shvatili smo kako su dubrovački komunalci stalno u điru.
- Gledamo imaju li dezinfekcijska sredstva na ulazu u objekt, jesu li vidljivo izvješene obavijesti o mjerama i uputama, ima li osoblje maske, nadgledamo je li propisna udaljenost između gostiju, razmak stolova i stolica, pridržavaju li se radnog vremena pa iza ponoći obilazimo objekte da utvrdimo je li sve zatvoreno - pojašnjava nam Stijepo što sve treba držati na oku u ugostiteljskom objektu. Na početku smjene, kažu nam, dobiju zaduženje što sve treba obići i provjeriti. Jedanaest komunalnih redara radi u tri smjene i 'pokriva' vrijeme od osam ujutro do dva poslije ponoći.
Svi na taraci
Dok Josip i Stijepo provjeravaju je li sve po propisima konobar nam otkriva kako zadnjih desetak dana redari češće dolaze u izvide.
- Znaju doć i navečer i ujutro u jednom danu. Bude kontrola, pregledaju sve i pozdravimo se. Tako je kako je. Pridržavamo se mjera jer bolje je radit iako nema vele zarade.
A gosti?
- Ma nema s njima problema, paze svi stvarno. A ljudi se i boje, više je ljudi vanka na taraci nego unutra bez obzira i na kišu i na vjetar – kaže nam konobar dok ga redari pozdravljaju uz potvrdu kako 'sve štima'.
Sljedeća stanica je prehrambena trgovina. Dok idemo prema njoj pitamo naše komunalce pridržavaju li se Dubrovčani mjera:
– Pridržavaju! Pogotovo ovi što rade. Došlo je vrijeme da je prioritet radit i nešto zaradit, onda će se svak slijepo držat mjera i pravila samo da to ne dovede u pitanje. Ne igraju se s tim stvarima.
Svi su objekti zatvoreni u ponoć, 'ne isplati se dodatno navući na leđa poreznu ili inspekciju'. No, dogodi se ponekad da netko zaboravi staviti masku iako mu je ispod brade.
- Nismo se mi još navikli na to, a kad se naviknemo i kad ovo sve prođe mislim da ćemo tada jednostavno zaboravljat skidat maske – kroz osmijeh će redari koji nerijetko moraju glumiti i psihologe jer 'ne možeš svim ljudima pristupiti na isti način'.
Spidermenom po Covidu
Jesu li do sada uočili kakve nepravilnosti ili pak neposluh kod provođenja mjera?
- Tu i tamo se daju nekakve male usmene opomene. Recimo ako ih zateknemo troje ili četvero za stolom ukažemo im da se tog propisanog razmaka malo bolje drže. Ljudi prihvate, ne bude neugodnosti.
Ali bude smiješnih situacija.
- Tijekom kontrole po ugostiteljskim objektima zatekao sam jednog Poljaka u kostimu Spidermana. Bio je pokriven maskom od glave do pete, ali ostatak ekipe je bio bez maske. Spiderman je radio škerce, kao da nemaju dojam da je covid u takvom omjeru zarazan i izaziva takve probleme – priča nam Josip dok Stijepo kontrolira je li u butizi od prehrane sve u redu. Dezinfekcijsko sredstvo je na ulazu, djelatnici su s maskama kao i kupci. U trgovini je tek troje kupaca, gužve nema pa nema ni upozorenja. Na redu je sljedeća posta – još jedan ugostiteljski objekt pa pekara.
Dvojac nam objašnjava kako kod provedbe epidemioloških mjera komunalni redari ne sankcioniraju, već uočavaju nepridržavanje i ukazuju na nužnost provođenja mjera.
- Ali svakodnevno vodimo evidenciju prekršaja po pojedinim objektima, što potom voditelj Odsjeka to prosljeđuje Stožeru civilne zaštite – objašnjavaju Kukuljica i Bender.
Ima li 'gledanja kroz prste' kod prekršaja koje redari mogu novčano sankcionirati?
- Popuštanja nema, iznimaka nema. Kako prema jednome tako prema svima. Kod sitnih prekršaja da se usmena opomena i nalog da se to u kratkom vremenu otkloni. Ljudima izađemo u susret ako je blaži prekršaj.
Bender je redar skoro pet godina, Kukuljica dvije i pol. Iako je posao težak jer 'radiš s ljudima', kad te upoznaju i stekneš povjerenje i poštovanje, kažu, drugačije je. Čak i zanimljivo, reći će. Unatoč tome što im je na leđima cijela paleta raznovrsnih poslova.
Treba biti u potpunosti informiran jer mjere se mijenjaju na tjednoj bazi, znati mjeriti kvadrate i metre odoka ili 'rasponom ruke', procijeniti jesu li stolovi postavljeni u skladu s mjerama, je li razmak između ljudi metar i pol, jesu li maske stavljene ispravno... čak su i na svadbama brojili uzvanike.
Ovo je moj teritorij
Korone ih nije strah bez obzira što su dnevno u doticaju s mnoštvom ljudi. Jednostavno, pridržavaju se mjera. Jedna od novijih mjerama je da se maske moraju držati i na otvorenom ako nije moguće postići propisani razmak. S obzirom da smo mali grad po tom pitanju nema većih problema. No, ukazuju na autobusna stajališta gdje se u čekaonicama, ako je ružno vrijeme, zna naći više ljudi u malom prostoru.
- E, tu ljudi stavite maske – poručuju ovi savjesni redari.
Uz priču stigli smo i do ugostiteljskog objekta u kojem je sve bilo u najboljem redu jer još uvijek je 'barem 90 posto ljudi na taracama, malo ih je unutra'. U unutrašnjem prostoru lokala bilo je tek dvoje posjetitelja. Eto nas i u pekari. Prazna. Nigdje nikoga osim prodavačice koja na propisan način drži masku, a na pultu je dezinfekcijsko sredstvo. Sve je po PS-u. Padne i pokoja šala tipa 'makni se Stijepo, ti si oženjen, ovo je moj teritorij',što izmami osmijeh mladoj prodavačici u ova turobna vremena.
Ovu večer uvjerili smo se kako se u objektima i trgovinama nastoje poštivati pravila. Prednost manjeg grada je i što nema pretjeranih gužvi. Vani smo sreli svega 30-ak ljudi, a mnoga vrata objekata su s ključem u bravi do dogodine. Pozdravljamo se s vrijednim redarima. Oni će do Mljetske ulice u kontrolu pasa a potom... gdje ih posao odvede. Nerijetko tijekom kontrole obavljaju i više poslova istovremeno. A kontrola provođenja epidemioloških mjera provlači se baš cijelo vrijeme.