Uz Međunarodni dan voda zapitali smo se trebaju li Dubrovčani strepiti hoće li ostati bez pitke vode, ali i hoće li se i dalje kupati u kristalno čistom moru. Odgovore smo potražili kod predsjednika Uprave Vodovoda Dubrovnik, Lukše Matušića.
Svakog 22. ožujka diljem svijeta poziva se na racionalno korištenje i štednju pitke vode. Kako tu stoji Dubrovnik gdje je dostupnost pitke vode neograničena i po relativno jeftinoj cijenu za građane ‘normalna stvar’?
Za sada nemamo problema kao što su ih imali u Istri gdje su bile redukcije. Mi smo blagoslovljeni jer možemo piti vodu s rubineta, no ponašamo se kao ‘pijani bogataši’ jer voda je u svijetu skupi resurs. Vidite i sami da se u svijetu pije voda iz boca iako je ona, to odgovorno tvrdim, lošije kvalitete od ove koju mi imamo. Ali s obzirom na najave projekta Gornji horizonti u susjednoj BiH, naša država mora povesti brigu oko toga i zaštiti svoj strateški interes, a to je pitka voda. Već imamo veliki problem sa zaslanjenjem rijeke Neretve, a ponašamo se kao vode nikada neće nestati. Primjerice, zadnjih godina bili smo zatrpani pozivima građana koji mislile da su gradske fontane u našoj nadležnosti. Pitaju zašto voda stalno ne teče iz svih slavina Male i Velike Onofrijeve fontane? Trebaju znati da je država počela uvoditi reda u vodnom gospodarstvu, pa se svaki kubik vode koju zahvatimo na izvorištu Ombla evidentira na brojilu i plaća Hrvatskim vodama. Njih ne zanimaju naši gubitci u sustavu ili je li nam netko nije platio račun. I to je dobra stvar jer sve nas prisiljava da vodimo brigu o potrošnji vode. Tako i Grad Dubrovnik, čije su javne fontane, vodi brigu da ima manji račun, pa reducira potrošnju onda kada voda nije potrebna.
Prosječni račun 24 eura
Hoće li se povećavati cijena vode?
Uz sva ova ulaganja u infrastrukturu poput pročistača vode i budućeg pročistača otpadnih voda, sasvim sigurno je da će se u jednom trenutku morati razmišljati o poskupljenju. Ipak, unatoč svim ovim ulaganjima, mi imamo istu cijenu još od 2016. godine i jedan smo od rijetkih Vodovoda u Hrvatskoj koji nakon svih ovih poskupljenja, posebice energenata, nije podizao cijenu vode. Naime ni Vodovod nije imun na poskupljenja, a poskupilo je sve, od materijala, energenata, građevinskih radova, intelektualnih usluga. Ne postoji tvrtka s kojom surađujemo, a da nam nije poskupila cijene njihovih usluga. No štitimo cijenu vode koliko god možemo, iako imamo najveća ulaganja u povijesti Vodovoda. Kada pogledate naš račun, to je jedan od manjih izdataka u režijama dubrovačkih kućanstava, a analiza koju smo radili govori da je prosječan mjesečni račun za vodu u kućanstvu 24 eura.
Dubrovnik je posljednjih godina zahvaljujući projektu Aglomeracije ogromno gradilište! Dokle se stiglo u realizaciji tog projekta, kako pomiriti svakodnevni život grada i opsežne radove?
Trenutno smo realizirali 30 posto projekta Aglomeracija Dubrovnik, no iako vam se to možda čini malo, treba reći da vrijednost novog pročistača otpadnih voda koji će se ugraditi na Petki iznosi 30 posto ukupnih sredstava. Do kraja godine očekujemo realizaciju od preko 50 posto projekta čiji su rokovi zadani za kraj 2027. godine, a njih ćemo sigurno ispoštovati.
Treba naglasiti da smo među zadnjima u Hrvatskoj dobili sredstva iz EU fondova za razvoj vodne infrastrukture, te iako imamo problema obzirom na velik broj natječaja u sklopu tog projekta, ipak smo zadovoljni realizacijom. Naime, u Hrvatskoj se jako puno gradi pa je ograničen broj izvođača, a uz to nedostaje i kvalificirane radne snage. No veseli nas da smo u sklopu Aglomeracije krenuli u ozbiljne, izuzetno kompleksne i zahtjevne radove na sustavu odvodnje otpadnih voda u povijesnoj cjelini Dubrovnika i to po prvi put nakon njegove izgradnje u Dubrovačkoj Republici. Riječ je ne samo o infrastrukturnom objektu već o spomeniku kulturne baštine, pa sve što se na njemu radi pod budnim je okom konzervatora i arheologa. A upravo na tom projektu pokazali smo kako je moguće izvoditi takve radove, a da se ne poremeti život Grada. Pa je tako i Festa svetog Vlaha uz veliku procesiju prošla bez problema iako je na Stradunu nekoliko ograđenih ulaza u kanalizacijski sustav. Zahvaljujemo se stoga Gradu Dubrovniku i Biskupiji jer su imali razumijevanja za ovu investiciju, pa nismo morali uklanjati ograde oko gradilišta. Za razliku od drugih gradskih područja, unutar zidina nismo mogli napraviti privremeni ‘bajpas’, odnosno preusmjeriti odvodnju, pa je ona cijelo vrijeme u funkciji dok se izvode radovi i dok su radnici u tim kanalima. Kad u ovoj godini završimo radove ispod Straduna i ulice Prijeko, konzervatori će dobiti kompletan uvid u kanalizacijski sustav, jedan od prvih izgrađenih u srednjovjekovnoj Europi.
Vidjeli smo da se iz povijesne kanalizacije izvuklo jako puno materijala. O čemu se radi, masnoći, zemlji…?
Moram reći da je mene, ne kao čelnika Vodovoda, već kao dijete ovog grada jako rastužilo ono što smo u tim kanalima pronašli jer to je pokazatelj nepoštivanja svog grada i njegove kulturne baštine. Radi se o naslagama betona koje se tamo ne bi smjele nalaziti, a u zadnjih par mjeseci izvukli smo nekoliko kamiona. Ulica Prijeko je bila 95 posto začepljena i nije u pitanju samo masnoća iz ugostiteljskih objekata. No uzalud smo to očistili ako se nastaviti bacati ono što se ne smije. Također, jako puno truda i novaca je uloženo u obnovu vodoopskrbe i odvodnje u nizu ulica unutar gradskih zidina. Pri tom smo imali jako dobru i aktivnu suradnju s Gradskim kotarom Grad. Pomagali su nam da uđemo u klončine u koje nismo mogli ući, a to ukazuje i na problem s vlasnicima nekretnina koji ne žive u Gradu. Naravno, bilo je i slučajeva gdje nam ljudi nisu dozvolili da uđemo u njihovu nekretninu, pa smo u tim slučajevima imali velike probleme. Ipak sanirali smo brojne ulice i Lužu, radili smo mjesecima u Pilama, namučili se na Pelinama gdje je ugrađen i sustav protupožarne zaštite i Mrtvom zvonu jer smo radili kroz turističku sezonu, a nismo imali nikakvih problema. Ovi otvori koji se još uvijek nalaze na Stradunu su završni dio sanacije.
Što s poplavama?
Kazali ste da novi pročistač u Petki nosi 30 posto sredstava Aglomeracije. Koliko će biti zahtjevna njegova gradnja?
Bit će zahtjevna, ali zahtjevno je i održavanje postojećeg koji je građen sedamdesetih godina prošlog stoljeća i njegov vijek trajanja je već prošao. No on i dalje, zahvaljujući našim ljudima koji ga odražavaju, funkcionira. To se vidi po kvaliteti mora koje ispituje Zavod za javno zdravstvo, a koji nema razloga štedjeti nikog, pa ni nas. Pa uz pročistač je hotel od pet zvjezdica na čijoj se plaži bez problema kupaju gosti, a prošle godine u gradu nismo imali niti jedan slučaj onečišćenja mora. Novi uređaj dugoročno će riješiti problem pročišćavanja otpadnih voda jer je projektiran za puno veći broj stanovnika i posjetitelja nego što trenutno imamo, a imat će dva stupnja pročišćavanja – mehanički i biološki, što znači da će na kraju procesa u naše more ići samo tehnički ispravna voda, dok će se mulj solarno sušiti i deponirati na postrojenju na Osojniku.
A što je s Gružem, česte su dojave građana o izljevu kanalizacije ispred Robne kuće Minčeta. Je li problem u malom kapacitetu pumpi ili u tome što su pojedina kućanstva umjesto na kanalizaciju spojena na oborinsku odvodnju?
U zadnjih pet godina promijenili smo sve pumpe na gradskom području i ugradili nove, najmodernije. Nikada nije bio problem u pumpama već u onom što se zna baciti u kanalizaciju, a tu je i loš sustav oborinske odvodnje u koju se od Domovinskog rata najmanje ulagalo. Kolika je potreba za time, najbolje pokazuje primjer obnovljene Vukovarske ulice u kojoj više nema problema s poplavama tijekom jačih kiša. Ulica Alojza Stepnica također funkcionira, kao i sada netom završena Lapadska obala. Međutim, najveći je problem voda s padina Srđa. Upravo zbog neizgrađenosti sustava oborinske odvodnje, velike količine oborinskih voda završavaju u fekalnim kolektorima koji nisu dimenzionirani ni građeni za prihvat takve vode. Posljedica toga su, prilikom jakih kiša, učestale poplave ulica, prelijevanja otpadnih voda te zastoji u radu kanalizacijskog sustava.
U kakvom je stanju naš vodoopskrbni sustav?
U posljednjih šest godina posvetili smo veliku pažnju sustavima koji su bili zanemarivani pa danas imamo vidljivo manji broj puknuća cjevovoda nego je to nekada bilo. Posebice na onom od Orašca do Zatona. Tamo je cijela dionica sanirana i puknuća su svedena na minimum. Proteklih godina konstantno detektiramo druga kritična mjesta u gradu kako bi gubitke vode iz sustava iz tih razloga sveli na minimum. U globalu, sustav je u jako dobrom stanju, a nakon završetka Aglomeracije bit će u izvrsnom.
Koliki je aktualni gubitak vode?
Prosječni gubitak vode je do 35 posto, ovisno o području, a cilj nam je kroz Aglomeraciju Dubrovnik svesti ga na prihvatljivu razinu. No treba reći da tu u pitanju nije klasični gubitak zbog loše infrastrukture, nego u tu stavku ulazi i primjerice voda koja služi za ispiranje membrana pročistača u Komolcu. Najveće gubitke imamo u zastarjelom sustavu u Imotici i Visočanima na kojem radimo i gdje smo do sad položili 800 od 5000 metara novih cijevi. Što se tiče gradskog područja gubitci su unutar propisanih u EU i jedni smo od najboljih Vodovoda u Hrvatskoj po tom pitanju. Ipak želimo još više smanjiti taj gubitak, pa u sklopu Aglomeracije ugrađujemo 70 kilometara novih cjevovoda za vodoopskrbu i odvodnju uz ugradnju novih crpnih stanica, vodosprema te obnovu postojeće infrastrukture. No tu nije završena priča jer Vodovod skrbi i za susjedne općine. Zadnjih godina ulažemo u Dubrovačkom primorju, Stonu i Župi dubrovačkoj. U Župi je odrađena prva faza kanalizacijske odvodnje, od Kupara do Čibače, a trenutno je u izradi projektna dokumentacija za Aglomeraciju koja bi trebala biti gotova do kraja ove godine. Znači kad završimo aglomeraciju Dubrovnika kreće ona u Župi dubrovačkoj, a to znači izgradnju kompletnog sustava odvodnje otpadnih voda od Postranja do Kupara te poboljšanje vodoopskrbe koja je tamo ipak zadovoljavajuća. Što se tiče Dubrovačkog primorja, u Dolima će nakon bezbrojnih obećanja i ludih radovanja, do kraja godine 2025. dobiti vodu. Netko će reći, ovo je 2024. godina, a vi se hvalite da gradite vodovod. No moram kazati da se u proteklih 100 godina puno pričalo, a nije se ništa radilo. Ni u ovoj, a ni u prošloj državi. Radi se i odvodnja otpadnih voda u Suđurđu na Šipanu, no zbog turističke sezone na samoj rivi će se aktivno raditi ove jeseni.