Kišoviti svibanj na širem dubrovačkom području nimalo nije poremetio kalendar dolaska čiopa i lastavica koje se u proljeće redovito pojavljuju. Stigle su nam tako i ove godine potkraj travnja i do jeseni neće iz dubrovačkog kraja. Događa se da te ptice selice masovno ljudima nasele na prozorima i oviju gnijezda na pročeljima kao što to ovih dana po Konavlima rade lastavice pokućarke (Hirundo rustica) koje su u toplijem dijelu godine kod nas, a kad zahladi migriraju u Afriku.
Slične navike ima i čiopa, i ona je ptica selica kojoj se posebno omililo letjeti i cičati nad Stradunom. Dr. Vesna Tutiš iz Zavoda za ornitologiju HAZU-a kaže nam kako čiope izgledom samo na prvi pogled sliče lastavicama:
- Lako ih je razlikovati po dužim i srpolikijim krilima, kraćem repu i žustrijem i bržem letu. Glasaju se oštrim pištanjem. Gnijezda grade u pukotinama stijena i litica, ali i rupama na zgradama. U Hrvatskoj se gnijezde tri vrste: čiopa (Apus apus), smeđa čiopa (Apus pallidus) i bijela čiopa (Apus melba). Zakonski su zaštićene sve vrste. Čiopa je u priobalju redovita i brojna gnjezdarica, u kopnenom dijelu Hrvatske je malobrojnija i gnijezdi se samo u gradovima. Smeđa i bijela čiopa gnijezde samo u priobalnom dijelu Hrvatske. Čiopa je jednoličnog je crnog ruha s bijelim grlom. Smeđa čiopa je slična, ali svjetlijeg, smeđeg ruha sa širim bijelim grlom. Bijela čiopa je najveća čiopa prepoznatljiva po bijelom trbuhu, odozgo je smeđa. Sve tri vrste čiopa su selice, a bijela je rasprostranjena od Istre do juga Dalmacije. Gnijezdi se uglavnom u malim kolonijma na liticama, a zanimljivo je da se jedino u Dubrovniku gnijezdi i na zgradama i to u velikom broju – ističe dr. Tutiš.
Ornitolozi su davno uočili da su ove ptice pernati ‘lokalpatrioti‘, vole se vraćati u zavičaj, tamo gdje su se izlegle.
Stanovnici povijesne jezgre već su se odavno naučili na njihovo prodorno glasanje i brišući let, stranci se pak čude, a ponekad i prepadnu letećih ‘projektila‘ koji već godinama intrigiraju i lokalnu znanstvenu zajednicu.
Kronike bilježe kako je ugledni dubrovački prirodoslovac i ornitolog Ivo Tutman još 1980. kroz svoju doktorsku disertaciju na temu ptica dubrovačkog kraja potvrdio kako kod nas obitavaju čak tri vrste čiopa, bijela, crna i siva, poznata i kao hridna jer se voli gnijezditi na klisurama.
Bijela je ljeti najčešći posjetitelj Dubrovnika unutar zidina, ne smetaju joj previše vremenske nepogode. Crnoj čiopi koja također voli Grad upravo je svibanj vrijeme za polaganje jaja iz kojih se ptići legu tijekom lipnja u pukotinama na pročeljima, krovovima i stijenama. Kad pomladak poodraste, najčešće u kolovozu, čiope se spremaju na put na jug u velikim jatima u toplije krajeve.
Osobitost čiope u tome je što je u ptičjem svijetu među rekorderima u satima provedenim u letu. Leti nerijetko aktivno i noću, pa čak i spava odlijepljena od zemlje.
Zapisao je dubrovački prirodoslovac i crticu o monogamnosti čiope, ali i prehrambenim navikama mladunaca kojima čiope u gnijezda donose cijele hrpe kukaca koje prikuplja u grlu i servira ptićima. U doba pametnih satova i sveopće digitalizacije dobro je znati kako su čiope i pouzdani meteorolozi. Niskim brišućim letom najavljuju one promjenu vremena i približavanje kiše, što ima svoje opravdanje u – čiopinu jelovniku. Ako je u atmosferi više vlage ili temperatura pada, mušice i komarci niže lete pa se i ptice onda za njima poniru.