Stručnjak za pčele, poznati primorski pčelar Ivo Lopina, stručan je i u izvijanju barjaka. Slovi za jednog od najstarijih barjaktara, ne po godinama nego stažu nošenja barjaka na festama dubrovačkog parca. Barjak crkve sv. Trojstva u Majkovima prvi put je nosio u procesiji za sv. Vlaha 1988. godine.
- Te godine išlo je nekoliko starijih i mlađih sumještana. Nitko nije bio određen za nošenje barjaka, uzeo sam barjak i prihitio se toga. Nije bilo baš puno interesanata koji bi pretendirali da ga nose – iskreno će Ivo koji od tada, a tome je već 36 godina, ponosno nosi jedan od četiri majkovska barjaka iz Župe Presvetog Trojstva. Uz barjak župne crkve sv. Trojstva, tu su i barjaci još starije crkve sv. Stjepana, te dvije kapele sv. Petra i sv. Liberana. I u koroni su, valja spomenuti, iz Majkova došli s barjacima u Grad pokloniti se nebeskom zaštitniku.
Barjaci iz Majkova
- Bude nas desetak u narodnim nošnjama i s četiri barjaka. Čak smo 1990. jer je postojalo žensko društvo Srca Isusova, imali pet barjaka iz Majkova. Sv. Vlaho se do demokratskih promjena slavio u nedjelju nakon blagdana sv. Vlaha 3. veljače. Kasnije bi da mogu nositi barjak ako svečev dan pada na radni dan, desetak dana prije tražio slobodan dan jer sam radio u državnoj službi.
Barjak koji nosi u procesiji, kaže, novijeg je datuma, iz 1980. godine, kada su izrađeni i ostali majkovski barjaci.
- Prije je župni barjak bio kao i ostali primorski, crveni s bijelim križem. Sve su primorske župe imale taj barjak. Imamo ga u Majkovima ali ga ne nosimo na sv. Vlaha – kaže majkovski barjaktar a na pitanje koliko je težak barjak koji nosi u procesiji, odgovara:
- Ima i težih. Najteži među barjacima je onaj sv. Stjepana sa Šipana zbog velike metalne krune, on se ne može ni izvijat.
Nositi barjak župe je čast, izvijati ga i pokloniti se pred parčevom crkvom poseban doživljaj. Na samom početku, umjesto izvijanja, parcu bi se tri puta poklonio. Gledajući kako drugi barjaktari izvijaju barjak, probao je i ‘uhvatio‘ tehniku izvijanja.
- Pravilo je kad ga vrtite u stranu, onaj drveni dio lancu, treba okretat tako da se barjak ne zavija. ‘Lanca‘ treba biti pod 90 u odnosu s podom. Barjak bi trebo ić oko vas – pojašnjava.
Poklonit se parcu
Zadnjih deset godina u nošenju barjaka priključio mu se i sin Antonio, ‘dok je bio mlađi nosio je barjak sv. Liberana‘. Iako je na fakultetu u Zagrebu već je uzeo avionsku kartu da stigne na festu u grad.
- Što mi znači festa, nedajbože bolesti moraš bit tamo, to se ne propušta, prešlo je u naviku. To je nešto posebno, što je bilo i ostalo. Većinom mlađi idu iz Majkova u procesiju, od moje generacije ih je malo, ali dok budem mogo ja ću ić pa nosio župni barjak Presvetog Trojstva ili onaj sv. Liberana nebitno, bitno je da se pođem poklonit sv. Vlahu – kaže barjaktar Ivo Lopina pa dodaje kako nakon procesije ostanu u gradu.
- Zadnjih desetak godina, možda i više, Lukša Kraljević koji je rodom iz Majkova u njegovom restoranu nama iz mjesta koliko god nas bude organizira objed da ne moramo nikud ić iz Grada kad fine procesija. Ostanemo tako kod njega svi koji smo za barjakom.
Muškom dijelu familije, na Festi u procesiji se priključe i supruga Katija i kćer Antea.
- Dosta godina, dok su djeca bila manja, obukli bi se svi u primorsku nošnju i išli na festu. Zbog poslovnih obveza, nekoliko godina supruga ne može ni doći. Ali kćer je tu, bilo u nošnji ili civilu – priča nam barjaktar koji se nakon školovanja u Zagrebu vratio u svoje Majkove u kojima danas živi 120 stanovnika.