Nedaleko mjesnog pristaništa na Lopudu, na samom početku mjesne rive, u tijeku su radovi na obnovi tzv. Male kuće. Kao i kod rujna prošle godine dovršene obnove lopudskog Kneževog dvora koji se u sklopu istog kompleksa nalazi nekih 200 metara poviše te kuće, investitor radova obnove vrijedne spomeničke baštine je Društvo prijatelja dubrovačke starine (DPDS) koje je 2019. godine otkupilo spomenuti kompleks.
-Obnova jako zapuštenog dvora započela je 2005. od strane privatnih investitora koji su tada bili vlasnici. Naranče i limuni su rasli ne samo oko već i u samom Dvoru, a projektom i dozvolama bila je za privatnog vlasnika od 2005. do 2008. godine planirana rekonstrukcija kompleksa u stambenu zgradu s pripadajućim sadržajima, ali to nije nikad realizirano. Nakon otkupa kompleksa odmah se krenulo u izmjenu projektne dokumentacije jer namjena određena projektima i dozvolama prijašnjih investitora nije bilo ono što je Dvor predstavljao u prošlosti, a što je Društvo željelo vratiti. Izmjena projekta povjerena je dubrovačkom Studiu Vetma arh d.o.o. a 2019. Društvo prijatelja dubrovačke starine stupa u kontakt sa gosparom Ivom Felnerom i dogovara potpuno financiranje obnove Kneževog dvora. Nakon dobivanja svih potrebnih dozvola radovi su krenuli 2020. godine, a povjereni su tvrtki Dubrovačko građevinsko društvo d.o.o. s podizvoditeljima. Obnova je trajala tri godine, ponajviše zbog pandemije COVID-a i završila 2023. godine, a radovi su koštali nešto malo više od dva milijuna eura. Tijek praćenja projekta od početka do kraja vodio je Studio Vetma arh d.o.o. dok je stručni nadzor obavljala tvrtka Struktura projekt d.o.o.- ističe tehnički tajnik DPDS-a Lukša Hanza podsjetivši kako je lopudski Knežev dvor svečano otvoren 16.rujna prošle godine u nazočnosti ministrice kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, gradonačelnika Mata Frankovića, župana Nikole Dobroslavića i dubrovačkog biskupa Roka Glasnovića koji je blagoslovio zdanje Dvora:
-Kulminacija svečanosti bilo je uručenje, za ovu prigodu posebno od strane Društva iskovane spomen medalje ”Knežev dvor u Lopudu“ voditelju zaklade Caboga gosparu Ivu Felneru za njegov doprinos i dobročinstvo, uz iskreno poštovanje. Ovim je projektom Zaklada Caboga Stiftung zaokružila desetljeće svrsishodnog ulaganja u Dubrovniku i postala najveći donator u povijesti Društva, a ime Iva Felnera ostat će obilježeno zlatnim slovima- kaže Hanza koji za Knežev dvor kaže da je primjer kako se štiti i afirmira kulturno-povijesno naslijeđe:- Obzirom na veličinu kompleksa, usporedno s izvođenjem radova na Dvoru ista projektantska tvrtka je izradila projekt sanacije ogradnih zidova, vrta i kuće na samom dnu vrta kompleksa. Krajem 2023. po dobivanju svih nužnih dozvola krenulo se u realizaciju posla koji je povjeren istom izvođaču. Vjerujemo da će se ove godine i ti radovi završiti, čime bi obnova cjelokupnog kompleksa Kneževog dvora na Lopudu bila zaokružena.
No, malo je poznato da je uz radove obnove objekta na početku Obale Iva Kuljevana, nazvanoj po najvećem dobrotvoru Lopuda, vezana je i zanimljiva legenda. Naime, Ivo Kuljevan je 1850. rođen kao jedno od desetero djece siromašnih otočana Nika i Ivane Kuljevan. U čast majke uz očevo je prezime dodao i majčino djevojačko Rombaldi. Vođen trbuhom za kruhom, s 16 godina se uputio u svijet i nakon Egipta gdje je radio na Sueskom kanalu, prema legendi je u društvu proslavljenog graditelja Ferdinanda de Lessepsa došao u Panamu zbog gradnje novog kanala. Nemirni duh ga vodi diljem Južne Amerike te je čak bio ratni zarobljenik, ali snalažljiv kakav jest uspijeva u brojnim poduhvatima i postaje bogat. Rodni Lopud nikad nije zaboravio, a zapamćen kao veliki peruanski i hrvatski dobrotvor zbog otočana je, kažu, 1928. i umro shrvan zloćom i- Lopudskom malicijom.
Obogativši se u Peruu, nakon Prvog svjetskog rata je u razdoblju 1920-1927. donirao novac za izgradnju škole, čitaonice i stana za učitelje, pošte, općine i lučke čekaonice s javnim WC-om koji i danas postoji. Imao je brojne planove, ali nisu realizirani unatoč doniranom novcu. Naime, za gradnju je ovlastio neke članove obitelji kojima je planove obrazlagao u opširnim pismima. No, nemalo se neugodno iznenadio kad je, došavši nakon desetljeća izbivanja tek 1926. i 76. godini života ponovno na rodni otok, utvrdio da mnoge stvari nisu urađene kako je planirao. Mještani se prisjećaju priča koje su im djedovi i bake pričali uz komin, da je ogorčen lijenošću, zloćom, zavisti i kundurarijama napisao i za ono doba ”otvoreno pismo” otočanima, poručivši im ”lopujske kundurarije i ono što se protiv mene govori činili su mi izgubit svaku volju. Moguće da ću to oprostiti i zaboraviti, ali to stoji u Vama. Braćo moja! Nemojte biti tako zavidni i zlobni jedan protiv drugoga, nemojte kundurovati jedan za drugim, nemojte mrziti jedan na drugoga, to je sve za Vašu štetu i propast”.
-Kuljevan je proširio put ka Benešinom ratu a uz brojne objekte izgradio je na rivi ribarnicu i mesarnicu, gdje je danas turistički ured. Platio je da se šetnica proširi i bertonira, ali je netko iz brojne obitelji ”posudio“ dio novca te dogradio svoje kuće- kažu Lopuđani, a predsjednik MO Lopud Milo Obuljen je još detaljniji:
-Prema legenda o Maloj kući i ribarnici u kojem je danas turistički ured to je jedina zgrada s donje, tj, morske strane rive stoga što je Kuljevan želio upravu tu na rivi sebi izgraditi dom. No, upravo na tu lokaciju ”oko je bacila” njegova sestra koju je molio: Gradi gdje želiš, pusti mene tu! Ipak, bila je uporna i započela gradnju, nakon čega je brat, ogorčen nepoštivanjem obitelji koja je u teškim godinama neimaštine opstala njegovom potporom, kako bi spriječio da ima lijep pogled iz kuće i frešku ariju, njoj u inat točno preko puta Male kuće izgradio mjesnu ribarnicu i mesnicu! Stoga je ta kuća i danas znamen lopujske malicije!