Svi Dubrovčani znaju prepoznati ‘outfit‘ festanjula, ali samo se rijetki pitaju otkad i zašto svjetovni domaćini Feste odijevaju to što odijevaju? Zašto nose baš vestit, polucilindar, krovatu ‘leptiricu‘, rukavice i bijeli šal preko kolara, a stari unutar kaputa, kao i medaljicu?
Dubrovački povjesničar umjetnosti Ivan Viđen kaže kako u načinu odijevanja festanjula nema neke posebne simbolike, već se radi o starinskoj odori za posebne prigode koja pobuđuje veću pozornost u doba globalizacije kad su ljudi slično odjeveni. Povijesna vrela također ne bilježe točnu godinu ‘ulaska u modu‘ montura festanjula svetoga Vlaha kakve danas poznajemo.
Viđen nalazi poveznicu odjeće festanjulskog para s anglosaksonskom tradicijom tzv. dinner suitea, odnosno ‘black-tie‘ dress codea koji za muškarce propisuje nošenje leptir mašne sa svečanim odijelom crne boje u večernjim prigodama. Na tom tragu je i odijevanje festanjula za posebne formalne događaje kakva je naša godišnja Festa.
- Dakle, nema tu nekog posebnog značenja, osim da je posrijedi starinski način odijevanja koji se održao do danas kao primjerice habit crkvenih redova ili odjeća za posebne prigode poput sveučilišnih toga ili četverokutnih kapa. Kroz povijest su se i regije razlikovale po nošnjama, znalo se točno iz koje pokrajine potječu, stari putopisci često opisuju odjeću ljudi iz krajeva koje pohode – osvrće se naš sugovornik na temu odijevanja festanjula kroz povijest. Viđenu je, priznaje, od stila odijevanja mnogo zanimljiviji podatak da ove godine obilježavamo 150 godina od prvog izbora festanjula, za koji su dokaze pronašli on i festanjulski kroničar Dubravko Kovačević.