-Novinarstvom sam se bavio od 1978. i prestanka treniranja vaterpola, kad me tadašnji predsjednik VK Jug Boro Kosović uputio na prijatelje Miša Milića i Nikolu Isufija jer je čuo da im treba lektor, korektor i netko za omladinske teme. Znao je da sam kao gimnazijalac već objavljivao u školskim i omladinskim novinama, a kad je umro dopisnik Sportskih novosti Pero Čupić pisao sam i za te novine, a ubrzo i u Vjesniku gdje je radio Suad Ahmetović. Dogodilo se da su on i Baldo Čupić radili reportažu u Kuvajtu upravo kad je bio potres 1979. te sam na zahtjev urednika kronike Milana Sigetića pisao reportaže o posljedicama potresa, stvarnim a ne da su "neutralne kao od TANJUG-a". S predsjednikom općine Ivicom Valjalom i dijelom kolega obišli smo Grad i sjećam se da je u Kneževu dvoru pukotina između travature i zida bila takva da si mogao provući glavu u drugu kamaru. Tako sam i napisao te na sličan način opisivao danima poslije. Ali, netko je zaključio da sam tako ugrozio turističku sezonu i to je, pretpostavljam, bio "okidač" da me ekspresno pošalju u na odsluženje vojnog roka.
Priča nam to "prvi šešir" Radio Dubrovnika, a neki dodaju "i lepeza", kolega novinar Nano Vlašić koji je od 1.siječnja u mirovini. Bio je to izvrstan povod za razgovor o minulim danima kad je kratko bio urednik Lausa:- Laus su pokrenuli moj brat Marinko i Suad i tamo sam radio s mnogim budućim kolegama na Radiju. U disco clubu Bachus, koji je Milovan Stanić pokrenuo u Lazaretima, Pezziju i Stijepiću bio sam voditelj programa te su me Mirjana Rakela i Davor Mojaš pozvali da dođem na Radio Dubrovniku raditi emisiju glazbenih noviteta. I tu ostao do mirovine.
Cijeli razgovor s Nanom Vlašićem pročitajte u novom broju Dubrovačkog vjesnika.