Ne znam zašto svi zaziru od kuta? Ja sam cijelo školovanje proveo u uniformi i nisam vukao ruksake ko da idem na ekspediciju na Everest

“Kad je najbolje vrijeme za posjetiti Dubrovnik” upitao me prijatelj. “Ni u ludilu u srpnju i kolovozu”, ispalio sam ko iz topa. Bogu hvala da je vrhunac sezone iza nas. Nema više umiranja od vrućine, napokon ponovo normalno dišem(o). Sigurno zvuči čudno kad se jedan Englez žali na vrućinu i sunce, međutim, ljeta postaju sve brutalnija. Čim se smirio ljetni kaos, oko pola milijuna djece širom naše zemlje krenulo je u školske klupe.

Povratak u škole početkom rujna možda je u redu za djecu iz kontinentalne Hrvatske, međutim, zbog još uvijek iznimno visokih tempetarura, za djecu na jugu to je pravo mučenje. Dok su plaže još uvijek pretrpane turistima koji upijaju zrake sunca, dok mediji “vrište” o toplinskom valu i zaštiti od istog, tisuće djece odlazi u školu. Ne bi li se možda mogli skratiti zimski praznici nauštrb kasnijeg početka školske godine?

Učenici na početku nastave

Ronald Gorsic/Cropix

Sjećate li se svog prvog dana škole? Jeste li bili uzbuđeni, radoznali i sretni? Ili ste poput mene bili užasnuti? Mislim da sam ja svoj prvi dan škole u cijelosti preplakao. Trebalo mi je nešto dulje vremena da se saberem. Nema ništa slađe od prvašića koji s novim, sjajnim ruksacima na leđima veselo grabe u susret školi. Iako mi zaista nije jasno zašto djeca potežu te ruksake koji su veliki kao da idu na ekspediciju na Everest.

Zašto velika većina škola nema ormariće, to mi stvarno nikako nije jasno? Jedina stvar koja je veća od uzbuđenja prvašića, njihove su školske torbe! Ove je godine u prvi razred, s prevelikim školskim ruksacima, krenulo 35 tisuća prvašića. Prema podacima, ako su podaci uopće potrebni za ono što je golom oku vidljivo, Hrvatska se suočava s velikim padom populacije. Prije dvije godine, broj prvašića bio je 37.000. Isti model nastavlja se u srednjoj školi, a zatim kasnije i na fakultetima, na kojima je sve manje studenata.

“Voliš li nositi školsku uniformu?” upitao sam nećakinju prilikom njenog boravka u Dubrovniku. “Da, nemam ništa protiv, ima smisla,” odgovorila je s osmijehom. Itekako ima smisla. Međutim, kod nas to nije slučaj. Po pričanju moje supruge i ovdje su se nekad nosile školske uniforme, odnosno kute.

Školska uniforma učenika drži u fokusu na učenje, a ne na odjeću. Da ne spominjemo poticanje klasnih razlika i sukobe jer netko nema skupocjene tenisice ili brandiranu odjeću. Nošenje školske uniforma djeci stvara način razmišljanja da idu “na posao”, a ne na igru. Jedna je školska ustanova iz Velike Britanije provela istraživanje među učenicima u vezi s uniformama. Saznali su da mnogi đaci ostaju u uniformi i nakon povratka kući, dok rade domaći rad. Većina djece objasnila je kako su fokusirani na rad te da ih uniforma drži u “školskom radnom modu”.

Prvi dan škole

Shutterstock

S psihološke strane ima smisla. Uniformirani izgled svim učenicima pruža jednake uvjete i na taj način sprječava pritisak i maltretiranje zbog klasnih razlika. Osim toga, njeno nošenje doprinosi osjećaju ponosa pripadnosti određenoj školi, osjećaju jedinstva i duha zajednice.

A da ne govorimo, da je osim djeci, to vrlo važno i roditeljima koji ne moraju svakodnevno razmišljati o njihovoj odjeći i obući. Smatram da bi i kod nas trebalo uvesti tako nešto, školske uniforme koje su subvencionirane i proizvedene u Hrvatskoj. Bile bi jeftinije roditeljima, a tvornicama odjeće mogle bi donijeti nova radna mjesta. Time bi situacija bila zadovoljavajuća za svih.

Ja u tome ne vidim nikakav problem jer sam cijelo školovanje proveo u školskoj uniformi. Pretpostavljam da bi njihovo uvođenje proizvelo dosta negativnih reakcija, te da bi to trajalo neko vrijeme, međutim, dugoročan pozitivan rezultat ipak bi nadmašio kratkoročne probleme.

Roditelji se ionako suočavaju sa sve većim troškovima knjiga, potrepština i ostalih stvari potrebnih za školu. Za početak tu je ogroman ruksak kojeg treba napuniti! O uniformama se tu i tamo nešto govorilo, ali vjerujem da se kod službi zaduženih za to pitanja, to nalazi sasvim na dnu liste “treba napraviti”.

I na kraju, svim prvašićima želim sretan početak škole, početak novog poglavlja u njihovim životima. Također, svu sreću želim svim učiteljicama i učiteljima, često podcijenjenim herojima iz učionica, zaslužnima za oblikovanje umova budućih generacija. Sretno svima!