Dubrovnik i York su slični, ali i različiti: Skupoća ima opravdanje, sve je na Otoku osmišljeno da privuče gosta, od ljubaznog osoblja do vrsne ponude

Iako je ljeto doguralo do kraja, vrućine i sezona i dalje su postojane. Djelatnici u ugostiteljstvu i srodnim djelatnostima već su pomalo na rubu snaga, ali što ćemo sad, to je posao od kojeg se ovdje (uglavnom) živi.

Ovo sam ljeto imao prilike razgovarati s mnogim nepoznatim, ali i poznatim ljudima i ono što me uvijek zanima je to kako nas vide i doživljavaju turisti koji prvi put dolaze u naš grad, a jednako tako zanima me što govore oni koji su ovdje već bili. Što je drugačije? Jesmo li s uslugama u usponu ili padu? Hoće li se opet vratiti? Jednako tako, volim razgovarati s ljudima koji su prvi put putovali u moju domovinu, “tamo gdje sam rođen ja” – rekla bi pjesma.

Kako je u Yorku?

Dakle, prije nekoliko dana ženina sestra provela je pet dana u Velikoj Britaniji. Osim kratkog posjeta Londonu, ovo joj je bio prvi dulji posjet Engleskoj.

Povijesna jezgra Dubrovnika

Tonci Plazibat/Cropix

Ovaj put je posrijedi bilo putovanje u Manchester i York. S obzirom da je “u nogama” imala nešto putovanja po Europi, a i onih na udaljenije destinacije, poput Meksika, Kanade i Izraela, jako me je zanimalo njeno mišljenje, posebno o boravku u Yorku koji s Dubrovnikom dijeli sličnosti poput povijesti, tradicije i turizma. Prvi dojam koji mi je prenijela bio je onaj o organiziranosti engleskih željeznica i organizaciji prijevoza uopće.

Od samog izlaska iz aviona, odlaska na vlak i prijevoza do Manchestera, sve je teklo kao po koncu, a jednako tako i dalje prema Yorku. S obzirom na navedene karakteristike koje dijele Dubrovnik i York zanimalo me mišljenje nekoga tko je nekad živio u slavom opjevanom Gradu, tko mu se redovito ljeti vraća, a u posjetu je po mnogočemu sličnom mjestu.

York je po broju stanovnika otprilike tri puta veći od Dubrovnika. Kao vojnu tvrđavu sagradili su ga Rimljani 71. god. prije Krista, a trgovanje je stanovnicima dalo mogućnost da sagrade naselja oko tvrđave. Nešto kasnije, 410. godine nastanjuju ga Angli i Juti, a zatim 866. osvajaju danski Vikinzi. Stoljeće kasnije, nakon protjerivanja vikinškog kralja, York postaje dio Anglo-Saksonske države. Sve navedeno govori da je York prepun povijesnih znamenitosti iz različitih razdoblja.

Kakvi su bili prvi dojmovi? “Kao i kod nas u Gradu, turisti ovdje dolaze u velikom broju i ulice su doslovne prepune ljudi iz cijelog svijeta. Scenarij je poznat: turisti oduševljeno fotografiraju, zaustavljaju pješački promet, mrtvi hladni uživaju u ručku kupljenom u nekom od globalnih lanaca brze hrane i sve to jedu na ostacima rimskih zidina. Hodaju po gradu neprikladno obučeni, polugoli ulaze u čuvenu katedralu The York Minster koja datira iz 7. stoljeća (razgledavanje katedrale masno se naplaćuje). Dakle, ništa što već nismo vidjeli u nas.

Čuvena povijesna ulica Shambles, s očuvanim zgradama koje datiraju iz 14. stoljeća središte je stare jezgre. Prepuna je raznim butigama, od kojih su možda samo tri bile suvenirnice (nema gumenih bombona). Sve ostalo su obrti koji prodaju nakit, ručno izrađene ukrase, proizvode i odjeću od engleske vune.

York Minster in Yorku na sjeveru Engleske

 

Lindsey Parnaby/Afp

Također, tu su i pekarnice koje prodaju ručno rađena peciva, slatka i slana, nesavršenog izgleda, ali njihova je privlačnost u tome što iza stakla vidite brašnjavog, rumenog pekara koji ih je izradio, umjesto ljute tete koja peče stoti pleh zamrznutih proizvoda pristiglih ko zna otkud.

Ne vuku za rukav

Tu su pubovi, restorani s tradicionalnom engleskom kuhinjom, internacionalni restorani te nekoliko globalnih lanaca brze hrane. Sve je pritom osmišljeno da privuče gosta, duhoviti natpisi na vratima, tekstovi koji te jednostavno privuku da uđeš baš u taj restoran i u kojem te dočeka osoblje tako srdačno i ljubazno kao da mu došao netko najrođeniji. Nitko te ne vuče za rukav.”

Pitao sam što je s cijenama? “Skupo je- Radeljević je uvozio velike količine maslinovog ulja iz Grčke, Albanije i Španjolske, to je sve bila izvrsna kvaliteta ali i to se miksalo i prodavalo na veliko, na bidone, ljudi su kupovali. Malo bi ga razvodnili s biljnim ali i to je bilo dobro. Vrijednost za novac.

Na svim mjestima apsolutno je tako. Znaš zašto si nešto platio određenu cijenu. Popodnevni čaj, takozvani high tea u čuvenom The Grand York hotelu, prvoklasan je (i vrlo skup) događaj u kojem u klasičnom engleskom okruženju ispijaš engleski čaj po izboru te grickaš male sendviče i kolačiće, dok te poslužuje vojska diskretnih konobara. Vrijedno svake funte! Diskrecija, ali i ljubaznost ogledaju se na svakom koraku, bez obzira pitate li za pravac slučajnog prolaznika ili jednostavno želite poćakulati s tetom u butizi.”

Negativne strane? “Povremeni prizori beskućnika na ulicama ono su na što se nikad ne možeš naviknuti, uvijek se pitaš trebali li biti tako. Razgovarajući s ljudima u uslužnim djelatnostima još jednom se potvrdilo da nema zemlje u kojoj teku med i mlijeko. Samo nas težak rad može održati.”

Zaključak naše putnice na samom kraju: “Sve bi mogli mi, samo kad bi htjeli. Obliti privatorum, publica curate.”