Dragi Shaquille O’ Neal, Martin Garrix, Carl Cox… što se ‘lupali‘ po Dubrovniku, ‘lupali‘ ste. Više nećete!

Dubrovnik će biti prvi grad u kojem će se zabraniti izvođenje elektroničke glazbe u javnim prostorima i na javnim površinama! Čak i na prijenosnim uređajima uz korištenje slušalica. Kako bi se ta odluka provodila, gradska uprava osnovat će u posebnu redarsku službu, pa ćemo tako uz komunalno i prometno dobiti glazbeno redarstvo. Glazbeni redari imat će ovlasti od vas zatražiti da iz ušiju izvadite slušalice kako bi provjerili slušate li dok hodate Stradunom, glazbu koja je zabranjena. U privatnim, dakle u vašim domovima moći ćete je slušati, ali ona se neće smjeti čuti izvan vašeg prostora.

Naime, nakon što je u Puli, a potom i Osijeku zabranjen koncert narodnjaka, Dubrovnik je prilagodio praksu tamošnjeg gradonačelnika kako bi riješio problem koji ima sa elektronskom glazbom. Nakon višegodišnjih pritužbi građana na buku koja se stvara pri izvođenju elektronske glazbe, gradski oci odlučili su zabraniti njezino izvođenje.

Umjesto nje, preporuča se izvođenje izvorne hrvatska glazba, prije svega klapa jer je klapsko pjevanje zaštićeno UNESCO-om kao hrvatska nematerijalna kulturna baština.

Jeste li se šokirali?

Ova fake news pokušaj je prikaza koliko je odluka pulskog gradonačelnika Filipa Zoričića, a potom i osječkog Ivana Radića o zabrani koncerta Duška Kuliša, Dragana Kojića, Ane Bekuta i Zorane Mićanović opasna i dalekosežna. Zabranili su ih samo zato jer su ih ocijenili turbo folk glazbenicima. Možda i jesu, osobno narodnjake i turbofolk ne slušam, pa ne znam kojem žanru pripada njihova glazba, no to je potpuno nevažno.

Pravdati zabrane ‘mitleuropskom‘ orijentacijom apsolutno je promašeno i licemjerno. Da se ti gradonačelnici, odnosno komesari, kako su se zvali oni koji su sedamdesetih zabranili primjerice pjesme Vice Vukova ili pjesmu Ustani bane doista osjećaju ‘mitleuropljanima‘, znali bi da u modernoj demokratskoj Europi takve zabrane ne postoje. Pitajte naše gastjarbajtere u Njemačkoj. Dragi gradonačelnici Pule i Osijeka, pitajte sve one čiji ste glas dobili na izborima. 

Postoje jedino u sustavima koje ‘mitleuropa‘ na koju se pozivaju ne priznaje. Poput onih u kojima su se prekidali koncerti jer je ‘crko Maršal‘, u kojima su pjesme kultnih rock bendova, hrvatske Azre, srpske Riblje čorbe ili slovenskog Laibacha bile pod zabranom emitiranja. A unatoč zabranama svi su ih slušali i pjevali. I Vicu i Bana, Štulića, Boru… Možda neke od njih i ne bi da nisu bili zabranjene. Možda u ono ne tako davno vrijeme ne bi bilo toliko plakata sa likom generala Gotovine, da ih moderni komesari nisu skidali čim bi netko zalijepio. A nakon oslobađajuće presude stajali u redu da sa generalom naprave ‘selfie. Kako možemo biti tako licemjerni?

Zato je toliko važna ova posljednja zabrana pjesama u kojima se, barem koliko je meni poznato, ne poziva na nasilje i mržnju usmjerenu prema skupini ljudi ili pripadniku skupine zbog njihove rasne, vjerske, nacionalne ili etničke pripadnosti, podrijetla, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, rodnog identiteta, invaliditeta ili kakvih drugih osobina. Jesu li one vrhunsko glazbeno djelo ili totalno smeće, jesu li istočnjačkog i zapadnjačkog melosa, apsolutno je nebitno. Po takvom sudu mnogi bi hrvatski pjevački umrli od gladi jer pjesme koje pjevaju imaju ‘grčki‘ melos. Tko voli, nek izvoli. Uostalom to su naša građanska prava, ono najdragocjenije što imamo.