Predavanje pod nazivom „Kroz povijest dubrovačke ambijentalnosti“ održala je sinoć u atriju palače Sponza Petra Jelača, kazališna kritičarka koja već dva desetljeća prati dramski program Dubrovačkih ljetnih igara.
Pozdravivši okupljene, ravnateljica Dubrovačkih ljetnih igara Ivana Medo Bogdanović, kazala je kako je karakteristična ambijentalnost odrednica Dubrovačkih ljetnih igara. „Predavanje smo organizirali s ciljem očuvanja memorije bogate povijesti Dubrovačkih ljetnih igara s naglaskom na ovako važnu odrednicu ali i specifičnosti ambijentalnosti našeg festivala i kako se ona mijenjala kroz ovih 75 godina, kao jedan globalni i lokalni specifikum“, kazala je uvodno ravnateljica Medo Bogdanović.
Predavanje je, kao što je istaknula Petra Jelača, organizirano na ideju i inicijativu nove umjetničke ravnateljice Dubrovačkih ljetnih igara Martine Filjak i to ne samo zbog potrebe očuvanja memorije ovog iznimno vrijednog i iščezlog fenomena. Važno je, naglasila je, razmišljati kako ideju zadržati u sadašnjosti, u stvarnosti današnjeg Dubrovnika, ono što je uopće moguće ostvariti.
„Ambijentalnost je teško pomiriti sa današnjim životom grada, pogotovo u ovih zadnjih 20 godina koliko ih ja pratim, premda mislim da se može iznaći načina, svakako ne na jednostavan način. Ono što je sigurno je da treba raditi na očuvanju memorije, educirati kako širu javnost tako i nove generacije kazališnih umjetnika, da se prenosi u čemu je bila bit te ambijentalnosti i da se lakše nalaze novi načini. Svima nam je bilo lijepo vidjeti kako se ambijentalni teatar opet dogodio uprizorenjem Ekvinocija na novoj lokaciji. To je složen sociološko-kazališni fenomen koji je uključivao i građane te drugačiji način života i to zaista jest neponovljivo. Mogle bi se i danas pronaći lokacije koje bi na suvremen način mogle ambijentalno oživjeti u novim izvedbama, kazala je Petra Jelača uoči predavanja u kojem je s publikom podijelila kako je nastala ideja Dubrovačkih ljetnih igara i kako su se kroz godine otkrivale, ali i razvijale ambijentalne lokacije, a sve kroz prikaz fotografija iz bogatog arhiva Dubrovačkih ljetnih igara.
Predavanje je bilo reminiscentnog ali i edukativnog karaktera, a okosnica predavanja je šetnja kroz razvojne faze dubrovačke ambijentalnosti uz definiranje tog karakterističnog kazališno-sociološkog fenomena koji u posljednjih dvadesetak godina iščezava.
U isto vrijeme, pojmom ambijentalnosti se u javnosti često barata, a da ga se dovoljno ne razumije, kao i usporedbama Igara s velikim europskim festivalima poput Salzburga, Avignona ili Edinburgha.
Predavačica je tako provela publiku odabranim ambijentalnim postajama iz povijesti Igara, dočarala u čemu je bila tajna tog fenomena, te što je toliko oduševljavalo i kritiku i publiku.