U prizemlju Narodne knjižnice Grad otvorena je prva ovogodišnja izložba, a riječ o djelima dubrovačkog moreplovca i umjetnika Nena Kere ujedinjenih pod naslovom "La mer". Na početku se okupljenim posjetiteljima obratila djelatnica Dubrovačkih knjižnica, Katarina Palinić.
- Kao što znate, gospar Neno je vrlo aktivan u društvenom životu Grada – u njegovoj sadašnjosti, ali se također bavi čuvanjem njegove prošlosti kroz neke najnovije tehnologije. Što je jako zanimljivo, odlučio ih je iskoristiti kako bi time pridonio našem Gradu. Gospar Neno cijeli život živi od mora, cijeli život je dao moru, a dok sam razmišljala što ću reći, shvatila sam da je zapravo život i uzeo od mora jer osim što ga njegov posao, njegovo zvanje, zanimanje hranilo, vidimo da mu i dalje 'hrani' dušu, što se odražava u njegovom radu, kako književnom tako i slikarskom u kojemu imamo priliku večeras uživati. Nedavno nam se na Svetu Katu predstavio jednom svojom pjesmom, piše pjesme, piše roman, piše putopis, piše slikovnice... Nećete se iznenaditi, ali imali smo priliku čuti pjesmu također morske tematike, a iza njega je i 20 skupnih izložbi i dvije samostalne, opet morske tematike, otkrila je Palinić.
Za postav izložbe zaslužni su Robert Kralj i Marta Baće koja potpisuje i grafičko oblikovanje kataloga izložbe, a autor predgovora je dubrovački slikar Loren Ligorio. Upravo je Kralj pročitao Ligorijev popratni tekst.
- Dragi Neno, pišem ovo u ime naše mladosti, prijateljstva i druženja po penilu i peneladama, a ne kao neko ko je adat za napisat ozbiljnu likovnu kritiku o tvojim kvadrima. Ovaj tekst pišem prije svega tebi, a ujedno i posjetiteljima jer zbog spriječenosti neću biti nazočan izložbi, a što mi je jako žao jer će sikuro bit i nešto gulozo za ingolat onako kako samo ti to umiješ spravit. Uopće teško je pisat o čovjeku koji je meštar od riječi kojima se tako nesputano poigrava, okreće, izvrće, muti dodava prefikse i sufikse, te ko na nekom špaheru od riječi šufigaju se delicije od njegovih tekstova. Kad se ko mali igraš bojicama i lapisom, a stojiš blizu Iva Vojvodića, što ćeš drugo činit nego ga gledat i s njim crtat. Ta se vokacija nastavlja s Nežom Velikonjom i Nadom Zec. Nenovo slikarstvo je ujedno i usko vezano uz sve njegove talente, a Bog do ima ih podosta i svi oni žive na njegovim slikama. Njegove dinamične, figurativne kompozicije jarkih kolura, postaju spontani ekspresionistički rukopis našeg vrlog slikara. Iako su mu neki otvorili vrata svog slikarstva, Neno je odlučno pokucao na neotvorena vrata iz kojih je pronašao sebe i postao svoj. Sve ove ribe koje vidite okolo vas, one su pratile svaki Nenov brod i na koncu finule u prosuje i pinjate, pa ostale kao jedan od kuriozih mtoiva za njegova nadahnuća. More u provu, vjetar u krmu, samo naprijed, na pravom si kursu kapetane, Čestitam ti, napisao je Ligorio.
Uz riječi zahvale publici na dolasku i domaćinima na organizaciji, autor se također osvrnuo na izložena djela.
- Ovo je ustvari retrospektivna izložba, ima nekih radova i s broda prije deset godina, a ima nekih koji su rađeni jučer. Ovaj put su ribe u pitanju, ovaj put je u pitanju more i zato smo i dali izložbi ime "La mer" po Trenetovoj poznatoj pjesmi koja me oduševljavala dok sam bio dijete, a kasnije sam slušao i Sinatru na engleskom. Loren, koji me dobro pozna, sjedali smo u klupi u srednjoj školi zajedno, družili se poslije, išli po prirodi slikavali skupa dok smo svi skupa bili dobra zdravlja i dok se moglo, dobro je opservirao i ustanovio da sam ponio more sa sobom odnosno da je ovo sve ono more koje sam batio. Nisam cijeli život bio pomorac, silom prilika, malo rat, malo potrebe su me odvele na more... Mislio sam ostati godinu dana, a na kraju se dogodilo da sam ostao 25 godina, to je bilo poslije 1991., 1992., čak sam ostao 18 mjeseci u južnoj Africi na jednom brodu. Na brodu sam crtao na jedrenom platnu, imao sam grupu Indijaca koji su bili 'maheri' za crtanje, napravili bi mi penila i nategli na nekakvom bokunu štice platno i to dobro zakucali čavlima, a onda bih ja pinelo. Kad bi ujutro stjuard došao u kabinu uvijek bi bježao jer je terpentina toliko smrdjela da je dobro da sam ja ostao živ unutra, a kamoli on. Onda bih to nosio doma, stavio u kvadar... Ima puno poklonjenih slika, a pravo da vam kažem, nisam od onih umjetnika koji slika da bi prodao, daleko od toga, ja slikam sebi za dušu, to je velika razlika. Ako slikate za prodaju onda ste vi komercijalna duša, da sam igrom slučaja profesionalni slikar, vjerojatno bi to bilo tako, ali nisam profesionalni slikar nego sam naturščik, 'primijenjeni umjetnik'... Tako kažu, da smo svi mi 'primijenjeni umjetnici', objasnio je Kera zahvalivši još jednom svima na dolasku.
Izložba ostaje otvorena do 28. siječnja.