Niti jedan festival pa tako ni Dubrovačke ljetne igre nemaju operu u svom programu. I tako već sezonama. Unatoč dobronamjernim sugestijama s mnogih strana. Unatoč činjenici da komorne opere ne zahtijevaju veliki broj izvođača, složenu scenografiju,intervencije u prostoru... jer je Knežev dvor sam po sebi sve već osigurao! Sjetimo se kako su Knežev dvor posebno čarobno razigravali članovi Zbora “Romeo i Julija“ Švedskog Kraljevskog dramskog kazališta iz Stockholma. Članovi Zbora vođeni Benoitom Malmbergom godinama su dolazili s dva, tri glazbeno-scenska projekta smišljana baš za Dubrovnik, odnosno Knežev dvor, a ta su gostovanja ostala u neizbrisivim uspomenama.
U izvedbi zajedno učenici, studenti i profesori
Ali, pretprošle je nedjelje uspavanu dubrovačku opernu publiku – i onu koja će to tek postati! - ugodno razbudila i razgalila izvedba Mozartove opere Così fan tutte. Čuli smo i vidjeli samo prvi čin – sve je uvjetovano epidemiološkim mjerama! – ali i tih sedamdesetak minuta bilo je dovoljno da se ponovo uvjerimo koliko smo željni operne umjetnosti. I koliko je Knežev dvor idealan za operu.
Uz Orkestar Umjetničke škole Luke Sorkočevića i pratnju osječkog klaviriste Ante Blaževića, nastupili su članovi Opera Pannonica, opernog ansambla Akademije za umjetnost i kulturu Osijek osnovanog 2010.godine. Umjetnički voditelj ansambla a ujedno redatelj i sudionik u izvedbi je prof.Berislav Jerković. Kostimograf i scenograf opere Così fan tutte je Davor Molnar, a izvedbom je dirigirao ravnatelj UŠLS prof. Slobodan Begić. Solisti su bili Iva Herman (Fordiligi), Marija Ostrugnjaj (Dorabella), Katarina Šarić (Despina), Igor Krišto (Ferrando), Blaž Galojlić (Guglielmo) i Berislav Jerković (Don Alfonso).
Razigrani, raspjevani, opušteni i komični
Dva stilska stola, četiri stolice, gvantijera sa čajnikom i kikarama i vješalica za odjeću, pikatabar. I to je sve! Orkestar je bio smješten ispod volata a klavir ispod skala za balkon. Pjevači su koristili gotovo cijeli prostor. U njemu su se snalazili vrlo vješto i njemu blisko, kad da imaju dugogodišnje iskustvo nastupa u Dvoru. A ne da su tu prvi put. Pjevački su, bilo u arijama, duetima ili nastupima cijelog ansambla, ostvarivali zapažene interpretacije lišene bilo kakve ukočenosti ili nesigurnosti. Jer, ne zaboravimo da su neki od njih još uvijek studenti! Glumački su bili vrlo opušteni i uvjerljivi. Članovi te mlade družine vrlo su scenični a često su, po potrebi, bili i vrlo komični. Publika, srećom brojna, često je pojedine prizore popratila smijehom. Napomenimo da je pratnja Orkestra i klavira bila u svakome trenutku ravnopravan sudionik radnje u operi.
Dvor ih je zasluženo ugostio
Svjedoci smo da se dubrovačka baština za razna događanja koristi kao izvedbeni prostor. Nekada opravdano a nekad baš i ne. Pjevači iz Osijeka i svirači iz Dubrovnika su svakako zaslužili nastupati u Kneževom dvoru. U njemu se i ovaj glazbeni žanr i svaki od izvođača predstavio na najbolji mogući način, nadahnuto i s poštovanjem. Izazvavši veselje svih onih koji su imali privilegiju nazočiti događaju.