Gabrijela Žalac (44), sada već bivša ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije (MRRFEU) bila je, u vrijeme dok je obnašala tu dužnost, "alfa i omega" u svojemu Ministarstvu i tko god da joj se usprotivio, nije dobro prošao, piše Slobodna Dalmacija.
Takav se zaključak jasno može iščitati iz optužnice, duge 421 stranicu, koju je Ured europskog javnog tužitelja u Hrvatskoj podignuo protiv nje zbog zlouporabe položaja i ovlasti u već dobro poznatoj aferi nabave softvera, u kojoj su još optuženi i Mladen Šimunac, 54-godišnji vlasnik tvrtke "Micro projekt" d.o.o. iz Splita, Marko Jukić (39), direktor tvrtke "Ampelos" d.o.o., te Tomislav Petric (42) iz Osijeka, nekadašnji ravnatelj Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU-a (SAFU).
Tijekom vrlo detaljno obrazložene istrage istražitelji su, među ostalima, ispitali 33 dužnosnika i službenika MRRFEU-a, jedanaest zaposlenika SAFU-a, četiri svjedoka iz Državne komisije za kontrolu postupka javne nabave (DKOM) te osam zaposlenika Šimunčevih i Jukićevih tvrtki "Ampelos" d.o.o. i "Micro projekt" d.o.o., koje su također navedene kao okrivljene pravne osobe. Pregledani su i serveri Ministarstva te je pronađena raznolika email komunikacija, među ostalim i linkovi na dva teksta u Slobodnoj Dalmaciji, kolege Zorana Šagolja, nakon kojih su se stvari "zahuktale" te se počela dizati medijska prašina i postavljati neugodna pitanja. Smatraju da je dokazano da u IT poslovnom okruženju nije bila tajna namještanje nabave Šimuncu u otvorenom postupku javne nabave.
Kad je DKOM srušio prvi natječaj za softver za 2017. godinu, Žalac je, po iskazima svjedoka, reagirala iznenađujuće nezainteresirano riječima "Oki doki", "Što se može", "Idemo dalje". Bez obzira na medijske napise, ponašala se kao da je nije briga, čak se predstavljala kao žrtva. Za njezine tadašnje "podčinjene" to je bilo vrlo čudno ponašanje.
No Žalac se nakon toga, uz pomoć svoje prijateljice, "kninske kraljice" Josipe Rimac, upoznala s Goranom Matešićem, i to poznanstvo se pretvara u intenzivno druženje. To je bila podloga da se osigura za prolazak svog plana iduće 2018. godine. Kakav je (ne)pristran bio odnos ministrice Žalac i Matešića, koji se trebao brinuti o tome da sve bude po zakonu, govore i poruke u grupnom razgovoru Žalac, Josipe Rimac i Matešića do kojih su istražitelji došli.
"Gabi, papire sam dao u rad, a što je na onom USB-u?" pita Matešić.
"Šta se bijis otvorir....sayber seks...Syber", Rimac u šali piše.
"Na USB-u je elektronska verzija papira...I da vam nešto kažem, Cyber je zakon…Gorane tvoji i moji neka sjednu u slijedeći tjedan i pregledaju to skupa. Ti reci tko od tvojih..Moji su spremni..", piše Žalac.
"Jebo te prepao sam se da tu nije kompilacija cyber uradaka... a onda nema nazad! Ha ha", šali se Matešić.
"A Gorane ne boj se... Ja ću ti pokazati", odgovara mu Žalac.
"Ako bude problema DrKOM ce to poništiti!" zaključuje Matešić.
Iz svega se jasno dade iščitati kakva je zapravo bila Gabrijela Žalac, koju su njoj bliske osobe od milja zvale Gabi. Tako je, primjerice, Tina Markuš, u to doba glavna tajnica MRRFEU-a, posvjedočila da je Žalac imala autoritativan način upravljanja, da se njezine odluke nisu preispitivale niti smjele dovoditi u pitanje bez da onaj tko njezine odluke dovede u pitanje ne snosi posljedice.
Kao primjer za to navodi slučaj Nikoline Klaić, državne tajnice u Ministarstvu, koju je Žalac degradirala i praktički odstranila iz svih procesa u Ministarstvu i stvarno joj je oduzela ovlasti državnog tajnika. Markuš je rekla i kako nitko zapravo ne zna točan razlog zašto je Žalac tako prema njoj postupila.
Po njoj je takvo postupanje ministrice prema državnom dužnosniku kojeg imenuje Vlada RH na prijedlog predsjednika Vlade svima bila jasna poruka i demonstracija sile koju je Žalac provodila. Iako se nigdje u optužnici izrijekom ne spominje ime osobe čiju je Žalac bezrezervnu potporu imala i zbog čega se osjećala tako moćnom i nedodirljivom, nije teško zaključiti da je to bio, glavom i bradom – Anthony Perkins!
– Ni danas ne znam što mi je Žalac točno zamjerila jer smo u početku lijepo surađivale. No ona ubrzo mijenja ponašanje, a promjenu u ponašanju najbolje opisuju riječi koje je učestalo počela govoriti, a to su: "Ja sam ministrica."
Oduzela mi je ovlasti, tražila je i moje razrješenje na Vladi RH, a razlog zašto je to učinila ne znam ni danas. Mogu samo zaključiti da joj nije odgovaralo što sam uvijek izražavala svoje stavove, a ti se stavovi njoj očito nisu sviđali. Ovo što se meni dogodilo, dogodilo se u relativno kratkom vremenu, pa nakon što me je degradirala, nitko drugi se nije usuđivao iznositi svoje stavove jer su vidjeli kako sam ja prošla – kazala je Klaić. Dodala je i da je bilo skoro pa općepoznato da je Šimunac bio stalno kod ministrice ili negdje po Ministarstvu.
Nadalje, Darija Planinić, tada administrativna tajnica danas okrivljene ministrice, ispričala je kako je Šimunac kao stranka dolazio kod Žalac te da je ona neke njezine obveze bilježila, a neke nije jer bi "Šimunac došao iznenada, više je sastanaka bilo mimo prethodno upisanih obveza u kalendaru, a ti sastanci ponekad su bili u večernjim satima, ali i u restoranu ‘Boca Marai‘".
Navela je da je za ministricu obavljala i privatne poslove, pa je tako jedne subote u prosincu 2018. Žalac tražila od nje da dođe na posao, da bi joj onda dala novac, devet i nešto tisuća eura u apoenima po 50 eura. Tražila je da ga uplati na njezin račun u Privrednoj banci, što je onda i učinila prethodno promijenivši iznos u kune.
Bivša ministrica Žalac pred istražiteljima je iznijela obranu, no nije željela odgovarati na pitanja.
– Kao odgovorna osoba donosila sam sve planove nabave i sve dokumente jer sam to kao ministar dužna raditi. U svezi predmetne nabave softvera sigurno je sve odrađeno po zakonu i nisam utjecala na Tomislava Petrica, kako me se tereti. Kad je javna nabava u pitanju, odnosno plan nabave, on se uvijek mijenja sukladno potrebama, dakle uprava u ministarstvu, ja nikad nisam bila ta koja je određivala cijenu za ništa, pa tako ni za ovo, nego su to radile stručne službe... – ustvrdila je Žalac u obrani prebacujući krivnju na druge.
No istraga EPPO-a je, navodi se u optužnici, na osnovi iskaza brojnih svjedoka te pretrage servera MRRFEU-a i komunikacije izvan konteksta kaznenog postupka, precizno dokazala dinamiku donošenja inkriminiranih odluka Gabrijele Žalac neposredno nakon njezinih sastanaka sa Šimuncem u vezi s ovom nabavom. U prilog tome ide i iskaz svjedokinje Ane Odak, pomoćnice ministrice, koja je kazala da je Žalac na kolegiju rekla da želi da ova nabava ide na odobrenje Vladi RH i rekla je da se stavi procijenjena vrijednost od 10 milijuna i 200 tisuća kuna.
– Čim je to Žalac rekla, odmah smo pripremili prijedlog za Vladu RH i nacrt odluke. Međutim, nakon toga u kratkom roku, kroz dan-dva, na novom kolegiju Žalac je rekla da za nabavu IT sustava za strateško planiranje i upravljanje razvojem treba osigurati 13 milijuna kuna.
Kako je na poziciji Uprave za strateško planiranje bilo 9,8 milijuna kuna, Žalac je dala uputu da se potrebna sredstva osiguraju s pozicija drugih uprava. Tad smo ja i državni tajnik Žunac prvi put čuli taj iznos od 13 milijuna kao planiranu vrijednost nabave. Na tom kolegiju nije davala bilo kakva objašnjena zašto to čini i na osnovi čega, jednostavno je rekla: "Bit će 13 milijuna."
Sve ovo govorim da bude jasno da je Žalac bila vrlo autoritativna, bilo je svejedno da li Uprava stavlja neki prijedlog ili zahtjev, ona je svoje odluke donosila i bez poštovanja te forme – navela je svjedokinja Odak.
Na osnovi svih svjedočenja i prikupljenih dokaza EPPO zaključuje da "jasno proizlazi da upravo Žalac determinira svaki element svake faze postupka javne nabave te da niže razine ne samo da nisu inicijatori niti kreatori odluka o promjeni Plana nabave, nego niti ne raspolažu svim informacijama u svezi s inkriminiranim odlukama o Planu nabave".
– Analizom pretrage servera MRRFEU-a utvrđena je apsolutna kontrola Gabrijele Žalac u svezi ovog postupka javne nabave, ali i u nizu drugih pitanja koja su joj od interesa, od toga da je odlučivala tko će biti govornik, panelist, pozvan kao gost na konferencije u ogranizaciji Ministarstva pa do banalnih pitanja rasporeda spavanja po sobama. Isto tako proizlazi da su službe prema Mladenu Šimuncu postupale kao prema posebno važnoj osobi bliskoj Gabrijeli Žalac, o čemu svjedoči niz svjedoka...
Slijedom tih dokaza proizlazi da upravo Žalac dogovorno sa Šimuncem upravlja cijelim procesom javne nabave, te da niti Uprava za strateško, niti Glavno tajništvo niti formalno osnovane radne skupine niti Povjerenstva za odabir ponude, niti u pregovaračkom postupku javne nabave u 2017. niti u otvorenom postupku javne nabave u 2018. stvarno nemaju nikakvu ulogu, nego služe kao privid uredno provedenog postupka javne nabave i platforma za provođenje volje Žalac i njenog dogovora sa Šimuncem – stoji, među opstalim, u optužnici EPPO-a protiv bivše ministrice.
Iz dana u dan trudimo se približiti naš sadržaj vašim potrebama, Slobodna Dalmacija je tu za vas i zbog vas. Molimo vas stoga da izaberete jedan od ponuđenih odgovora i podijelite s nama mišljenje o članku koji ste upravo pročitali.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....