Svijet zapanjuje rutina kojom Kremlj žrtvuje vlastitu vojsku u Ukrajini, šaljući trupe tamo bez ikakva plana, zaštitne potpore i najnužnije logistike, pa čak i golobrade mladiće u tinejdžerskim godinama, piše Slobodna Dalmacija.
Dok neki drže kako je riječ o ruskoj vojnoj tradiciji – u komunističkoj ideološkoj borbi žrtve nikad nisu imale realnu cijenu, niti je Crvena armija puno pažnje pridavala vlastitim gubicima – analitičari se prisjećaju i događaja koji je obilježio sam dolazak Vladimira Putina na vlast te odmah jasno nagovijestio njegovu okrutnost prema (vlastitim) ljudima. Riječ je o tragediji ruske nuklearne podmornice Kursk u Barentsovu moru, događaju koji je Putina zatekao nakon samo par mjeseci na dužnosti u Kremlju.
Ruska nuklearna podmornica K-141 Kursk bila je ponos ruske flote, a stavljena je u pogon 1994. godine, samo šest godina prije nego što je misteriozno potonula. Tog subotnjeg jutra 12. kolovoza 2000. sudjelovala je u pomorskoj vježbi u međunarodnim vodama na granici Rusije i Norveške. U 11.28 po lokalnom vremenu norveški su seizmografi zabilježili snažnu eksploziju, a dvije minute kasnije uslijedila je još jedna jača detonacija: prema rekonstrukciji, vodikov peroksid procurio je u prednju sobu s oružjem što je dovelo do aktivacije torpeda i kasnije eksplozije ostalog naoružanja. Druga eksplozija imala je snagu oko šest tona TNT-a.
U trenutku nesreće u Kursku je bilo 118 mornara i časnika, pod zapovjedništvom kapetana Genadija Lijačina. Većina članova posade bila je mlađa od 30 godina. Nesreću su ruske vlasti potvrdile tek dva dana kasnije, 14. kolovoza, navodeći kao uzrok potonuća "tehničke probleme". Mornaričko zapovjedništvo je priopćilo da je eksplozija u odjelu za torpeda oštetila podmornicu koja se morala spustiti na dno, u međunarodnoj zoni na oko 150 kilometara od ruske luke Severomorsk, te da posada ima dovoljno kisika do 18. kolovoza.
Iako joj je odmah ponuđena spasilačka pomoć Britanaca, Norvežana, te naposljetku i Amerikanaca, službena Moskva je to rezolutno odbila, premda je znala da sa svojom zastarjelom opremom za spašavanje nema odveć šanse. Putin nije želio zbog incidenta čak ni prekinuti svoj odmor u Sočiju. Vjerovalo se da se posada koja je preživjela eksploziju krije u drugim odjeljcima podmornice, no razina kisika i tamo je dramatično padala. Danima je iz Kremlja odbijana zapadna pomoć, a kad je naposljetku ipak prihvaćena, bilo je prekasno: norveški ronioci su 21. kolovoza ušli u Kursk i pronašli samo mrtva tijela u vodenome grobu. Mnogi životi su mogli biti spašeni da su se spasioci do Kurska spustili ranije.
Kad se na kraju tragedije pojavio pred rodbinom stradalih, Putin je bio gromko izviždan. Istraživanja su ubrzo govorila da čak 72 posto građana Rusije smatra kako vlast nije učinila dovoljno da bi spasila mornare. Obitelji žrtava nikad zapravo nisu doznale punu istinu o udesu Kurska, a scenarij koji je Putin demonstrirao nakon vijesti o nesreći bio je njegova prva velika laž i upozorenje da će jednako podmuklo vladati i kasnije. Umjesto da učini sve da spasi živote svojih mornara, Putin je ubrzo nametnuo omču svim medijima i zaprijetio im strogim zatvorom budu li išta svojevoljno i mimo 'državne istine' izvještavali o 'Kursku'.
Prvi kanal, ruski televizijski program koji je tada bio u vlasništvu tajkuna Borisa Berezovskog, neko je vrijeme intenzivno tematizirao događaj prozivajući vlast za nekompetentnost i uspoređujući nesreću Kurska s Černobilom. Putin ih je odlučio ušutkati i nikad više ne doživjeti takve kritičke javne prozivke, a i politički strogo kontrolirati čitavu pravosudnu istragu: tad je zapravo počeo dalekosežni proces urušavanja ruske demokracije.
Priča o Kursku nikad nije javno završena niti logično zaokružena, Kremlj do danas nastoji spriječiti izlazak pune istine o tragediji. 'Pomorci nisu mogli biti spašeni i umrli su najkasnije osam sati nakon eksplozije', stoji u objavljenom sažetku službene istrage. Puni izvještaj o incidentu ima 133 stranice i još uvijek je klasificiran kao državna tajna.
Do danas nitko nije ni odgovarao za potonuće 'Kurska' i smrt 118 časnika i mornara, na veliko nezadovoljstvo ožalošćenih obitelji. Putin je, doduše, smijenio s dužnosti 13 viših časnika, uključujući i zapovjednika Sjeverne flote viceadmirala Olega Burcova, no ubrzo su svi dobili visoke pozicije u Vladi ili u tvrtkama pod kontrolom države. Izdašno su honorirani za šutnju o onome što znaju.