Naš sugrađanin Karlo Gjurašić, bivši državni tajnik u Ministarstvu regionalnog razvoja, šumarstva i vodnog gospodarstva i lanjski kandidat Dustre za dubrovačko-neretvanskog župana skoro je deset godina živio i radio u Rusiji i u tom je razdoblju, od 1993. do 2002. upoznao puno domaćih ljudi iz poslovnog svijeta. S mnogima se sprijateljio, dugo surađivao i ostao u kontaktu i nakon povratka u Hrvatsku. Gospar Karlo iz mirnodopskih vremena ima dosta prijatelja i među Ukrajincima, pa mu nije lako iz dana u dan slušati vijesti o međusobnom sukobu naroda koje vežu višestoljetne povijesne spone. Dovoljno je reći da je ruska prijestolnica u 9. stoljeću bio upravo Kijev, danas ukrajinska metropola pod opsadom.
Ozbiljna financijska ograničenja
- Osobno smatram da je strašno što se nesuglasice u 21. stoljeću rješavaju na ovaj način. Neprihvatljivo mi je što se događa u Ukrajini. Retorika 'Gdje su Rusi, tu je Rusija' sliči mi na retoriku koja se mogla čuti na našim prostorima 1990-tih za vrijeme agresije na Hrvatsku. No, svakako treba razjasniti jednu nedoumicu. Ne razmišljaju svi Rusi isto. Treba imati na pameti da je Rusija ogromna zemlja od 150 milijuna stanovnika, zemlja koja se proteže kroz deset vremenskih zona. U gradovima su ljudi osvješteniji, no u ruralnim prostorima iza Urala i u Sibiru, indoktrinacija Ruske pravoslavne crkve, koja je u sukobu s ukrajinskom pravoslavnom crkvom (kijevskom patrijaršijom), zasigurno je dosta jaka – priča nam Karlo Gjurašić koji je i nakon početka 'posebne operacije' u Ukrajini u kontaktu s ruskim prijateljima, mahom biznismenima iz više srednje klase koji su ranije stekli nekretnine na hrvatskoj obali.
-U razgovorima s njima ne može se bogzna što doznati, osim da ne podupiru ovakav vid agresije na Ukrajinu. Agresija na Ukrajinu promijenila im je živote, svjesni su cenzura i filtriranja informacija, telefonski pozivi iz inozemstva pomno se analiziraju. Teško im je dobiti realnu sliku aktualnih događaja. Većina ih je u nezavidnim pozicijama jer im je invazija utjecala na poslovanje ili su ostali bez posla. Neki su bili menadžeri u međunarodnim korporacijama koje su zbog invazije povukle poslovanje iz Rusije. Platni promet im je onemogućen, a uvedena su im i razna druga financijska ograničenja na koja ne mogu utjecati, ali ih itekako osjećaju – ističe naš sugovornik koji se ne susreće prvi put s tamošnjim imperijalističkim posezanjima:
- Bolji poznavatelji prilika u Rusiji znaju da ovo nije prvi slučaj teritorijalnih uplitanja Rusije u unutarnje poslove susjeda. Sjetimo se početka 1990-tih kad je netom nakon raspada SSSR-a anektiran dio Moldavije, Pridnestrovlje, gdje je ključnu ulogu održala 14. Ruska armija. Pamti se i intervencija u Gruziji u području Južne Osetije i Aphazije, te kad je, neposredno nakon svrgavanja proruskog ukrajinskog predsjednika Viktora Janukoviča, krenuo sukob na istoku Ukrajine, gdje su na području Donjecka i Luganska proglašene narodne republike, što je završilo anektiranjem Krima – podsjeća Gjurašić na iznimno složene odnose Ukrajine i Rusije koje je pogrešno promatrati površno, kroz crno-bijelu sliku:
Međusobna ovisnost
- Ništa vam tu nije jednostavno. Obje su zemlje živjele zajedno u SSSR-u gotovo 70 godina, od 1922. do 24. kolovoza1991., kada se Ukrajina odcijepila. Otada ih od Ruske Federacije dijeli zajednička granica duga nevjerojatnih 1.576 kilometara. Dosta je i kurioziteta, recimo, iako je službeni jezik u Ukrajini ukrajinski, istodobno je 45 posto Ukrajinaca izabralo ruski kao prvi jezik. Ukrajina i Rusija su usko povezane i zavise jedna od druge, posebno u području energetike i tranzita. Posljedice će se dugo osjećati u obje zemlje i nakon zašuti oružje – uvjeren je ovaj Dubrovčanin koji je veliki protivnik rješavanja nesuglasice vojnom silom u 21. stoljeću.
- Kako se poslije svake agresije suprotstavljene strane prije ili kasnije moraju sastati i dogovoriti kako dalje, želim da se i u ovom slučaju što prije sjedne za isti stol i nađe mirni dogovor, posebno zbog Ukrajine i Ukrajinaca koji trpe prevelike žrtve – zaključuje Karlo Gjurašić.