One stare splitske priče o lovu na grdeline “na baketinu”, kakvima smo se možda i nasmijali u nekim epizodama “Našeg malog mista”, nisu nimalo smiješne, a ni stare jer ptice se i danas love ili ubijaju, a brojka je zaprepašćujuće velika - 500.000 jedinki godišnje u Hrvatskoj, piše Slobodna Dalmacija.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji i dalje najgore prolaze pjevice, jer, vjerovali ili ne, baketine još uvijek funkcioniraju.
S pola milijuna ptica otetih prirodi svake godine suočio nas je Ivan Budinski, inženjer šumarstva, inače stručni savjetnik za zaštitu prirode u sinjskoj podružnici Udruge “Biom”, organizacije civilnog društva koja se bavi očuvanjem prirode, njezinim promicanjem i popularizacijom.
Inače, “Biom” je od male zagrebačke udruge, koja je još 2006. godine djelovala kroz samo nekoliko privatnih računala prvih zaposlenika postala organizacija s 35 djelatnika, od čega je njih šest u podružnici Sinj, te više od 400 članova, koja provodi velike europske projekte. Kad smo Ivana Budinskog pitali o ranijem raspoloživom podatku da se u Hrvatskoj godišnje iz prirode izuzme 250.000 ptica, dobili smo još strašniju brojku.
- Brojka od 250.000 je dosta konzervativna i ukupan broj iznosi i možda 500.000 ptica godišnje. Ta naša procjena je sada već stara 10-ak godina ali se, nažalost, nije puno promijenilo. U nekim segmentima je došlo do napretka, ali se u nekima stanje i pogoršalo. Do te procjene dolazimo zbrajanjem podataka do kojih dolazimo na razne načine, od vlastitog praćenja na terenu do suradnje s javnim službama i pretraživanjem na internetu.
Zašto se to događa, kakvi su zakoni i kazne?
- Tradicija je svakako bitan dio priče, drugi dio priče je nebriga, a pojedinci od toga i dobro zarađuju. Zakoni se tu slabo provode jer pravnom sustavu zaštita prirode nije prioritet, a suci često oslobađaju okrivljene uz nebulozna objašnjenja ili ih kažnjavaju svotama koje su značajno ispod zakonski predviđenih za to djelo. Zaštita prirode, nažalost, nije prioritet niti u puno razvijenijim državama pa problemi oko slabog funkcioniranja pravnog sustava postoje i u državama s velikim brojem ljubitelja ptica, kao što je Ujedinjeno kraljevstvo. Taj problem relativizacije zakona, gdje prekršitelji ignoriraju zakone a pravni sustav ih aljkavo provodi, je i najznačajniji dio problema.
Zašto se kod nas toliko ptica lovi i ubija?
Ukratko, zato jer smo dobri u donošenju zakona, a slabi u njihovu provođenju.
Na koje načine se love ptice?
- Pjevice se žive love uz upotrebu mreža ili ljepila. Grabljivice i močvarice se love puškama, što je kod grabljivica uvijek problem jer su zaštićene, kao i neke močvarice, dok se lovne vrste močvarica (krivo)love noću uz upotrebu vabilica i svjetla. Prepelice se (krivo)love uz upotrebu vabilica koje ih privlače cijelu noć i onda ih se ujutro odstreljuje.
Postoji li neko godišnje razdoblje kad se više lovi?
- Najproblematičniji su jesen (već od kolovoza) i zima. Dijelom je tako jer je problem vezan uz legalni lov, a dijelom zato jer je pritisak ilegalnog lova najčešće na jedinkama koje kod nas sele ili zimuju.
Koje su ptice najugroženije i zbog čega?
- Najugroženije su one koje su već nestale u Hrvatskoj upravo zbog ilegalnog uzimanja iz prirode kao što su mala droplja, patka čakora, a općenito su najviše ugrožene rijetke vrste močvarica i grabljivica koje ilegalno bivaju odstreljene pri lovu.
Je li to zbog hrane, ukrasa, držanja u kavezu ili nešto treće, četvrto...
- Razlozi uzimanja iz prirode su razni: grabljivice, iako su sve zaštićene, se ubijaju jer ih se smatra štetočinama; rijetke vrste močvarica stradavaju iz nebrige, lovne vrste se za meso love ilegalnim metodama a pjevice (češljugari, zelenduri, juričice...) se love žive za držanje u kavezu.
Gdje se najviše to događa, oko Neretve ili... Gdje u našoj županiji?
- Problem ilegalnog uzimanja ptica iz prirode postoji u cijeloj Hrvatskoj, ali je u primorju izraženiji. Neretva je primjer pretjeranog lova na lisku ilegalnim metodama (noću uz upotrebu vabilica i svjetla), ali isto tako na području Neretve praktično ne postoji problem lova živih pjevica, što je čest problem u ostalim dalmatinskim županijama.
Slovenski graničari budni
Dolaze li strani krivolovci kod nas, Talijani možda?
- Da, naročito na ilegalan lov na prepelice uz upotrebu vabilica. Nekada su talijanski lovci ilegalno odstreljivali veliki broj pjevica, ali je taj problem sve manji.
Je li bilo slučajeva da ih uhvate na granici ili na samom djelu?
- Naša granična policija slabo kontrolira što se iznosi iz Hrvatske i većina slučajeva zapljene ilegalno ubijenih ptica je rezultat rada slovenske policije. Teško mi je pričati o slučajevima kad se nekog ulovi na djelu jer je pravni sustav tako spor da neke slučajeve, koji su se odvili pred većim brojem svjedoka i uz materijalne dokaze, čekamo i dvije, tri godine. Nije u redu nekog proglašavati krivim prije sudske odluke koliko god ona bila nepotrebno odugovlačena.
Tko ih može kontrolirati?
- Prvenstveno policija, čuvari prirode i lovočuvari. Ipak, samo policija ima potpune ovlasti, ali teško se snalazi u cijeloj šumi propisa. Hrvatska nema specijaliziranu policijsku postrojbu koja bi se bavila problematikom tzv. wildlife crime, što je praksa u razvijenim državama. Nije realno očekivati od policajaca da budu upućeni u sve oblike kriminala i ovo je jedan od oblika gdje je potrebna specijalizacija.
Koja je uloga Udruge “Biom” u tome, imate li iskustva u hvatanju krivolovaca?
- “Biom” prikuplja podatke i pomaže policiji, čuvarima prirode, često i lovočuvarima u djelovanju na terenu dojavljivanjem točnih lokacija, prepoznavanjem problema i slično. U dosta područja smo i prvi koji su sustavno počeli djelovati u ovom smislu ali se, isto tako, dijelom držimo i suzdržano jer nemamo ovlasti javnih službenika. Dakle, mi sami ne lovimo krivolovce ali imamo dosta slučajeva (i sudski završenih) gdje je osobe ulovila policija nakon naših detaljnih i/ili pravovremenih uputa.
Već 10 godina borite se protiv krivolovaca, možete li reći koliko ste zadovoljni, koliko ste krivolova spriječili?
- Uh, kvantificirati ovako nešto je teško. Postoje lokacije gdje smo do prije nekoliko godina često bilježili krivolov, a sada ga skoro uopće ne bilježimo, kao npr. Ornitološki rezervat Prud kod Metkovića. Sličnih primjera ima više, ali ne možemo sami preuzeti zasluge jer su sve uspješne priče rezultat djelovanja i policije i čuvara prirode.
Razmjena znanja
Jeste li povezani sa sličnim udrugama izvan Hrvatske i na koji način?
- “Biom” je partner međunarodne organizacije BirdLife International, što nas čini partnerima sličnim udrugama u cijelom svijetu. Naročito usko surađujemo s BirdLife partnerima u susjednim državama jer dijelimo iste probleme i često organiziramo međusobne razmjene znanja.
Dobivate li od njih informacije da su eventualno ptice odavde završile na nekom inozemnom tržištu?
- Sa slovenskim BirdLife partnerom (DOPPS) usko surađujemo već 15-ak godina i odmah saznamo kada neka ilegalna pošiljka ptica bude otkrivena u Sloveniji.
Ima li vaša udruga slične informacije, o pticama donesenima u Hrvatsku?
- Ne baratamo direktno s tim informacijama jer u tome nismo aktivni; nemamo ovlasti time se baviti. Ipak, budući da usko surađujemo s inspektorima zaštite prirode, koji procesuiraju te slučajeve, znamo da se to događa, ali ne u značajnoj mjeri. Nažalost, takve pošiljke puno češće budu otkrivene na izlasku iz Hrvatske nego na ulasku.
Mogu li udruzi pomoći “obični” ljudi i kako da se uključimo?
- Naravno, “Biom” ima razvijen sustav volontera koji nam pomažu u raznim aktivnostima, pa tako i pri praćenju ilegalnog uzimanja ptica iz prirode. Volontere se pri tome, naravno, ne izlaže opasnosti, već oni samo pomažu u prikupljanju podataka.
Što planirate dalje, na koje načine ćete sprječavati krivolov?
- Naše aktivnosti se prilagođavaju kako se i problematika mijenja, ali iskustvo nam govori da se trajno rješenje postiže samo podizanjem kapaciteta javnih službenika (policije, čuvara prirode) da prepoznaju problem i djeluju. Jedino oni imaju dovoljno ovlasti za aktivno djelovanje.•