Uzor je svima kojima su sultani i paše politički ideal, a jednako i onima koji krvave ruske despote žudno priželjkuju u našem sokaku. U posjet Hrvatskoj došao je notorni tamničar ljudskih, manjinskih i demokratskih sloboda, a naročito onih novinarskih. U gostima nam je Putin s Bospora, piše Slobodna.
U Turskoj su lani 44 novinara bila u njegovim zatvorima, a tamo ih trenutno čami još 38. Lani je u Turskoj suđeno 241 novinaru, privedena su 73, ubijena je jedna novinarka, a tjelesno je napadnuto, kod kuće ili na ulici, njih čak 155. U jednoj godini! Svima im je njegov režim na čelo zalijepio etiketu i izrekao isti krimen: sram ih i stid bilo, ne služe njemu i njegovoj neupitnoj samovolji, nego istini. Od novinara pod Erdoganovim žezlom gore prolazi još samo istinska oporba.
Despot koji već 20 godina vlada Turskom rodio se u veljači 1954.kao sin obalnog stražara na obali Crnog mora. Kad mu je bilo 13, otac mu se odlučio preseliti u Istanbul nadajući se boljem životu svojoj djeci. Kao tinejdžer, mladi Erdogan prodavao je limunadu, bozu i peciva sa sezamom da bi se mogao školovati. Prije diplome menadžmenta pohađao je islamsku školu na sveučilištu Marmara, a jedno vrijeme je i profesionalno igrao nogomet. Danas živi u Bijeloj palači (Ak Saray) s čak tisuću soba. Veća je i od Bijele kuće i od Kremlja, i to nije slučajno, a koštala je čak 500 milijuna dolara.
Erdogan je, baš poput Putina, u početku svoje vladavine popularnost dobrim dijelom imao zahvaliti ekonomskoj stabilnosti Turske i visokoj stopi gospodarskog rasta od čak 4, 5 posto. Turska je pod njime postajala respektabilna proizvodna i izvozna velesila, no sve je to počelo slabiti još 2014. i novodobni turski Sultan od tada se sve više oslanja na svoju čvrstu i totalitarnu ruku.
Najprije je mišiće trenirao na jadnim manjinskim Kurdima. Kako je inflacija divljala i nezaposlenost više rasla, počeo je graditi svoj imidž Putina s Bospora, kinjiti kritičare i oporbu te fingirati svoj nezaobilazni međunarodni utjecaj. Upleo se s turskom vojskom u sukobe u Siriji, Libiji, čak i u Nagorno-Karabahu: kad si jadan kod kuće, dobro je glumiti frajera makar izvan nje, u kafani. Putina je počeo oponašati i na energetskom planu, jurišajući na rezerve plina u istočnom Sredozemlju i šireći eksploatacijska polja oko Cipra i Grčke, te stalno provocirajući napetosti. Odavno ni on ni njegova patrija AKP nisu obljubljene među Turcima i nekoliko zadnjih izbora izgubili su u svim većim gradovima. Većina njihovih glasača živi u malim anatolijskim gradovima i ruralnim, neprosvijećenim i konzervativnim područjima. To nam je odnekud poznato.
S Europom i Zapadom, koji ga uglavnom prezire, Erdogan je uglavio interesnu agendu pa je za novac pristao kontrolirati svojedobne rijeke migranata prema EU, te ih zadržavati u turskim kampovima. Istodobno je sve više počeo igrati i na vjersku kartu ‘turskog svijeta‘, pljujući na sekularističke dosege svog slavnog predšasnika i istinskoga reformista Turske Kemala paše Ataturka.
Aja Sofiju, koju je Ataturk pretvorio u muzej i simbol sekularne države, opet je pretvorio u džamiju, makar je prije 1500 godina sagrađena kao katedrala. Napao je francuskog predsjednika Macrona i javno ga upitao za mentalno zdravlje jer je pokušao smanjiti radikalno islamističke utjecaje u Francuskoj. Erdogan je ideološki srodan egipatskom pokretu Muslimansko bratstvo, te pozdravlja šakom s njima srodna četiri prsta i savinutim palcem: oni simboliziraju jedinstvo, državu, zastavu i narod. Na njegovom dlanu nema mjesta čovjekoljublju.
Kontroverznim referendumom 2017. je sebi prisvojio prava osobnih imenovanja svih visokih državnih dužnosnika, uključujući suce i gotovo čitavo pravosuđe. Prije toga je proveo temeljitu čistku svih institucija, pozvavši se na pokušaj puča iz 2016. koji ga je tobože umalo svrgnuo, a za koji mnogi drže da je bio fingiran i režiran iz njemu bliskih krugova. Posmicao je pod egidom odmazde na tisuće visokih časnika u vojsci, a otpustio iz službe više od 150 tisuća javnih službenika: novinare, odvjetnike, policajce, akademike, kurdske manjinske političare i aktiviste. U tamnice je pozatvarao oko 50 tisuća ljudi uključujući svu stvarnu oporbu, a u tom valu represije i smrtno je stradalo najmanje 250 osoba. Među utamničenim kritičarima sultana Erdogana našli su se i 16-godišnjaci koji su ga vrijeđali na društvenim mrežama, pa čak i bivša Miss Turske koja je na internetu objavila pjesmu koja ga izruguje.
Erdogan odavno ne glumi sultana samo u Turskoj, o čemu se ovih dana mogu iz prve ruke osvjedočiti Zagrepčani kojima je svojim posjetom okrenuo grad naopačke. Njegovi tjelohranitelji maltretiraju novinare i građane gdje stignu, čak i u SAD-u, a protiv njemačkog satiričara turskog porijekla pokrenuo je nedavno kazneni progon u Turskoj, jer ga je tobože uvrijedio na njemačkoj televiziji. Riječ je, ukratko, o bahatome silniku s kojim se pristojan svijet ne druži i ni o čemu ne dogovara, niti ga zove u goste.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....