Tri godine su prošle od onog tužnog jutra, kad je stigla vijest kako nas je zauvijek napustio Đuro Savinović, ponajbolji, ako ne i najbolji jugov igrač svih vremena. Ostalo je na stranicama Dubrovačkog vjesnika zapisano: "Krasila ga je kreativnost. Sjajno predviđanje situacije te šut koji je doveo do savršenstva".
Gospar Đuro je bio začetnik šuta sa zadrškom. To mu je tijekom čitave karijere bilo najjače oružje. Mogao je igrati beka. Mogao je i centra. Jednom riječju bio je vrhunski igrač. Djelovao je tromo, sporo, ali tko je tako mislio, gadno se prevario. Eksplodirao bi za trenutak. Iz prividne tromosti za sekundu bi bio u petoj brzini.
Imao je sjajan osjećaj za pogodak. Miran. Tih. Povučen. Bio je idol generaciji Veselina Đuha, Gorana Sukna i Boža Vuletića. Neizostavni član seniorske reprezentacije. Kao igrač je bio trener u vodi. Svojim savjetima je pomagao mlađima, on i Luko Vezilić su itekako doprinIjeli da većina nove generacije izraste u velike igrače....
Savinović je počeo trenirati vaterpolo u Jugu 1962. godine. Za prvu momčad je zaigrao tri godine poslije. Debi je imao protiv KPK u Drugoj ligi. Svoje prve dvije sezone proveo je u drugoligaškoj konkurenciji, bile su to jedine dvije sezone u povijesti Juga u nižem rangu, a 15 godina poslije debija za prvu momčad slavio je naslov prvaka Europe. Prethodilo je tome osvajanje naslova prvaka Jugoslavije, trofeja kojeg je Jug čekao punih 29 godina.
Čitavu igračku karijeru je proveo u Jugu. Nastupio za reprezentaciju Jugoslavije 156 puta. Igrao na dva Svjetska prvenstva, 1973. godine u Beogradu (brončana medalja) i 1975. godine u Kaliju (diskvalificirani), na Europskom prvenstvu u Beču 1974. godine (brončana medalja), na Mediteranskim igrama u Alžiru 1975. godine (srebrna medalja), te na Olimpijskim igrama u Montrealu 1976. godine (SFRJ peta).
Kao igrač s Jugom osvojio je dva naslova prvaka Jugoslavije, i to 1980. i 1981. godine, jedan Kup Jugoslavije (1981. godine) te Kup prvaka Europe 1980. godine. Trener Juga bio je od 1983. do 1989. godine, te ga odveo do dva naslova prvaka Jugoslavije (1983. i 1985. godine), jednog naslova pobjednika Kupa Jugoslavije 1983., te do dva finala Kupa pobjednika kupova Europe (1984. i 1987.).
Nakon odlaska iz Juga tri godine je trener Salerna (Italija), potom godinu dana Las Palmasa (Španjolska), pet godina je u Marseilleu (Francuska), te na kraju svoje trenerske karijere godinu dana radi u Bellevueu. Nakon toga, u ljeto 2000. se povukao. Preselio se na tribine...
Tri godine su već prošle od njegovog odlaska. Vrijeme leti, ali uspomene na jednog od najboljih sportaša grada Dubrovnika svih vremena ostaju...