Vjeko Kobešćak napušta Pariz prije nego je očekivao: ‘Kad neće nitko drugi reći, evo ja ću!‘

Francuski navijači ovacijama ispraćaju francuske vaterpoliste, a oni, jedan uz drugog stoje uz rub bazena, te s njima plješću. Ruke su im u zraku. Zahvaljuju im na podršci.

Na tribinama La Defense Arene, gdje se preselio vaterpolski turnir iz Aquatic centra, koji je pored Stade de Francea, na sjeveru, novi bazen je na zapadu glavnog grada, stane tri puta više gledatelja. I bilo ih je 15.000 na utakmici Francuska – Španjolska 8:10. Francuska i da je pobijedila, ne bi prošla dalje. I prije te utakmice je bilo jasno kako neće uspjeti izboriti četvrtfinale. Ipak, opet na tribinama pjesma, ovacije, skakali su navijači Francuske na svaki pogodak svoje reprezentacije. Erupcija oduševljenja kad su izjednačili na 7:7, što bi tek bilo da su kojim slučajem pobijedili...

Dakle, Francuska je ispala. Dobila je samo Japan. Izgubila je još od Mađarske, Australije i Srbije. Ova dva zadnja poraza, a pogotovo protiv Australije, bila su bolna, i kad su se dogodila, sve je, kratko i jasno, pošlo k’vragu. 

- Sudarili smo se s realnošću, nažalost, bio je ovo naš najlošiji turnir, rezultatski, ali i s izvedbom u zadnje tri godine koliko smo radili. Dogodila se kulminacija loših stvari, odluka individualnih i ekipnih. Bez obzira na to što svi znaju kako ova momčad ima svoje limite, puno veće nego većina momčadi koje su ovdje, opet nismo izgledali prvenstveno dobro psihološki kroz sve utakmice. Dakle, nismo bili spremni nositi se s izazovom Olimpijskih igara. To se moglo vidjeti. Fizički su dobro radili, dojma sam kako je psihologija ‘izbila’ i tu fizičku snagu koje smo imali – kaže Vjeko Kobešćak, službeno desna ruka francuskog izbornika Floriana Bruzza, neslužbeno u mnogim trenucima glavni na klupi, nakon oproštaja od Aquatics centra. 

Razgovarali smo poslije poraza od Srbije u predzadnjem 4. kolu, jer već tad su za Francusku snovi o velikom rezultatu bili završeni. Podsjetnik, Francuska je na SP-u Dohi bila četvrta, najugodnije iznenađenje, i kad je bilo tako lijepo, kad su od nas izgubili u polufinalu nakon velike borbe, ponadali su se kako bi mogli čak do medalje pred svojim navijačima. 

- Prvu utakmicu u skupini smo igrali protiv Mađarske, a to je utakmica u kojoj dvije četvrtine nismo napravili baš ništa u bazenu. Zatim su se počeli jedan po jedan igrač buditi. Protiv Japana smo odigrali jednu vrlo dobru utakmicu iako nas je suparnik doveo na kraju u probleme, ali amo reći kako je ta utakmica bila dobra iako su bile vidljive individualne slabosti. Protiv Australije je bila kulminacija loših odluka, individualnih rješenja, isplivalo je na površinu sve što nas je pokopalo, a što je za rezultat imalo rezultatsku katastrofu protiv Srbije. 

Ipak, unatoč svemu lošem u prve tri utakmice imali ste sve u svojim rukama u ogledu sa Srbijom, koja se također nije proslavila, pogotovo ne protiv Australije kad je u 3:8 porazu gubila 0:6, u 24. minute igre postigla samo jedan pogodak? Pobjedom u toj utakmici vi biste kolo prije kraja osigurali četvrtfinale.

- Olimpijske igre su nešto posebno, te sve momčadi dođu spremnije nego za bilo koje drugo natjecanje, a mi smo se opteretili s tim pričama o medalji. Našu sobu za sastanke su oblijepili slikama medalja. 

Vjeko Kobešćak na klupi Francuske

Tonči Vlašić

Francuski mediji su vas vidjeli na postolju?

- Da, mogli ste to vidjeti, a realno trebali smo razmišljati kako nastaviti biti među osam najboljih. Sad, što će biti nakon Pariza i završetka Olimpijskih igara? Hoće li se ovaj projekt nastaviti ili ne, hoće li se i dalje financirati ili ne. Nažalost, nismo među osam, te će biti teže očekivati kako će sve biti kako je bilo, ali to je zapravo najvažnije u ovoj našoj priči. Nismo momčad za medalju. Stoji, dogodila se Doha, ali Svjetsko prvenstvo je sasvim nešto drugo u odnosu na Olimpijske igre. Dobro je da se događaju momčadi poput Australije, ili Francuske na SP-u Dohi, zatim to što je Japan sve opasniji... Ovdje je samo Rumunjska bila u drugom planu. Dakle, imali smo jedanaest momčadi, nije bilo lagane utakmice. Mi se tu nismo snašli. Od nositelja igre nismo dobili što smo očekivali, to je naravno, problem i nas trenera, vođenja ekipe. Nismo razvili neke igrače, a što sam mislio da možemo. Šteta, bilo je lijepo ove tri godine. Žao mi je što nismo ušli među osam... Nažalost, sad se vraćam na prethodno pitanje, da, imali smo priliku da je Srbija bila kakva je bila u prve tri utakmice, ali nije. Bila je kakva ona jest, dakle, jaka, s jakim blokovima, zatvorila je tako put do vratara. S velikim autoritetom su napadali naš gol, dok smo mi njihov napadali s velikim strahom. 

Slažeš li se s natpisima kako je ovo najjači turnir u povijesti na Olimpijskim igrama?

- Ne zna je li najjači, ali je fantastičan. Fantastična je atmosfera, i to je veliki dobitak za vaterpolo. Nažalost, za Francusku ne, jer nismo među osam. Ali, zbog ove atmosphere, sjajne, nadam se kako će se ovaj projekt neće ugasiti ili spustiti na niži nivo. Vidjeli ste, ovo je vrhunski turnir. Ovo je na razini turnira u Londonu 2012., samo s daleko boljim navijanjem. Imali smo između Londona i Pariza dva turnira, Rio i Tokio, kad nije bilo puno gledatelja odnosno kad nije moglo biti gledatelja, i sad Pariz, koji je po tom pitanju sjajan. Našu utakmicu u 3. kolu protiv Australije prenosila je nacionalna televizija, što se nije nikad dogodilo. Bila je to sjajna prilika za promociju vaterpola. Sad, što će se događati u budućnosti, ne znam. Ali, ako se nastavi raditi Francuska može očekivati rezultat u Brisbaneu 2032. godine, ne u Los Angelesu za četiri godine. Zašto? Zato što smo za LA zakasnili. Iz ove momčadi će 4, 5 igrača otići u mirovinu, ovo je po godinama stara momčad, a oni što dolaze teško će se razviti do LA-a da Francuska bude kandidat za medalju. 

Kobešćak je bio fokusiran na Francusku...

- Nisam puno gledao utakmice druge skupine, tek dvije četvrtine Hrvatske protiv Grčke, drugu i treću, i to, kad govorimo o Hrvatskoj, toj utakmici koju su na kraju i dobili, nije bilo loše, pogotovo u trećoj četvrtini. Uglavnom sam pratio naše suparnike, pripremao se za njih, a sve skupa, što sam video i mogao čuti do sad, Španjolska izgleda najbolje, ali zar nismo mi, Hrvatska, izgledali sjajno u Sydneyju u skupini, pa došli na Španjolsku u četvrtfinalu i izgubili. Za Hrvatsku bi bilo sjajno da osvoji medalju, bilo kojeg sjaja. Naš vaterpolo je u uzletu. Imamo problem proizvodnje mlađih igrača, I tome treba sad posvetiti više pažnje. Rezultati reprezentacije su odlični, klubova vrlo dobri... Sad se nakon ovih događanja u Reccu, koji je svim igračima dao odriješe ruke zbog loše financijske situacije, tržište poremetit. 

Hoće li Jug Adriatic osiguranje iskoristiti situaciju s Reccom?

- Bilo bi lijepo, ali mislim da se Jug tu neće okoristiti. Imat ćemo dobru sedmorku, puno mladih, koji bi trebali u budućnosti nositi igru Juga.

Je li točna informacija kako je Hrvoje Koljanin, koji je unatrag dvije sezone bio tvoj pomoćnik na klupi Juga, a od ljeta 2023. je trener Olympiacosa, potpisao ugovor s centrom grčke reprezentacije, Konstantinom Kakarisom, koji je napustio PRO Recco u koji je došao iz Juga? Nema tko nije, kad se sve ovo dogodilo u Reccu, a s obzirom na igre koje je Kakaris pružao u kapici Juga, promislio kako bi bilo lijepo da se opet nađe u Gružu.

- Ja mislim da jest... ha, kad neće nitko drugi reći, evo ja ću: Potpisao je, i ne samo njega, tako da će sad Olympiacos, te Ferencvaros, Barceloneta... biti u prvom redu. 

Dakle, Kakaris u Olympiacos, Alvaro Granados u Ferencvarosu?

- Nemam potvrdu toga, ali i bez njega je Ferencvaros sjajan. Može se na kraju i Recco posložiti s Talijanima. Uglavnom, bit će zanimljivo. Dakle, u prvom redu su Olympiacos, Farencvaros i Barceloneta, nakon njih Novi Beograd i Marseille.

Kakve su ambicije Juga sad kad je zagrebačka Mladost sastavila momčad za trofeje, kad je splitski Jadran ostao bez nekoliko igrača, a doveo Marka Bijača? Prvo, tko je otišao, a tko došao u Juga?

- Otišli su Lazić, Grgurević, Čubranić, Merčep i Daube, a došao je samo Herceg. 

Je li prijelazni rok zaključen ili postoji još mogućnost, u prvom redu dolaska još kojeg igrača?

- Vidjet ćemo. Prije da je zaključen, nego ne. 

Kakve su ambicije Juga?

- Imamo u prvom redu Jokovića, Cabanasa, Žuvelu, Kržića, Burića, Popadića, imamo dobar centarski par, Herceg i Djerković. Priključit ćemo prvoj momčadi nekoliko mladih igrača. Bit će u programu i igrači rođeni 2005., 2006., čak i 2007. godište. Sve u svemu, cilj je boriti se i s Jadranom, i s Mladosti za trofeje. Realno, u ovoj situaciji smo na papiru slabiji od njih, ali ne toliko slabi da se ne možemo boriti s njima. 

Kad počinju pripreme za novu sezonu?

- Neki igrači su već radili ovog ljeta, ovog tjedna nastavljaju. Oni stariji, koji nisu u reprezentaciji, kreću s pripremama 12. kolovoza, oni koji su u reprezentaciji će se priključiti 26. kolovoza. Nama sezona počinje već sredinom rujna, točnije, 12. rujna. Čekaju nas tad kvalifikacije za europsku Ligu prvaka - rekao je Kobešćak. 

Bilo je još pitanja, a na Olimpijskim igrama ne možeš u miks zoni naručit kavu, te sjesti sa sugovornikom.

Uglavnom, za Kobešćaka su završene Olimpijske igre. Već je spremio stvari, avionska karta je u ruci. Četvrtfinala Olimpijskih igara će pratiti iz kuće, u Konavlima, na malom ekranu, a ona se igraju u srijedu, 7. kolovoza (Hrvatska - Španjolska od 14 sati, potom igraju Grčka - Srbija, SAD - Australija, te Italija - Mađarska. U polufinalu pobjednik utakmice Hrvatska - Španjolska igra protiv pobjednika Italija - Mađarska. Polufinala su u petak, 9. kolovoza. Utakmica za treće mjesto i finale u nedjelju, 11. kolovoza).

Vjeko Kobešćak

Tonci Vlašić