Ne smijemo stati na ovome. Sami smo ‘krivi’, napravili smo rezultat i nema nazad. Moramo se spremiti za novu sezonu. Ne smijemo se ulijeniti i biti zadovoljni samo s ovim uspjehom. Ovaj uspjeh nas mora tjerati da idemo prema još većem uspjehu – zbori Leonard Barić, trener odbojkašica Dubrovnika, koje su prvo bile najbolje u drugom razredu, dobile 21 od 22 utakmice, a zatim u finalu razigravanja za popunu najvećeg ranga svladale Rijeku, nakon zagrebačke Mladosti najtrofejniji hrvatski klub.
Koliko je bilo teško cijelu sezonu igrati u drugom razredu, a znate kako vas u konačnici čeka sastav kakvog niste imali za suparnika u drugom razredu? Jeste li osjetili možda neki strah kod igračica?
- Ne, to je ta čarolija rizika koja je od prvog dana bila prisutna, a na kraju presudna. Nismo sastavljeni na način da se borimo za neku sredinu tablice, nego da napadamo. I da bi mogao na kraju napasti prvaka, moraš puno toga promijeniti. Redom, svakodnevne navike, pristup. Čak i dio tvoje familije se mora promijeniti kako bi ti bio uspješan u cijeloj toj priči. Dakle, od prvog dana smo bili svjesni kako nas čeka strašan posao. Prije nego što smo počeli s pripremama htjeli smo zadovoljiti kriterije da imamo ekipu koja je spremna na to. Kao što je bilo vidljivo, bili smo ustrajni jer je bilo neopisivo teško ne dozvoliti izgubiti utakmicu, u svakoj biti u top formi kako bi zadovoljio kriterij da kasnije uspiješ. Na ruku nam nije išao novi sustav natjecanja. Tek koji dan prije početka prvenstva smo doznali kako prvo mjesto u drugom razredu ne donosi plasman u veći, tj. najveći rang, već kako prvog čekaju kvalifikacije s desetim za mjesto iduće sezone u Super ligi. No, mi smo u pripremnom dijelu sezone igrali s par ekipa iz Super lige, te vidjeli kako smo na dobrom putu i kako ćemo biti spremni za ovo što nas je čekalo u zadnje dvije utakmice sezone. Zatim, znali smo kako postoji prijelazni rok, te smo posegnuli za igračicama, koje su nam pomogle da što spremniji dočekamo odlučujuće utakmice, naravno, da s njima budemo jači. Svi su mogli vidjeti kako je Rijeka jaka ekipa. Žao mi je što je ona ispala, ali, tako je to u životu.
Je li bio šok kad ste vidjeli kako će vam Rijeka biti suparnik u kvalifikacijama.
- U tom trenutku, kad sam doznao kako je Rijeka suparnik, išao sam prema Pirovcu s familijom za Uskrs. Da, bio je šok jer sam bio svjestan snage Rijeke, kluba, njene ekipe, te individualne kvalitete igračica. Rijeka je fenomenalna, odlična ekipa. Žao mi je što je došla u ovu situaciju da je ispala. No, međutim, u isto sam vrijeme počeo razmišljati na način, hm, da smo za suparnika imali neku slabiju ekipa, možda bi pomislili kako će biti lagano, kako ćemo to lako dobiti, recimo Vukovar ili Don Bosco. Nas je Rijeka mobilizirala, sve u klubu. Ispalo je na kraju baš dobro.
Novi sustav natjecanja, plus kao pobjednici drugog razreda niste imali isti status kao deseti iz Superlige jer da je došlo do majstorice, Rijeka bi bila domaćin.
- Sve te stvari koje su se događale oko našeg ulaska u Super ligu su nam bile dodatni motiv, i to je bila uistinu jedna lijepa karakteristika ove ekipe. Ona nije bježala od svih tih teškoća, naprotiv, one su nas jačale. To je za sve nas bio veliki izazov. Na kraju, to što spominjete, Rijeka domaćin u majstorici, značilo je kako moramo dobiti Rijeku u Rijeci, a mnoge ekipe jako dobro znaju koliko je to teško. Nakon što smo ih dobili u Rijeci, znali smo kako će u toj drugoj utakmici u Dubrovniku biti još teže.
Dosta ste napravili i prije prve utakmice, prije puta u Rijeku, kako bi u drugoj utakmici napunili dvoranu. Pozivali ste navijače, tražili pomoć od njih. Je li možda to bio rizik jer ova ekipa nije na takvo što navikla?
- To je točka gdje ćeš postat nešto ili nećeš. Cure su zaslužile da pokažu pred navijačima što su radile godinu dana i koliko su dobre. Sad normalno je da postoji u svakoj ekipi igračice, tako i u našoj, kojima je to veliki motiv, a postoje one koje će se zbog toga malo prestrašiti. Imali smo jednu foru koju smo napravili u pripremi utakmice. Donijeli smo na trening zvučnik. Činili smo to i prije, ali smo trenirali prije uz glazbu, a sad smo ‘raspalili’ kako bi se priviknuli na to što nas čeka, i što smo željeli da se dogodi, a zbog čega smo pozivali navijače. Mislim kako smo s te strane sve napravili dobro. Na kraju nisu podlegle toj atmosferi. Naprotiv, s tom podrškom s tribina su krenule prema gore. Bile još bolje.
Bogata je vaša karijera. Jeste li se ikad prije dogodilo – pet setova, svaki set u dva razlike, na kraju 112:110 u poenima?
- Ne mogu se sjetiti. Prije ne, nego da, ali ovako važnu utakmicu dobiti na taj način, odgovor je: Ne, takvu još nisam imao. Što više, ne sjećam se niti jedne druge koja je završila ovakvim rezultatom. Bilo je dramatičnih, neizvjesnih, ali… I kad se dogodila, ovo je sigurno jedna od mojih najdražih pobjeda u karijeri. Međutim, sretan sam prije svega zbog igračica, te svih nas. I tih 3:2 u Rijeci, pa potom 3:2 u Gospinom polju u drugoj utakmici, zatim rezultat koji smo ostvarili u ligi, sve to govori koliko je naša ekipa fenomenalna. Uprava je uložila velike napore da dođemo u ovu situaciju, podržala je sve ideje. Imali smo sve preduvjete i mogli smo krenuti raditi. Neka se zna, na svakom treningu imamo po tri, četiri trenera. Cure, to je moj način rada, moraju znati koja je svrha tog treninga, zašto su dobile taj i taj zadatak. Moraju osjetiti u čemu su dobre, te u čemu su napredovale, a u čemu nisu. Mislim kako su nakon svakog treninga osjetile koliko napreduju. Počevši od prošle sezone, otišle su prema gore.
Vas je nakon lošeg početka prošle sezone nazvala Mirjana Vreća, tadašnja dugogodišnja trenerica, te predložila za svog nasljednika.
- Da, i malo prije nego me je nazvala, sjedio sam u Zagrebu te imao ponudu iz Kuvajta. Kuvajt ima novce, koje ne možeš zaraditi kod kuće. Uglavnom, ne mogu reći iste sekunde, ali nakon par minuta, dok sam razmišljao prihvatiti ponudu iz Kuvajta, poziv iz Dubrovnik. I kažem sebi: To je to, kakav Kuvajt! To je taj izazov. Dubrovnik je klub koji je ispisao debelo povijest hrvatske odbojke. No, sad je u situaciji koja nije dobra. Loš start, 0:6. Rekao sam sebi: To moj veliki izazov. Tamo idem. Trčanje za novcem me baš ne zanima previše. Ja sam već bio tamo daleko, radio u Emiratima. Znam kako je tamo, te sam se odlučio za Dubrovnik. Znam kako sam svojima govorio kako je ovo jedna od mojih luđih odluka, ali… Zahvaljujem se, naravno, i Mirjani, hvala ljudima iz kluba koji su bili hrabri u tom trenutku nazvati i tražiti pomoć. Mirjana je sve stavila ispred sebe, interes kluba. Da, prije dvije sezone je postojala opasnost da ćemo ispasti. I sad ću vam nešto reći. Moja prva utakmica na klupi Dubrovnika, a 18 ljudi na tribinama. Godinu i pol poslije, protiv Rijeke, reći ću tisuću i 18 ljudi na tribinama. To je najveća pobjeda svih nas u klubu, svih koji su na bilo koji način pomogli klubu.
Zagrebačka Mladost je prvak, dobila je u finalu doigravanja gradskog rivala, Dinamo. U redovima prvaka Karla Burđelez, Katarina Drobac…
- Kad to spominjete, prvo ću o Lari Dežulović. Ona je djevojka s gornje police hrvatske odbojke. Sjajna igračica, te osoba. Sve ovo bi bilo nezamislivo bez nje. Ona je unijela mirnoću, donijela kvalitetu u terenu, i van terena. Zatim, povratkom Nike Mandić (Stanović), koja je svježa majka, koja živi u Splitu, a radi u Omišu. Kad ju je nazvala Paula Prkačin rekla je: ‘Ok, ako budem igdje igrala, igrat ću za Dubrovnik’. I znate što je još rekla: ‘Neću doći dok ne budem spremna’. Što na to reći nego fenomenalno. Ona je donijela dodatnu mirnoću u ekipu. Znate, neke stvari se ne vidi kada gledate naše dobivene poene, uglavnom ste fokusirani na smečeve, na blok. Njene kretnje, ma, da skratim, ona je tom svojom igrom digla još ovu našu ekipu. Dakle, hvala Lari i Niki. E sad, vraćam se na to što ste spomenuli, a ciljate na to kako bi bilo lijepo vratiti sve igračice ponikle u Gospinom polju u klub, pogotovo sad kad smo Super liga. Možda ne znate, ali te cure, koje su ponikle ovdje, a koje su sad u drugim klubovima, pratile su nas, te među prvima čestitale. Slavile su skupa s nama. Sigurno ćemo ih zagolicati da razmisle o igranju opet za Dubrovnik. Moj cilj, želja, je upravo to. Bilo bi prekrasno kad bi one bile voljne vratiti se. Tek nakon razgovora s njima ćemo razmišljati dalje. Ponavljam, prvi cilj je probati cure iz Dubrovnika vratiti. Opet ih okupiti, pokazati svima koliko znaju, te napraviti novu dobru stvar.
Super liga iduće sezone broji dva kluba manje, deset. Zbog toga je zadatak za novaka, tj. vas, teži. Pretpostavljam kako je prvi i glavni zadatak ostanak.
- Naš zadatak je pobijediti naše treninge, biti bolji nego smo bili, ali sad, već od danas. Sad se stvara ekipa, sad je period kad treba osmisliti ekipu i sad treba krenuti, a ne 1. kolovoza. Dakle, nakon kratkog odmora, krećemo. Samo tako možemo napraviti pravi posao. Svi će se, to je sigurno, pojačati. I Dinamo, i Mladost, zatim nemojte zaboraviti Osijek, Karlovac, Ribolu i Marinu Kaštelu. Imam dojam kako će iduće sezone u Super ligi svatko svakoga moći pobijediti. Razlika će biti u ovome što sam maloprije rekao, tko bude više radio, pripremio se, i uigrao. Mi smo napravili u završnici sezone jedan iskorak. Napunili smo dvoranu, a sad u idućoj sezoni moramo naviknuti gledatelje da svaku utakmicu budu u ovolikom broju uz nas. Kratko i jasno: Nema nazad, idemo samo naprijed!
