Moja životna priča ima tako neke čudne obrate. Svašta se događalo, ali je ta 2015. bila presudna za mene. Želio sam biti dobro i otišao sam na dijetu, trčao sam i od pet do deset kilometara. Sve je to zapravo bio okidač da otkrijem pravu dijagnozu koja je mučila moj organizam – siflis. S tim da sam ja imao tada neurosifilis, za koji je glavni okidač bilo narušeno zdravlje jer sam unosio oko 1000 kalorija dnevno i trenirao. Iscrpio sam svoj organizam i to je bilo presudno, kako za sifilis, tako i za trajne posljedice – počinje Nemanja za srpske medije svoju priču, donosi Slobodna Dalmacija.
Zato 2015. godinu i pamti kao presudnu u svom životu, ali i jedan seksualni odnos bez zaštite za koji je siguran da mu je i donio sifilis.
- Otišao sam na neku zabavu i imao sam nezaštićen odnos. Tada sam imao 23 godine, bio sam mlad, pun energije… Popio sam malo više, a kada se popije, prepustimo se situaciji koja je i mene ponijela. Iako sam bio pijan, sjećam se što se dogodilo i kojim redom. Ja sam tada zakačio sifilis, pravi školski primjer. Od ulazne rane do osipa po tijelu. Želim napomenuti da nekad i liječnici ostanu slijepi, nisu imali iskustva ili nisu bili dovoljno educirani o mojoj bolesti. Dugo se smatralo da je to bolest koja je daleko od nas - prisjeća se Nemanja.
Jednog jutra u svibnju 2016. godine, kada se probudio, nije mogao otvoriti oko. Nastupila je panika.
- Očistim oko, a ono me jako boli i tada mi je bilo jasno da nešto nije u redu. Ali ja sam smatrao da sam zdrav jer su mi tako govorili, a onda se pokazalo da su sve moje sumnje bile točne - prisjeća se Nemanja, prenosi Telegraf.
- Strah od potpunog sljepila i prihvaćanje dijagnoze nije išlo lako. Jako je teško reći kako se čovjek osjeća u trenutku kada je nezreo i nesposoban za život. Ja sam tada razmišljao gdje sebe želim vidjeti i što će biti moj životni poziv, a vid mi je slabio svakodnevno… Bilo mi je lakše držati ruku na oku, a činjenica da gubim vid bila mi je najteža situacija. Sve mi je nestalo u trenutku, što će biti u budućnosti, moji snovi, moji planovi, sve mi je bilo jako teško - iznosi svoje teške trenutke ovaj mladi čovjek.
Liječnici su ga, kaže, na kraju spasili. Vratilo mu se 40 posto vida.
- Primao sam injekcije u oko, ostalo mi je bilo lako. Jedini trenutak s kojim sam se teško suočio bilo je ležanje u bolnici 21 dan i primanje penicilina svaka četiri sata. To su bili jako teški trenuci, ali sam tada shvatio da je sve u životu prolazno. Kada sam izišao vani, uzeo sam kofer i tada sam imao misiju biti ono što želim - kaže Nemanja.
Kada mu je postavljena dijagnoza, nikome nije govorio o tome jer je smatrao da je to njegova osobna stvar, ali danas o tome javno govori i širi svijest o tome.
- Moji prijatelji koji su danas oko mene bili su i tada i uvijek su tu za mene. Shvatio sam da nekome mogu pomoći, ne samo da se testira na sifilis, nego i na HIV, gonoreju. Poželio sam pomoći ljudima i tako sam postao savjetnik, a to traje, evo, već nekih pet godina. Normalno je da razgovaramo o tome, nije me sramota što sam imao sifilis, moramo educirati ljude da budu svjesni svega i da se testiraju - prepričava Nemanja, koji je zbog sifilisa i nepravodobne dijagnoze izgubio 60 posto vida.
Na kraju napominje da će se protiv predrasuda boriti cijeli život. Na primjer, poručuje, ljudi pozitivni na HIV mogu imati i djecu... za sve postoji rješenje.
