StoryEditorOCM
Zabavasasvim iskreno

Marija Selak Raspudić tonu toga ugura u dan i tako 20 godina: ‘Radila sam i kao čistačica, slagala robu u dućanu...‘

Piše PIŠE ANITA MATIĆ/SD
26. ožujka 2023. - 14:24

Ja od jutros nisam stala mantra je posljednjih mjeseci saborskoj zastupnici u klubu Mosta, Mariji Selak Raspudić, koja na vlastitoj koži najbolje osjeća posljedice one narodne "dabogda ti život bio uzbudljiv".

Marija je, podsjetimo, pred kraj siječnja zaključila svoj porodiljni dopust i to nepunih šest mjeseci nakon rođenja sinčića Ilije i vratila se u Sabor. Zgrada na Trgu sv. Marka nije njezin jedini poslovni "front". Ona je i izvanredna profesorica na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, ali i voditeljica jednog projekta na Oxfordu. Mnogo je tu i posla i obaveza, pa i putovanja, a uskladiti ih u kombinaciji s obiteljskim životom - brigom o bebi i i trogodišnjoj kćeri Danici, znači osjećati se na momente kao perpetuum mobile.

Mariju smo i za razgovor uhvatili u vremenu između dojenja ...

image

.

Marija Selak/Marija Selak

- Stvarno je vrlo, vrlo intenzivno, ali zaključila sam da je najgore dok se boriš protiv toga. Pomirila sam se da je sada tako, što ću - nemam taj luksuz predaha. Kod mene je uvijek - goni dalje. Naravno, i Nino je tu, pomaže sve što treba, pa evo i sada dok mi razgovaramo, on čuva djecu. Al ima tih nekih trenutaka...evo baš nedavno je bio jedan gadan dan; znači cijelo jutro ja sam trčala, trčala, trčala, jedna obaveza, druga, treća... Napokon sam došla doma i mislim se - moram se malo odmoriti, a Nino koji ih je cijelo to vrijeme čuvao, dočekao me na vratima i rekao kako nije sjeo satima i mora odmoriti, ispričala je Marija situaciju tako tipičnu za sve obitelji s malom djecom, donosi Slobodna Dalmacija

Uz posao, preciznije poslove i obitelj, vremena za bilo što drugo - nema. Društveni život na čekanju je - do daljnjega.

- Društveni život ne postoji. Stvarno mi nedostaju prijatelji, ni jedna osoba ne može biti zdrava i ispunjena dok se ne sretne sa svojim dragim ljudima. Međutim, sada je tako kako jest. Trenutno su u fokusu isključivo djeca, a vrhunac zabave trenutno bi mi bio - san. Uglavnom ne spavam, jer mali se budi svakih sat vremena, pa dojim. I tako u krug cijelu noć. Onda me pitaju kako sam tako brzo izgubila 20 kg dobivenih u trudnoći. Nestali su zato što me "taru", smije se ova "friška" majka.

A za reći pravo, poznata filozofkinja, nije jedna od onih koja je i tijekom cijelog života mnogo odmarala ili imala praznoga hoda. Naučila se na obavezu i vlastiti "dinar" još od svoje osamnaeste. Ona će reći - od trena kada joj je zakon dozvolio da radi - ona je radila. A tijekom godina skupilo se tu raznih poslova. Marija često nije bila izbirljiva po tom pitanju.

Radila je i u odnosima s javnošću, ali to nije bilo - to

I odnosi s javnošću bili su jedna od djelatnosti u kojoj se okušala. Takvu odluku danas smatra - pragmatičnom.

– Činio mi se taj posao zanimljiv, dobila sam jako dobru poslovnu ponudu, radila sam nešto manje od godinu dana kada sam shvatila što zapravo želim. Imala sam za naše prilike dobru plaću, bolju nego u novinarstvu, međutim počela me strašno brinuti svrhovitost tog posla. Ipak sam studirala filozofiju i počela sam se pitati je li to to, želim li u životu imati puno novaca ili mi je ipak prioritet nešto drugo, iz moje perspektive smislenije... Ukratko, nije to bilo za mene, dala sam otkaz, upisala doktorat, počela opet honorarno radit kao novinar na HRT-u, a godinu i pol nakon doktorata sam se zaposlila na fakultetu.

Jedno od njezinih zanimanja iz prošlosti bilo je i novinarstvo - njezina prva, velika ljubav.

- Silno sam voljela taj posao, prvenstveno zbog kreativnosti. Uređivala sam i vodila emisiju mozaičnog i kulturnog spektra i išlo mi je sve bolje. Prijelomni trenutak dogodio se kad sam imala 22 godine. Trebala sam dobiti novu poziciju, preuzeti još veću odgovornost, dobiti pristojna primanja i medijsku vidljivost...To je tako zamamno izgledalo, no, budući da sam u tom trenutku još bila apsolventica, osvijestila sam sebi da ću, ako to napravim, upasti u zamku u koju su upali i mnogi prije mene koji su rano zavoljeli taj posao i zbog kojeg nisu diplomirali.

Da sam prihvatila novi angažman sigurna sam da ne bih završila fakultet. Onda sam dala otkaz i otišla raditi prvi posao do kojeg sam uspjela doći i koji mogu obavljati uz faks, a to je bio onaj spremačice - govori nam Marija, poentirajući kako je svjesna da to sada malo zvuči kao amerikanizirana životna priča, ali tako je bilo. Svjesna je, kako i onda, tako i sada da je napravila pravu stvar za sebe.

image

.

Damjan Tadic/Cropix

Posao nije bilo lagan, ali to je i nije bilo posebno briga, jer paralelno ga je s fakultetom mogla obavljati pa je čistila i tuđe urede i ispite. U manje od godinu dana položila ih je skoro petnaest i to joj je tada bilo jedino važno.

- Meni je u to doba honorar trebao, dolazim iz velike obitelji i željela sam se osamostaliti, a nikada mi ništa nije bilo servirano, uvijek sam se trebala izboriti za sebe. Radila sam ja i tijekom faksa još sto stvari - od dijeljenja letaka, prodavala sam u trafikama, u dućane sam išla na ispomoć - bila sam ona koja kupi i slaže robu za drugima, radila na degustacijama, zaista sam bila samostalna, govori nam poznata članica kluba Mosta, koja bi eto, u svom bogatom životopisu, teoretski mogla dodati još jedno zanimanje - ono hrvatske predsjednice.

Bez politički korektnog uvijanja, bi li ili ne bi to htjela? Može li se zamisliti u toj ulozi?

- Ja politički korektne odgovore ne dajem, niti volim ono što se u politici smatra kalkulantskim odgovorom kako bi moje ime što dulje cirkuliralo u medijima. Hoću li ja biti Mostov predsjednički kandidat ili ne - stvarno ne znam, jer mi u stranci moramo sjesti i dogovoriti se. A jesam li spremna na to? Ušla sam u političku arenu i jednom kad sam ušla potpisala sam sama sa sobom da u budućnosti mogu konkurirati i za najodgovornije političke pozicije jer se iz njih može i napraviti najviše. A hoće li to biti sada, hoću li to biti ja - to nije pitanje samo moje procjene, pa zato i ne mogu dati konkretan odgovor na ovo pitanje, ističe Marija, inače, ako to niste znali, stopostotna Dalmatinka "kamenih" gena.

Krevet i masaža

- Kako sam poslom vezana za Oxford tako sam često tamo. Prije bih uz posao išla i tamo i na kulturna događanja, koncerte, zabave, a nedavno kad sam bila, vrhunac mi je bio otići u sobu, leći i biti malo u miru sama sa sobom. To je bilo točno ono što mi je trebalo. Bolje od toga bilo bi to u kombinaciji s masažom jer me leđa ubijaju, kaže ona.

Otac joj je porijekom iz Rašćana, a mama s druge strane brda - iz Runovića. Svako ljeto Mariju možete vidjeti i na Čiovu, gdje ima obiteljsku kuću, a lijepa sjećanja vezuju je i za Split, gdje joj žive tete.

- Jako sam vezana za ta mjesta dalmatinske Zagore; u tatine Rašćane sada rijetko idemo jer je baka umrla, premda sam tamo provela veliki dio djetinjstva, ali zato su Runovići još uvijek - moji. Tamo mi je ujac, tamo imam ekipu i redovito dođem, kad god mogu. Volim taj kraj, i jako sam vezana za njega, volim Petra Gudelja i njegovu poeziju tog kamenjara. Zapravo, sada gotovo radije dolazim na selo, nego na more, zato što je na moru ljeti silna gužva. Moji imaju kuću na Čiovu i tamo ljetujem cijeli život, pa eto i o gužvama znam sve, piše Slobodna Dalmacija

I za Split me vežu divne uspomene, pogotovo za Pazar. U Split sam odlazila kod tete koja živi na Gripama i uvijek sam je "žicala" da mi kupi koju životinjicu kad sam bila mala...Svaki odlazak na Pazar, značio bi otprilike da ću dobiti barem pilića. Teta nije imala djece i bio bi joj hit kad bi došla k njoj, a i meni isto, jer bih uživala tretman jedinice, koji bi mi kao "srednjem" djetetu u obitelji s njih četvero, itekako prijao, sjeća se naša sugovornica nekih lijepih uspomena iz djetinjstva. Kao da je bilo jučer, a evo danas je i sama majka.

Je li popustljiva, stroga, "pere" li je grižnju savjesti kad ih mora ostaviti...?

- Moja mala ima tri godine, izrazito je snažnog karaktera i na njoj vidim vlastito odgojno nesnalaženje. Ona tjera po svome, i ja znam što bih trebala - trebala bih istrpiti njezin radikalni bunt i zabranit joj to nešto što ona u tom trenu baš silno želi, ali često idem linijom manjeg otpora. Znam da je krivo, ali što ću...Znate, kasno sam ju dobila, postala je odmah centar našeg svijeta...Nije problem bilo razmaziti je. Naša i njezina sreća je što je dobila brata, pa će morati ravnopravno dijeliti, imati poslije neke obaveze...Kod mene, kada sam ja bila dijete u obitelji od četvero djece, sustav ravnopravnih kvota, kad se suđe stavljalo u mašinu, savršeno je štimao. A onda je odjednom dan slaganja suđa moga brata nestao s popisa ili se počelo trgovati s njim... opušteno nam uz kavu govori Marija.

image

.

Damjan Tadic/Cropix

Popije li katkad koju i sa kolegicama iz Sabora? Kakav je njihov međusobni odnos kad napuste dvoranu, je li moguće ideologiju ostaviti sa strane i otići, onako drugarski, na kavu, pizzu, kino, kazalište...Štogod.

- U privatnom životu imam prijatelja različitih svjetonazora i nemam nikakvih problema s tim, dapače, politika nam je najmanje bitna. Što se tiče Sabora, zbog nekih lošijih iskustava, moram priznat da se uglavnom držim dečkiju iz Mosta. Mislim da u ovom slučaju nije problem u različitosti političkog razmišljanja, već je to zbog konkurencije. Mi žene tu redovito padamo na testu. Ne zato što smo loše, nego zato što je na nama u svemu uvijek veći pritisak, a onda u tom osjećaju pritiska često se negativno usmjeravamo jedna prema drugoj, umjesto da odgovorimo zajedničkim akcijama.

Porazgovarali smo i o fakultetu - kakva je u odnosu sa studentima, kakvi su studenti prema njoj...Je li stroga i autoritarna profesorica ili više preferira blaži pristup. Vidi li nekadašnju sebe u svojim studentima...

Hrabro je reći - ‘ne znam‘

Marija je sjajna govornica, vrlo je elokventna, otvorena i neposredna. Kao takvu teško ju je ostaviti bez teksta. Je li to nekome pošlo za rukom?

- Bolje je ostati bez teksta, nego dati bilo kakav odgovor. Ovo je i kritika i samokritika, dakle upućeno je i meni i drugima. Hrabrije je ponekad reći ne znam, moram razmisliti, i to je nešto na čemu bih i ja trebala raditi, ali i svi drugi.

- Prije nego što sam počela raditi na fakultetu prošla sam prvo realni sektor i nagledala se ljudi koji su na meni trenirali autoritet i stvorila izrazitu odbojnost prema autoritetu koji je iskamčen s pozicije moći. Radije bih da me ne poštuju, nego da me poštuju na silu. Nisam stroga, mislim...Kao profesor, rekla bih da je moja generacija načelno suženijih vidika, nego što su to bile generacije koje su nama predavale. Razlog? Ljudi su se prije drugačije odgajali, profesori su bili enciklopedijski obrazovani, danas smo sve skratili i pojednostavili, sve su to kratki radovi, kratke prezentacije...Takav pristup čini nas fah idiotima. Evo sad uz pojavu ChatGPT-a koji sve piše umjesto vas čini se da će doći vrijeme kad ćemo žaliti i za lektirnim sažecima jer su bar oni morali biti pročitani.. govori nam Selak, nadovezujući se potom i na odgoj djece. I tu smo se, smatra ona, poprilično promijenili.

- Danas se djeci stvara posebno prilagođeno idealno okruženje od njihova rođenja, ponaša se prema njima kao da su Bogom dani, a onda se i oni razvijaju u osobe koje se nimalo kritički ne sagledavaju pa doživljavaju šok u susretu sa stvarnim svijetom. Da ne bi bilo da nešto pametujem drugima, i ja trenutno previše popuštam svome djetetu, umjesto da ga učim da se nosi s odbijanjem i frustracijama, no nadam se da ću to uspjeti promijeniti, otvoreno će političarka koja je u braku s Ninom Raspudićem od 2019. godine.

Nose li posao i politiku doma?

- Svugdje je politika! Doma je i u smislu da radim za svoja izlaganja i navečer i po noći i rano ujutro, kad god uhvatim slobodan trenutak.

image

.

Damjan Tadic/Cropix

Kukamo zbog demografije, a ženi poslije porodiljnog dajemo otkaz u roku 15 dana

Nedavno je u Sabor uputila zahtjev koji bi koliko-toliko zaštitio majke koje se vraćaju s porodiljnog dopusta na posao. Umjesto dosadašnjih petnaest dana, nakon koliko poslodavac friškoj povratnici na radno mjesto ima pravo dati otkaz, taj rok bi se po prijedlogu trebao povisiti na godinu dana. Koliko je to realno?

- Ne znam hoće li taj prijedlog doista prihvatiti, ali to je nešto na što treba upozoravati. To je prijedlog koji su i sindikati ranije upućivali jer se najveća diskriminacija žena u radnom okruženju događa upravo zbog trudnoće i majčinstva. Ako se žena boji da bi joj se to moglo dogoditi, vjerojatno se nikada neće odlučiti na djecu. Ta godina dana bila bi svojevrsno osiguranje. Ako je demografija naš najveći problem, ne vidim kako možemo ne podržati žene usvajanjem ovakvog prijedloga. Uostalom, ovakvim zakonom ne bismo samo spašavali žene, već društvo u cjelini, ističe Selak Raspudić.

13. studeni 2024 22:27