Počelo je kao zabava
-Pa to je, ja mislim, i naša obveza, da kao klubovi čistimo podmorje, čuvamo ga i pazimo. Imamo mi ministarstvo zaštite okoliša, i još neke institucije, koje bi mogle bar isfinancirati redovite akcije, ali osim ronilačkih klubova nema nikoga tko bi se bavio samo tom djelatnošću-čišćenjem podmorja, pa na koncu isfinanciramo sve sami. Pogotovo je to tako u Moluntu, koji je izložen jakoj južini, u kojega zbog morskih struja i vjetrova stiže nevjerojatno puno otpada iz drugih zemalja i zapetlja se tu u našoj vali-priča nam Klara koja je upravo s brojjnim dobrovoljcima, roniocima kolegama iz Grada, ali i vatrogascima Dubrovnika, Konavala, Splita i Zagreba, odradila eko akciju čišćenja podmorja Molunta. Strahovita količina plastike koja je doslovce zatrpala dno nije rezultat samo naše nebrige, u mežuvremenu je bilo dosta juga, donijelo nam je sve ono što i druge zemlje bace u more. A para se da bacaju ama baš sve, kao da nemaju ni kante za smeće, kamo li kakav sustav recikliranja. Fotografije su izazvale gađenje, šok, a potom i golemu tugu, što je sve ljudska ruka sposobna upropastiti...
Klara je ipak optimistična, a veseli se jer je sezona ronjenja konačno počela, pa će se baviti onime što najviše voli.
-Ono što me najviše fascinira kod ronjenja je ta nevjerojatna, ugodna tišina kojom ste okruženi. Prigušenost svijeta oko nas što je divno. Recimo, kad vodim veće grupe na ronjenje, divno je, jer puno je ljudi, uspješno se sporazumijevamo znakovima, a nitko ništa ne govori... To mi je super- priča Klara. Ima već položeno dosta certifikata, želja joj je još certifikat za speleoronjenje, iako se s licencama koje već ima, može ići i na ronjenje u špilje.
Tamno, tamnije, mrkli mrak
-To je nešto što mi se jako, jako sviđa. Zato sanjam o odlasku u Meksiko na to špiljsko ronjenje, neke su stvari potrebne zbog sigurnosti pa ću i to riješiti na vrijeme, i to je jedna od egzotičnih lokacija na koje bih voljela voditi kolege ali i neke turiste. Mi ovdje imamo jako kratku sezonu ronjenja, nekih dva do tri mjeseca godišnje, ostali dio godine ili je jaka južina, vjetar, valovi, ne može se jednostavno roniti, a na takvim toplim lokacijama sezona je cijele godine. Uglavnom bih voljela proširiti rad ronilačkog centra na taj način - skupimo se ronioci, skupimo ljude koji žele ići na određene egzotične lokacije, otputujemo, naučimo, vidimo svega, uživamo... To je plan, i mislim da ta budućnost uopće nije daleko- uzbuđeno govori Klara koja, iako tek zagazila u dvadesete, itekako zna što hoće. Zapravo, zna što voli i od čega ne želi nipošto odustati. Zbog ronjenja je odustala od fakulteta, vidjet će, priča, hoće li ga nastaviti. Toliko je podmorski svijet obuzeo da više ni da hoće nema vremena za fakultet. Zasad se posvetila ronjenju.
-Često nam dođu turisti, pa čak i sad, nakon korone koja nas je samo malo unazadila, prolaze, vide reklamu i promisle, pa što ne bi i mi malo zaronili i dođu do kluba. Nekad tu bude i jako puno ljudi, popodneva su nam, kad je sezona jaka, rezervirana za rekreativce, a jutra za grupe i ture. U svemu tome, uspijemo napraviti brojne akcije čišćenja podmorja, a ja uporno planiram moje egzotične lokacije. Korona nas nikako nije zaustavila, samo malo usporila, doći će sve na svoje!"