Je li ljutnja dobra emocija i kako je pretvoriti u koristan ‘alat’?

Ne znam hoćete li se složiti sa mnom, no čini mi se kako su u našem društvu žene odgajane ne pokazivati ljutnju. Njima je dopušteno plakati, otvoreno tugovati, biti depresivne i pokazivati nježnost, ali ljutnja se smatra neprikladnom. Kada se muškarac razljuti to je normalno, a kada žena pokaže ljutnju ili bijes okolina se pita “što je njoj”.

Dugo sam vjerovala kako nemam problem s ljutnjom, a kada bi mi netko rekao; “Nemoj se ljutiti”, poludjela bih još više. Shvativši koliko je važno propustiti ljutnju, počela sam joj sve više dopuštati da na primjeren način iz mene izlazi vani.

Tako sam nakon jedne svađe, otišla u šetnju razbistriti glavu. Bila sam ljuta no znala sam da će me frekvencije prirode umiriti. Putem sam srela susjeda koji me je upitao kako sam. Na tren sam zastala i promislila; hoću li staviti masku i reći kako sam super ili ću mu reći da sam prilično ljuta. Odlučim se na ovu drugu varijantu. Njegovo lice poprimilo je iznenađeni stav jer nije očekivao takav odgovor. Možda je samo htio biti pristojan, a ja sam mu servirala više negoli je bio spreman čuti. No on se vrlo brzo snašao i dobacio mi da obzirom na moju profesiju nije očekivao da budem ljuta. Dapače, smatrao je da ljutnju trebam držati pod kontrolom.

Emocija ljutnje

Odlučila sam ne ulaziti u daljnju raspravu jer bi mi objašnjavanje oduzelo puno energije. Lijepo sam ga pozdravila i krenula dalje.

Svaka emocija, tako i ljutnja, ima svoju svrhu i koristi nam kao informacija za bolje razumijevanje sebe. Emocije su automatske reakcije osobe na značajnu promjenu u vanjskom svijetu. Nažalost, velika većina ljudi misli kako je ljutnja loša emocija iako nas ona pokreće i usmjerava na poduzimanje radnji protiv opasnosti ili percipiranih nepravednosti. Recimo ako se nađemo u okolišu koji se suprotstavlja našim očekivanjima, željama ili potrebama, ali još uvijek vjerujemo da ga možemo promijeniti javit će se ljutnja.

Odustajanje od ljutnje

Odustajanje od ljutnje seže još u rano djetinjstvo kada smo kao djeca zbog straha da ćemo izgubiti bliskost s roditeljima, potiskivali ljutnju. Da bismo se ljutili, potrebna je velika količina energije. Kada to potisnemo, mi smo zapravo zarobili golemu količinu snage negdje unutar sebe. Posljedica toga su osjećaj besmisla, nemoći, depresivnost, neodlučnost…Nažalost naučeni smo ljutnju potiskivati jer nije društveno prihvatljiva.

Aktivacija simpatičkog živčanog sustava

Kada smo ljuti, simpatički živčani sustav (koji je odgovoran za stvaranje energije) i mišićni sustav aktiviraju se kako bi bili spremni na borbu ili bijeg, primarno razvijene mehanizme suočavanja s okolnostima koje percipiramo negativnim po nas. Često kažemo da tada ulazimo u promijenjeno stanje, a energiju koja je pokrenuta treba na neki način isprazniti. Međutim, velika većina ljudi tu istu energiju suspreže što u konačnici nije dobro za sustav jer ga oslabljuje.

Kako isprazniti pokrenutu energiju na prihvatljiv način?

Iznimno je važno ljutnju propustiti i kada to jednom shvatimo, upravljanje njome postaje lakše. Emocija ljutnje ustvari osvjetljava naše bazične potrebe, vrijednosti i uvjerenja i uz pomoć nje možemo razumjeti što nam je važno i što to želimo “obraniti”. Umjesto da udarimo nekoga ili povrijedimo, možemo tu istu energiju ljutnje svjesno ispustiti u prostor. Možemo vrištati u jastuk ili njime lupati zamišljajući osobu na koju smo ljuti. Zvuči blesasto, no zaista je učinkovito jer pomaže da se nakon nekoliko sekundi vratimo u balans, osjećajući olakšanje. Zapamtite, ljutnja nije automatska reakcija uzrokovana izvana. Ona je rezultat misli nad kojima imate izbor i kontrolu.