Svako toliko obraduje nas novim divotama iz svoje radione. Dubrovačka modna dizajnerica Tena Filičić neprestano vrijedno radi, a s padom temperature i kod nje se upalio dodatni motor za stvaranje. No prije toga, ono dok smo se svi još dobro kuhali, odlučila je tu maglovitu, snenu atmosferu zabilježiti u modnom editorijalu ‘O snovima i stvarnosti’. Zrak na kojeg kao da je bila navučena neka koprena, baš ono kad kad zakunjate popodne, pa se nakon buđenja pokušavate sjetiti je li popodne, večer ili sutra ujutro, a sve kao u polusnu, e baš takvu atmosferu stvorila je u ljetnikovcu Sorkočević na Lapadskoj obali. S laganim osvježenjem, Tena će u nove kreacije i to je baš prava prilika za proćakulati o editorijalu.
-Editorijal ‘o snovima i stvarnosti’ smo slikali u gotičko-renesansnom ljetnikovcu Sorkočević na Lapadskoj obali. Uvijek volim svoju odjeću povezati s pričom koja se nadovezuje na inspiraciju i dalje komunicira emociju i temu kolekcije. Koncept priče je nastao ovog ljeta uslijed velikih vrućina: počela sam razmišljati o tom nekom stanju između sna i jave, kad nam svašta može pasti na pamet, kad nismo skroz sigurni što je stvarno i kojem svijetu pripadaju naše misli. U takvom se stanju često ljeti nađemo od fjake i vrućine i takvi snovi nam ostavljaju trajni dojam da su se stvarno dogodili, kad se par dana kasnije sami sa sobom ne možete sjetiti je li to stvarno bilo ili ste sanjali. Editorijal je prikaz tih misli na pragu između sna i stvarnosti, a ujedno je i sama ta misao između sna i stvarnosti. Sorkočević je bio idealna lokacija za taj koncept zbog svoje povijesti i arhitekture kojima potiče na razmišljanje i sanjarenje i lako je zamisliti kako opuštajući se u ambijentu prostranog vrta s ribnjakom, okruženi gotičko-renesansnom arhitekturom, freskama i simbolima, stvarni prizori i stvarni zvukovi oko nas, mogu prijeći u polusan.” - priča Tena čije haljine utjelovljuju ženske snove. A radila je i s ekipom iz snova.
Između sna i jave
-Editorijal je fotografirao Fabijan Drnas, model je bila Tina Paskojević, šminku i frizuru odradila je Marija Jozipović, a posebno bih zahvalila gospođama Ivani Cvjetanović i Vesni Miović iz HAZU Dubrovnik, kao i cijelom HAZU, na dopuštenju za korištenje lokacije iz snova, ljetnikovca Sorkočević.” - priča Tena i opisuje tri nestvarno lijepe haljine koje su se našle u editorijalu.
-U editorijalu su 3 svečane satenske drapirane haljine povezane konceptom kroz razne elemente i funkcije kroja. Tu je narančasta haljina asimetrično izdrapirana u gornjem dijelu s rukavom koji gubi svoje funkcionalne elemente u korist estetike i postaje dekorativna draperija koja vijori oko ruke dok se krećete. Druga je crna korset haljina koja ima asimetrični element drapiranja na bokovima, a koji doprinosi funkciji korseta: naglasiti i(li) kreirati figuru pješčanog sata i treća je crna haljina golih leđa, dodatno izrezana na prednjem dijelu i ima draperije na bokovima, a oba krojna elementa kreiraju vizuru figure pješčanog sata.”
Sad će freškija sezona i više volje, želje i vremena za posvetiti se u potpunosti onome što najviše voli, a to je kreiranje onih ljepota koje bi svaka žena rado i često nosila. Nedavno je pokrenula i posao najma svečanih haljina, što je nešto što u Dubrovniku definitivno nedostaje i nije se pokajala, dapače.
-Interes je tu i drago mi je da se opcija najma svidjela našim Dubrovkinjama. Sad je na meni da zadovoljim potrebe, preko zime svakako planiram povećati inventar, ponuditi više veličina postojećih modela, kao i novi dizajn.”
Uživanje u procesu
Kroji i šije sama i nakon dugo vremena u tom poslu, više se ne opterećuje onim ‘moram’, nego radi ritmom koji joj odgovara, a ono što najviše voli je upravo taj iscjeljujući efekt.
-Terapeutski mi je zapravo cijeli proces kreiranja, iako na momente može biti i izvor velikog stresa, znam da zvučim kontradiktorno, ali stvarno je tako. Moja prva ljubav je bila moda kao takva i prije nego što sam se upoznala s tehničkim elementima posla. Kad sam upisala fakultet prvo sam se zaljubila u crtanje, što mi je i danas omiljeni dio procesa, kroz studij sam naučila i zavoljela konstrukciju i krojenje, a šivanje sam zavoljela tek kad sam počela samostalno raditi i postala dobra u tome, do tad mi je samo stvaralo frustraciju, što vjerujem da je slučaj sa svima kad uče ili usavršavaju neku tehniku. Sad uživam u cijelom procesu i nema (za mene) boljeg osjećaja nego kad zamisao pretvaram u stvarnost.”