13976726
neželjene nuspojave

Posljedice liječenja raka: kemoterapija i gubitak kose povezani su, a zašto do toga dolazi i može li se spriječiti objašnjava Neira Puizina Ivić

26. lipnja 2020. - 14:06

Dijagnozu maligne bolesti dramatično proživljava većina bolesnika, kao i njihove obitelji.

I žene i muškarci diljem svijeta ističu gubitak kose kao jednu od najtežih nuspojava kemoterapije kojih se najviše plaše nakon dijagnoze karcinoma. Svaki put kada ugledate sebe u ogledalu, vaš promijenjeni izgled podsjeća vas na bolest i sve što ste doživjeli zbog teške dijagnoze.

Žene ističu da im gubitak kose oduzima važan simbol ženstvenosti, osim što tako promijenjenim izgledom svijetu pokazujete da imate rak i da je vaša budućnost neizvjesna, posvjedočile su mnoge žene kojima nije ugodno dijeljenje ovih podataka s drugima.

Svima je jasno da je u takvoj situaciji najvažnije dobiti bitku za život i da im razgovor s timom liječnika koji će odlučivati o liječenju može pomoći i u rješavanju ove teške nuspojave liječenja.

Možda nećete razmišljati o tome koliko je vaša kosa važna sve dok je ne izgubite. Ako imate rak i uskoro se trebate podvrgnuti kemoterapiji, vjerojatnost gubitka kose je vrlo realna.

Zašto dolazi do gubitka kose, koji je to mehanizam i što se događa s našim dlakama, objasnila nam je prof. dr. sc. Neira Puizina Ivić, voditeljica Klinike za kožne i spolne bolesti KBC-a Split.

– Jedino što se tijekom primanja pojedinih citostatika vidi na bolesniku jest upravo gubitak kose, odnosno dlaka. Kako korijen dlake, kao i korijen nokta, ima jako brz ciklus diobe stanica, tako se ta dioba prekida u fazi rasta dlake. Ta dioba je daleko brža od one u najzloćudnijim tumorima. Stoga se može zaključiti kako jača upala u okolini korijena dlake, koja rezultira pozivanjem određene skupine stanica koje luče određene upalne spojeve, može oštetiti i dovesti do pojave ožiljkavanja korijena dlake i nemogućnosti proizvodnje nove.

Dlake inače prolaze tri faze razvitka pri čemu je faza rasta vremenski najdulja. Upravo tu fazu pogađa citostatik pa dlaka otpada. Tako se i na noktima viđaju promjene u vidu brazdi koje se lagano s rastom nokta pomiču prema vanjskom rubu. Nokti na rukama puno brže rastu negoli na nogama pa one na rukama podrežemo i četiri-pet puta, dok one na nogama samo jednom. Stoga se na temelju udaljenosti brazde od korijena nokta može izračunati kada je primljen lijek, odnosno citostatik.

Zašto "nova" kosa koja izraste nakon kemoterapije ponekad ima posve drukčiju teksturu i boju, pa tako ravna kosa poslije raste kao kovrčava, i obratno...?

– Činjenica je da citostatik može promijeniti i strukturu korijena dlake, pa zbog određenih kemijskih reakcija dlaka ne mora biti onakva kakva je bila prije kemoterapije. Katkada je dlaka deblja, uvijena i drukčije boje, jer je informacija u korijenu izmijenjena zbog citostatika. Naime, u korijenu se nalaze informacije o tome kakve je debljine, boje, presjeka i kvalitete dlaka. I sve te komponente mogu biti nepovratno izmijenjene nakon kemoterapije.

Kojom brzinom se kosa obnavlja? Ima li išta utješno u toj priči, koja se ne čini tako groznom dok je ne osjetimo na vlastitoj koži?

– Faza rasta dlake na vlasištu traje pet do sedam godina te ona stoga može biti jako duga, dok je kod trepavica i obrva jako kratka, pa su te dlake jako kratke. Informacije koje spominjem, a nalaze se u korijenu dlake, proizvod su dijaloga površnog pokrovnog sloja kože i dubljih struktura u koži. Jedna struktura bez druge ne bi urodile proizvodom kao što je dlaka. I kada se dlaka izgubi, započinje ciklus stvaranja ili zametanja dlake koji je identičan onome tijekom embrionalnog života u maternici.

Pritom se koriste različiti biokemijski putovi koji nakon rođenja prestaju, a mogu se obnoviti pomoću određenih procesa koji nisu svakodnevni i fiziološki. Možda je zanimljivo naglasiti da se svaki korijen, odnosno stabljika dlake, može obnoviti tijekom života dvadeset do trideset puta i nakon toga se više ne obnavlja. To je razlog zašto izrazito stari ljudi, recimo stogodišnjaci, imaju malo kose. Osim toga, i neki lijekovi mogu prorijediti kosu, primjerice antihipertenzivi – beta-blokatori, lijekovi protiv zgrušavanja krvi, lijekovi za smanjivanje masnoća....

Postoji li neki način da se ispadanje kose izbjegne? Nekad su se spominjale tzv. "hladne kape", odnosno hipotermija vlasišta...?

– Što se tiče "hladne kape", pokušavalo se prije ohladiti vlasište kako bi se krvne žile zbog hladnoće suzile i samim time smanjila količina lijeka (citostatika) koji bi dolazio do folikula dlake i tako bi se izbjeglo opadanje kose, no nije se pokazalo posebno uspješnim. Danas postoje različite kombinacije citostatika i lijekova koje ne dovode do opadanja kose.

Uzrokuje li ispadanje kose i terapijsko zračenje?

– Zračenje uzrokuje opadanje kose i jedna od nuspojava zračenja u prošlosti je upravo trajni gubitak kose. Mehanizam je da se najvitalnije stanice koje su zadužene za proizvodnju dlačnih struktura unište zračenjem, pa je samim time onemogućeno obnavljanje dlake.

Zračenje ima posljedice i na kožu, a to su akutni (crvenilo, svrbež, peckanje, mjehuri – kao kod opekline) te kasni radiodermatitis s kojim se sada, s razvijanjem tehnologije i aparata, sve manje susrećemo, u starijih bolesnika se još može naći, ako su zračeni prije 30-40 godina.

Na mjestu zračenja zaostaje manje vrijedno ožiljkasto tkivo, bez dlaka, lojnica i znojnica.Takve promjene se moraju kontrolirati, jer se katkad na njima stvore kožni tumori. Akutni ili rani radiodermatitis se liječi oblozima, kremama za poboljšavanje cijeljenja i protuupalnim kremama – kortikosteroidima, dok se kronični liječi mazanjem neutralnim kremama za nadoknadu vlažnosti i masnoće.

Što možete savjetovati ženama koje iritira i nošenje perike?

– Nažalost, nošenje perike je jedina opcija pri gubitku kose, kao i iscrtavanje obrva.

Kako se pripremiti za gubitak kose

Vaš liječnik će vas vjerojatno upozoriti da određeni kemoterapijski tretman uzrokuje gubitak kose. To vam omogućuje da unaprijed planirate pokrivala za glavu ili tretmane za smanjenje gubitka kose. Kemoterapija može uzrokovati gubitak dlake po cijelom tijelu – ne samo na vlasištu. Ponekad vam ispadnu i trepavice, obrve, dlaka s područja pazuha, stidne i druge dlake na tijelu. Vjerojatnije je da će neki lijekovi za kemoterapiju uzrokovati gubitak kose, a različite doze mogu prouzročiti bilo što, do potpune ćelavosti. Kosa obično počinje ispadati dva do četiri tjedna nakon započetog liječenja. Može vrlo brzo ispadati, u pramenovima, ili postupno. Vjerojatno ćete primijetiti nakupljanje ispale kose na jastuku, u četki za kosu ili češlju ili u umivaoniku ili tuš-kabini. Vaše vlasište može osjetiti iritaciju.

Gubitak kose nastavit će se tijekom liječenja i do nekoliko tjedana nakon toga. Hoće li vam kosa postati tanka ili ćete postati potpuno ćelavi, ovisit će o tretmanu. Srećom, gubitak kose zbog kemoterapije je privremen. Možda će proći nekoliko tjedana nakon tretmana da se kosa oporavi i počne ponovno rasti. Moguće ju je obojiti tri do šest mjeseci nakon završetka tretmana, iako će kosa privremeno biti u drugoj nijansi ili teksturi. No, i ta razlika je obično privremena.

Hipotermija i minoksidil

Studije o učinku kapa za hlađenje i drugih oblika hipotermije vlasišta otkrile su da donekle djeluju kod većine ljudi koji su ih isprobali. Međutim, postupak također rezultira vrlo malim rizikom da se rak ponovi na vlasištu, jer ovo područje ne prima istu dozu kemoterapije kao ostatak tijela. Ljudi koji su bili podvrgnuti hipotermiji vlasišta kažu da su se osjećali neugodno hladno i imali su glavobolju.
Primjena minoksidila – lijeka odobrenog protiv gubitka kose – na vlasište prije i tijekom kemoterapije vjerojatno neće spriječiti gubitak kose, iako neka istraživanja pokazuju da bi mogao ubrzati njezin ponovni rast. Potrebno je više istraživanja kako bi se shvatilo je li minoksidil učinkovit u obnavljanju kose nakon liječenja raka.

Kako ‘upravljati gubitkom‘

Gubitak kose ne možete se spriječiti, ali se njime možete upravljati. Poduzmite sljedeće korake tijekom liječenja kako biste umanjili frustraciju i anksioznost povezane s gubitkom kose.

Prije liječenja

Budite nježni prema svojoj kosi i neka vam ta nježnost postane navika. Nemojte je izbjeljivati, bojiti ili ondulirati jer je to može oslabiti. Kosu sušite na zraku kad god je to moguće; izbjegavajte uređaje za sušenje, kao i pegle i valjke za ravnanje i uvijanje. Jačanje kose sada moglo bi povećati vjerojatnost da će tijekom tretmana malo duže ostati na glavi.
Razmislite o skraćivanju kose jer kratka kosa izgleda punije od duge. Ispadanje kose neće biti tako uočljivo, ako imate kratku kosu. Također, ako imate dugu kosu, skraćivanje vam može pomoći u lakšem prelasku na potpuni gubitak kose.
Razradite plan za pokrivanje glave. Sada je vrijeme da počnete razmišljati o perikama, maramama ili drugim pokrivalima za glavu. Odlučite li nositi pokrivalo za glavu to je bolje planirati sada, nego kasnije. Zatražite od svog liječnika da vam napiše recept za periku, čije troškove možda pokriva zdravstveno osiguranje.
Neki se odluče uopće ne pokrivati glavu. Look Good Feel Better je besplatan program koji ženama oboljelima od raka pruža savjete o tome kako se suočiti s gubitkom kose ali i web-stranicu za tinejdžere koji boluju od raka te web-stranicu i vodič s informacijama za oboljele muškarce.

Tijekom liječenja

Nastavite strategiju nježnog češljanja kose tijekom kemoterapije. Koristite meku četku. Perite kosu nježnim šamponom. Razmislite o brijanju glave. Neki ljudi se žale da tijekom tretmana na vlasištu osjećaju svrbež i nadraženost dok im kosa ispada. Brijanje glave može umanjiti iritaciju i spasiti od ove neugodnosti.
Zaštitite vlasište. Tijekom kemoterapije glavu izloženu suncu ili hladnom zraku zaštitite kremom ili pokrivalom za glavu. Vlasište može biti osjetljivije tijekom liječenja, pa ga ekstremna hladnoća ili sunčano svjetlo mogu lako nadražiti.

Nakon liječenja

Nastavite nježnu njegu kose. Vaša nova kosa bit će krhkija i osjetljivija na oštećenja koja nastaju prilikom stiliziranja i feniranja. Odgodite bojenje ili izbjeljivanje nove kose dok ne postane jača. Intenzivni tretmani mogu oštetiti vašu novu kosu i dodatno nadražiti osjetljivo vlasište. Budite strpljivi. Vjerojatno će vam se kosa polako vratiti, ali neće izgledati kao prije. Kosa za rast treba vremena, kao i za popravak štete koju je uzrokovalo liječenje karcinoma.

Priča profesorice s kestenjastom kosom

Nakon drugog ciklusa kemoterapije, kosu sam imala još samo na fotografijama. Stalno sam ih gledala. Nije mi od toga bilo lakše, dapače. Zato je moj muž jednoga dana sve papirnate fotografije i albume pospremio u podrum, a sve digitalne, sa svih mobitela i svih laptopa u kući, prenio na stick i sakrio ga. U početku sam bila užasnuta time, ljutila sam se i vikala. Poslije sam shvatila da mi nije mogao na bolji način izraziti ljubav.

Nisam baš velike sreće što se glave tiče – mogla je imati i ljepši oblik. Moje "kolegice po raku" (dojka, melanom), jedna Bračanka i jedna Imoćanka koje sam susretala po bolnici i s kojima sam pričala o našoj zajedničkoj muci, bile su bolje sreće. Jedna je imala tako lijepo oblikovanu glavu da nije morala nositi periku – a nosila je crne umjetne vlasi s bubi frizurom, pa smo je prozvale Bubi – dok je druga bila totalno otkačena i marame je nosila tako zamotane da su se svi okretali za njom, pa smo je zvale Marama. Nije imala ni jednu dlaku na licu – ni trepavice, ni obrve, ništa – ali nekako joj je to pristajalo, nekako je išlo uz one marame, izgledala je kao jako neobično lice iz etnoworld albuma.

A ja sam sve do svojih srednjih godina imala raskošnu dugu kosu, blago uvijenu, kestenjastu, sjajnu, skoro bez sijedih... Koliko su se mojoj kosi svi nekad divili, toliko su me sad žalili. "Šteta onakve kose!"

Vjerovali ili ne, nisam to jednom čula. Kao da sam se, eto, iz hira odlučila obrijati na pelu. Zapravo, nije najteže nemati kosu – najgore je gubiti je. Buditi se s pramenjem rasutim po jastuku. Češljati se i gledati kako češalj nestaje zatrpan otpalom kosom. Bolje bi bilo da sam je ošišala, ali nisam htjela, sve nadajući se da će proces stati, da će ostati dovoljno kose na glavi... Ali eto, nije ostalo. Na koncu mi je muž brijao glavu, dok su se meni suze slijevale niz lice. U školi u kojoj predajem bila sam poznata kao kolekcionarka raskošnih kopča i ukosnica (znam da su me iza leđa ogovarali da imam staromodne frizure, skupa s "opremom", ali mene nije bilo briga) koje sam u naletu bijesa i nemoći sve pobacala.

Bilo ih je od bjelokosti, od roga, kupovane su po svijetu, ali eto... A i što će mi više.
Znam da će mi kosa opet narasti. To istovremeno i jedva čekam i više mi nije ni važno. Marama sad ima paperje na glavi, raste joj nova kosa i tko zna kakva će biti. Od obrva i trepavica (još) ni traga. Bubi je umrla.

09. rujan 2020 21:23