Dok sa suprugom Mirjanom uživa u šetnji, na Matku Jelaviću teško je ne primijetiti da su iza njega četiri najteža mjeseca u životu. Još je blijed i nedostaje mu prijašnje energičnosti i brzine, no 63-godišnji splitski glazbenik, koji je u veljači pretrpio jaki infarkt, kaže da je svakim danom sve bolje. I na snimanje za Gloriju, za koju je ekskluzivno ispričao sve o najdramatičnijim danima, došao je pun optimizma i nade, iako su mu jutra ponekad teška, piše Gloria.
- Svaki dan moram uzeti pet vrsta lijekova, od kojih su neki jako agresivni, pa mi u jutarnjim satima zna biti slabo. No, s obzirom na sve što sam prošao, sretan sam da sam uopće živ. U usporedbi s tim sve je drugo nebitno. Energiju i snagu ću vratiti, a već se sada osjećam puno poletnije nego prije četiri mjeseca. Čak sam nadoknadio izgubljene kilograme nakon operacije - govori Matko, zadovoljan što svaki dan ima sve više snage za duge šetnje jer mu je to već godinama najdraža relaksacija.
Matko naglašava da je danas živ samo zato što je na vrijeme stigao u bolnicu.
- Da sam ostao kod kuće i čekao da bol prođe, danas bi me moja obitelj oplakivala, a to se lako moglo dogoditi jer nisam znao da je u pitanju jedan od simptoma srčanog udara. Naime, noć prije me iznenada zabolio trbuh. Nije to bilo ništa strašno, svako malo bih osjetio neko probadanje, i stvarno sam vjerovao da sam pokvario želudac. No, kako bol nije popuštala, ujutro sam otišao na hitnu - prisjeća se Matko najgoreg dana u životu.
- Niti sat vremena od dolaska već sam bio na operacijskom stolu u KBC-u na Križinama. Ugrađena su mi dva srčana stenta, a kad je sve bilo gotovo, rekli su mi da mi je život visio o koncu te je svaka sekunda bila važna - govori Matko, čijim mukama još nije bio kraj. Zbog osjetljivosti na lijekove za srce dva puta je pao u nesvijest te je u bolnici ležao gotovo mjesec dana u dva navrata. Prvi put mu se to dogodilo dan nakon operacije koju je dobro podnio, iako se izvodi uz lokalnu anesteziju te je sve vrijeme bio svjestan ozbiljnosti situacije.
- Drugi put sam u nesvijest pao kod kuće, nekoliko dana nakon izlaska iz bolnice. Odmah su me ponovno hospitalizirali, no i nove pretrage potvrdile su da je riječ o reakciji na lijek. I taj put sam na liječenju ostao skoro dva tjedna - kaže Jelavić, dodajući da je teško podnio bolničke dane te je silno zahvalan osoblju koje mu je bilo i velika moralna podrška.
Upoznali su se kad su oboje imali 22 godine: Matko je u o to vrijeme svirao bubnjeve u kultnom splitskom rock bendu Metak te je završavao studij ekonomije. Oženili su se tri godine kasnije, a i za današnje prilike su imali skromno vjenčanje - s dvanaest uzvanika. Gospođa Mirjana svom je suprugu uvijek bila velika podrška pa je tako zbog njega na početku braka odustala od studija prava i posvetila se odgoju njihovih sinova koji su danas odrasli ljudi. Diplomirani politolog Marko također je glazbenik i svira u splitskom bendu Diktatori, dok je mlađi Sandro završio Ekonomski fakultet, a na ovim je lokalnim izborima izabran za nezavisnog gradskog vijećnika.
- Znao sam da mi supruga umire od brige i straha jer se prije operacije nismo uspjeli čuti. Kako se sve odvijalo munjevitom brzinom, nisam je stigao nazvati te joj je za moje stanje javio netko od bolničkog osoblja. Sinovi mi su kasnije rekli da nije prestala plakati sve dok se nismo čuli idući dan. Ni sada nije potpuno mirna. Stalno provjerava jesam li uzeo terapiju, a kad odem u šetnju s našom pitbulicom Agom, zove me i po nekoliko puta - nastavlja Jelavić, kojem je dijagnoza bila šok. U bolnici je zadnji put ležao kao dijete, kad je vadio krajnike, a otkako je počela pandemija, uglavnom se držao kuće kako se ne bi doveo u rizičnu situaciju.
- Moj jedini grijeh su bile cigarete, ali sam u međuvremenu prestao pušiti. Što se svega drugog tiče, uvijek sam bio odgovoran. Pazim što jedem, već godinama svaki dan propješačim po nekoliko kilometara, a po prirodi nisam nervozan. Iako je život glazbenika stresan, ja nikada nisam imao problema s tim, najviše zahvaljujući skladnom i sretnom braku. Nakon moje obitelji, za infarkt mi je najteže bilo reći majci koja je u dubokoj životnoj dobi. Kad mi je otac umro prije dvadesetak godina, imao je isto godina koliko je sada meni - govori Matko.
U posljednja četiri mjeseca primio je brojne poruke podrške, a veliki dio ih je iz Amerike, gdje je posebno popularan još otkako je 1988. na Splitskom festivalu pobijedio sa svojim bezvremenskim hitom “Majko stara”. Među prvima su ga kontaktirale i Meri Cetinić te Zorica Kondža, ali i mnogo drugih kolega iz Hrvatske s kojima godinama surađuje. Iako Jelavić već petnaestak godina ne nastupa na festivalima te više nije toliko prisutan u medijima, i dalje redovito pjeva i piše pjesme te je nedavno završio i svoj trideseti album.
- Želje u što brže ozdravljenje slali su mi i stranci. I to iz svih krajeva svijeta - otkriva Matko, koji se sve donedavno nije usudio ni zapjevati iz zabave. Liječnici su mu zabranili čak i dulje razgovore jer bi ga mogli uzrujati te je vrijeme provodio uglavnom se odmarajući. Osim što je prestao pušiti, izbacio je sol iz prehrane, a kao dio terapije dva-put dnevno šeće. Splitski glazbenik vjeruje da će se već za nekoliko tjedana potpuno vratiti u formu. Na zadnjoj kontroli liječnici su mu potvrdili da se dobro oporavlja te su mu i dali zeleno svjetlo za nastavak karijere. Svjestan je, kaže, da će ostatak života morati biti na oprezu i izbjegavati stresne situacije. Ali i da je dobio novu priliku, koju ne namjerava propustiti.
- Dok sam ležao u bolnici nakon operacije stalno sam mislio kako sam mogao umrijeti, a nisam završio sve što sam planirao. Velika mi je želja postati djed, što bi se, nadam se, moglo i dogoditi kroz koju godinu jer je stariji sin Marko u ozbiljnoj vezi, a volio bih još toga dati i na poslovnom planu. U svojoj sam karijeri napravio puno: moja je grupa Metak postavila temelje rocka u Splitu, u zabavnoj glazbi napisao sam dosta hitova, kako za sebe tako i za druge. Neke od mojih pjesama su prepjevane na stranim jezicima, a osobno sam najponosniji na skladbu “Rodija se sin”... No, još bih jednom rado održao i koncert na splitskim Gripama, a želio bih i ponoviti uspjeh svoje pjesme “Dobra večer, prijatelji” koju je prije nekoliko godina obradila klapa Iskon - nada se Matko Jelavić.