Zadar je obranio Kup Krešimira Ćosića, nakon što je lani prekinuo sušu bez trofeja dugu 12 godina ponovno je podignuo trofej u natjecanju nazvanom po svom velikanu. Splitova suša pak traje i dalje, čeka još uvijek na svoj prvi trofej ukupno i u kupu još od 2004. godine.
Najčudnije finale kupa ikada, dalmatinsko finale, zasluženo je pripalo Zadranima. Bio je to treći okršaj susjeda u samo osam dana, nakon onih u hrvatskoj i ABA ligi proteklog vikenda, zadnji nastavak njihovog „Beskrajnog dana”. Kapetan Dominik Mavra podigao je prvi trofej, podijelio radost sa suigračima, stožerom, čelnicima kluba. Šteta samo što zbog epidemioloških mjera nisu mogli odmah i s navijačima jer je dvorana bila prazna. Toliko da su se stalno čuli uz škripu parketa, instrukcije trenera, čak i vanjski naleti nadaleko poznate omiške bure koja je uporno tresla lijepu dvoranu na Ribnjaku. Kada su pobjednici zapjevali „Mi smo Zadrani, Zadar je naš” i poslije „Večeras je naša fešta”, nije to ipak do kraja bilo to. No, nema sumnje da se u Zadru sve nadoknadilo i da će se nadoknaditi.
Mada je Zadar gotovo stalno bio u prednosti, nikako se nije uspijevao odlijepiti. Split mu je stalno disao za vratom. Izgledalo je kao da bismo mogli gledati dramu sve do zadnjih sekundi. Split se u zadnjoj četvrtini potpuno vratio tricama Lukovića, primaknuo je samo koš zaostatka, imao i napad za vodstvo kod 64:65 (promašena trica Ukića), ali onda su Zadrani u dvije minute zabili četiri trice i riješili sve dileme.
No, nije to bio iznenađujući rasplet jer Zadar, iako nije pokazao previše, je ukupno ipak pokazao nešto više. Nije se umiralo u ljepoti, ali Zadrani su bili razigraniji, rastrčaniji, bio je ih pun teren. Split je izuzev u samom početku, bio u nekakvom grču, igrao na refule. Igrali su „žuti” na trenutke vrlo sporo, previše se soliralo, griješilo. Opet je snažni Onuaku radio razliku. A kada su Splićani njega nekako malo „uštopali”, zatrpao ih je Zadar kanonadom trica. Jordano je u završnici bio kao Jordan.
Zanimljivo, Split je „topa” na iskustvo, Zadar na širinu odnosno svježinu. Dok je trener Splita Ivica Skelin minutažu dao samo osmorici, ako ne računamo Perkovića i Baju koji su imali „sekundažu” jer su kombinirano na parketu proveli 42 sekunde, makar se Perković ulaskom na početku druge četvrtine nije nimalo proslavio, Zadrov Veljko Mršić je povjerenje dao svoj jedanaestorici iz zapisnika.