Antonio Jordano, u srcu slavlja na parketu Krešinog doma, odmah se ogradio od davanja bilo kakvih velikih izjava, jer je prema vlastitom priznanju, jednostavno "šokiran", koliko je zadarska publika, doista, prava košarkaška!
Uspio nam je samo promrsiti nekoliko riječi, ili bolje kazati uputio na dogovor za dan poslije slavlja, emocije su bile presnažne. I točno onako kako je u ogledu sa Splitom precizno ciljao "trice", čak sedam, kojima je rastrgao suparničku mrežicu, tako se odazvao i na telefonski poziv. Opet moramo ponoviti gore istaknuto: "Točno u podne"!
A nije se bilo nimalo lako ustati nakon slavlja koje je zajedno sa suigračima proslavio na Narodnom trgu gdje ih je dočekala prava vulkanska lava navijača.
- Iskreno, još mi se nisu slegli dojmovi, ostali smo do tri sata uz navijače, onda sam otišao doma, i još jedan sat veliku titulu proslavio u društvu svoje obitelji, mame i tate, kao i moje zaručnice. Umor je učinio svoje, trebalo mi je dosta vremena da zaspim, nije bilo jednostavno osloboditi se adrenalina i silnog uzbuđenja koje me obuzelo. Ali, sve to vrijedilo je, jer naslov prvaka Hrvatske sa Zadrom, vjerujem mnogi igrači sanjaju – otvoreno će Jordano, koji se na trenutak osvrnuo na sredine u kojima je proveo neko vrijeme košarkaškog sazrijevanja.
- Nije nikakva tajna ako kažem kako Cedevita unatoč svim trofejima iza sebe nije imala ovakvu publiku, isto tako ni u Osijeku. Doista, sinoć sam se pri dolasku na Narodni trg naježio kad sam čuo kako istim žarom i emocijom o naslovu prvaka pričaju dvanaestogodišnjaci i odrasli ljudi koji su prošli šezdesetu godinu. Svima je na na usnama Zadar – ushićen je Jordano, kojeg je pak "zaledila" slika ulaska publike u dvoranu, iako je kao i ostali naslućivao takvu mogućnost. Ne bih otvarao temu izvan okvira onih kako sam osobno doživio sliku koja zorno kazuje s koliko energije navijači naviru u dvoranu, jednostavno trče. Na njima se vidjelo koliko žele biti uz nas od prve do zadnje minute, tako da ću cijeli svoj život pamtiti sve što se događalo u dvorani i na trgu. Imam 22 godine, tko zna gdje će me sve karijera odvesti, jer takav je život nas sportaša, ali sumnjam da ću ovako nešto doživjeti bilo gdje na svijetu – ne skriva oduševljenje
Jordano, istaknuo je kako je njegov dolazak u Zadar bio pravi pogodak.
- Iskreno, nije nikakva fraza ili nekakvo dodvoravanje nego čisto iznošenje istine, onoga trenutka kad mi se ukazala prigoda da mogu promijeniti sredinu, odnosno, napustiti Osijek u glavi mi se odmah zavrtjela mogućnost odlaska u Zadar. Zašto? Gledao sam prije kako igraju, vidio u njima tu iskru koja može daleko bolje planuti nego u drugim klubovima. Nisam ni trenutka požalio! Uostalom, dvije titule u jednoj sezoni i to u gradu gdje košarka ima najdublje korijenje. Pa zar se može poželjeti nešto bolje. Ne, to nije moguće – kazao je Antonio, posve smireno upravo onako kakav je u igri, samozatajan, ali iznimno opasan za suparnike na drugoj strani.
- Istina, otkako sam došao u Zadar bilo je uspona i padova, ne mislim samo na osobni učinak nego i kod ostalih, čak smo se u nekim utakmicama znali raspasti rezultatski. U nekima čak i prirediti neugodno iznenađenje za navijače, ali smo u svemu ostali momčad koja je vjerovala u sebe i svoje mogućnosti. Prva potvrda bio je osvojeni Kup Krešimira Ćosića u Omišu – podsjetio je Jordano i okrenuo se prema finalnoj seriji.
- Nakon našeg vodstva 2:0 u pobjedama, bilo je primjetno kako smo se previše opustili, računali da nam Split ne može napraviti previše štete, međutim, spustili su nas dva puta na zemlju. Iza svega pojavila se kod nas pozitivna nervoza, svjesni da ćemo u odlučnom trenutku biti pravi. Uostalom, osim spomenutog Kupa potegli smo i u ABA ligi baš kad je trebalo i na vrijeme osigurali ostanak. U HT Premijer lige uz poneko iznenađenje, baš kao i u polufinalu s Goricom znali zapeti, ali se i izvući. Ova " majstorica" je pokazla kako smo pravi onda kad je najpotrebnije – zaključio je Antonio, kojeg nimalo nije zatekla emocija koju su iskazali zadarski Amerikanci.
- Emocija je u njima kao i kod nas, na onako nešto na tribinama i na dočeku ne možeš ostati ravnodušan, nitko od nas nije kamen nego ljudi s dušom. Kad vidite da oni na trgu uzmu mikrofon u ruke i krenu neku od pjesama koje su pohvatali s usana navijača, onda znate koliko su unutra. Što se tiče utakmice, Chinannu Onuako je iskazao veliku razinu racionalnosti i smirenosti, bio je baš naj pravi. Čovjek uhvati 15 puta loptu u skoku i deset odmah proslijedi nama bekovima, to može samo netko kome je čitanje košarke usađeno. O Justinu Carteru ne bih trošio riječi, čovjek s najviše iskustva i poznavanja europske košarke. Ono kad vidiš kako njih dvojica slikovito rečeno žele pojesti parket onda ti je sve jasno – govori Jordano kojeg je dojmio kapetan Dominik Mavra.
- Nemoguće je opistai njegovu emociju, i volju za osvajanjem naslova prvaka Hrvatske. Jer , Dominik je dijete ovoga grada tu je počeo igrati košarku, praktički je odrastao uz sva košarkaška zbivanja u njegovom rodnom gradu. Pričao nam je o odlascima na utakmice i kako je to sve proživljavao, uspio sam vidjeti kako je emocije podijelio uz svojeg oca Borisa i djeda Antu koji se slikao s trofejem. I poneka suza radosnica primIjetila se ne samo na Mavrinom licu nego i svih ostalih odreda da ih ne nabrajam – kazao je Jordano ističući Split kao odličnu momčad koja je prema njegovom osjećaju bila u jednom određenom strahu zbog izgubljenog Kupa i dva poraza u HT Premijer ligi.
- Uspjeli su dovući finalnu seriju do pete utakmice što dovoljno kazuje o njihovoj kvaliteti. Čestitam im svima na onome što su učinili u ovoj sezoni. Zadarskim navijačima jedno neizmjerno hvala – uputio je Jordano.