Kada mlada ženska osoba, u ranoj dobi odbaci lutke i sve ostale igračke, a prihvati nogometnu loptu, tada slobodno možemo reći da zna s kojim sportom se u budućnosti želi baviti. Da je tome tako potvrdila nam je i ova priča o junakinji koja je s pet-šest godina prihvatila nogometnu loptu i do danas se ne odvaja od nje. Riječ je o Luciji Vunić (17) kojoj su nogometna lopta i taj sport postali „navika“, na neki način doručak, ručak i večera, preokupirana je s njom.
Rekli bi rano je krenula, no tu je veliku ulogu odigrao njen djded Miro, kao iz pjesme Arsena Dedića o njegovom djedu, koji ga, kad je bio bolestan, kabanom pokriva, Miro je napravio malo nogometno igralište gdje je Lucija svaki svoj slobodan trenutak provodila igrajući nogomet.
S nekih devet godina upisala se u Školu nogometa i izazvala čuđenje običnog nogometnog puka, jer jedna djevojčica igra s dečkima nogomet. No, ubrzo je sve „nevjerne Tome“ razuvjerila, napredovala je „meteorski“ i odmah krenula s natjecanjem u toj dobi.
Kako je vrijeme odmicalo tako je i Lucija sve više radila, trenirala i igrala te postala jedna od najboljih u svom uzrastu. Njene igre nisu ostale nezapažene te su treneri iz Donata, u prvom redu Božidar Miletić, „uzeli je pod svoje“. Doslovno je nogometno „eksplodirala“, brzo učila i napredovala te su je kao 16-godišnjakinju uključili u prvi sastav. Trenirao ju je i Jure Perković, a nastavio Jurica Vuleta. U početku je bila pričuva ulascima u prvi sastav, no nakon godinu dana prvi sastav seniorki Donata je nezamisliv bez nje.
Kako je igrala i razvijala se, dosegnula je i reprezentativni formu tako su dolazili i pozivi iz reprezentativnih selekcija, te je postala standardna reprezentativka u uzrastu U-17 i U-19, gdje ima preko 30 nastupa, a postigla je tri zgoditka. Odličan učinak nema što.
Tko je Lucija Vunić privatno?
- Učenica sam Gimnazije „Vladimir Nazor“, završila sam uspješno treći razred, pa da se malo i pohvalim sa odličnim, ha,ha.. Bez obzira na to, trenutno mi je fokus na igranju nogometa, ali i školi. Namjera mi je i nakon završene srednje škole nastaviti s nogometom ali i upisati studij, još razmišljam koji, na prvu će Lucija.
Natjecanje u Prvoj ženskoj nogometnoj ligi Hrvatske je završeno ŽNK Donat je i dalje „stanovnik“ te lige sigurno da je i Lucija imala svoj udio u tome da su ostali u ligi. Njene igre su i ovdje zapažene kao i status reprezentativke, dosta klubova se zainteresiralo za njene „usluge“, kao što su Dinamo, Split i dr.
Za koji klub si se odlučila?
- Doma smo razmotrili sve ponude koje su mi stizale, iz analizirali sve, imam podršku obitelji i odlučila sam se za ŽNK Goricu iz Velike Gorice, koja je tek ušla u Prvu ligu. O razlozima zašto, ovaj put ne bi, samo ću reći da smatram da sam dobro odabrala za moj daljnji nogometni razvoj. Definitivno ovih dana odlazim u Veliku Goricu sve je dogovoreno počinju treninzi i pripreme. Koristim ovu priliku da se zahvalim mom klubu ŽNK Donat, želim im svu sreću i puno uspjeh u buduće. Ja ću se nastaviti jednako boriti kao i do sada u novom klubu te uporno i predano raditi, trenirati i nadam se igrati, kazala nam je za kraj Lucija.
Što reći, Lucija može mladim curama koje vole nogomet biti uzor, a je li sama trebala ići iz Donata, ostavljamo vama na razmišljanje.