Čovjek koji je najbolji igrač i strijelac HNL-a već dvije godine zaredom napustio je danas pripreme hrvatske reprezentacije jer se, kako sam kaže, osjetio kao smetnja ekipi.
Njegova odluka došla je nakon velikog incidenta u kojem su ga ljudi koji navodno navijaju za reprezentaciju na treningu vrijeđali uspoređujući ga s raznoraznim životinjama i govoreći mu ga kako ga "nitko ne voli". On je na to reagirao neprimjereno, ali u velikoj mjeri razumljivo za nekoga tko se nalazi na običnom treningu svoje reprezentacije s kojom je ne tako davno osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu.
Ipak, nije daleko od istine kada kaže da se osjeća kao smetnja, jer mnogima on i jest smetnja. A to je postao puno prije ovog incidenta...
Njegova popularnost u Lijepoj Našoj teško je shvatljiva, isto kao što je teško shvatljiva mržnja koju prema njemu isijavaju oni kojima smeta što ga toliko ljudi voli. Ali voli ga jako, jako puno ljudi.
Vole ga njegova obitelj i prijatelji, navijači Hajduka, ali i mnoga djeca koja više ne moraju paliti Ligu prvaka na TV-u da bi si našli uzora. S obzirom na to da je Hajduk daleko najpopularniji klub u Hrvatskoj, a s njegovim brojem članova može se malo tko mjeriti u Europi, to je uistinu ogroman broj ljudi.
Što se, pak, tiče onih koji ga ne vole, većina njih može samo lajati na mjesec kad im se ne sviđa nešto što se događa u klubu za koji navijaju, jer je njihov utjecaj na funkcioniranje "njihovog" kluba praktički nepostojeći.
Ali to je sve legitimno, zašto bi svi morali voljeti Marka Livaju? Neki ne vole ni Lionela Messija. Uostalom, ja sam jedan od njih. Smatram ga daleko najtalentiranijem igračem današnjice i jednim od najtalentiranijih u povijesti, neponovljivim fenomenom koji je na račun genijalnosti godinama dominirao nogometom u periodu u kojem se on pretvarao u bojno polje maksimalno izdrilanih i taktički ustrojenih robota. Ali nekako ga i dalje baš i ne volim...
No, fascinantna je razina mržnje ljudi koji nemaju pametnijeg posla u životu nego mrziti osobu koju ni ne poznaju, a to samo govori u prilog tome koliki je Livaja fenomen u Lijepoj Našoj i koliko, u stilu britanskih celebrity nogometaša na prijelazu tisućljeća, zapravo ima utjecaja na živote i onih koji samo ovlaš prate nogomet.
Još je fascinantnije to što su se ove salve uvreda dogodile na treningu reprezentacije, dakle na događaju koji zapravo postoji prvenstveno kako bi djeca imala prilike iz blizine vidjeti svoje heroje u opuštenijem izdanju.
Livaja nikada na ovaj način nije reagirao na uvrede s tribina za vrijeme utakmice, a za reprezentaciju je uvijek davao sve od sebe i nerijetko je u "kockastom" dresu bio odgovorniji u fazi obrane nego što je to u 90 posto utakmica za Hajduk. No, neki su mu jučer zamjerili jer se "ne trudi dovoljno".
Kolika je on smetnja mnogima moglo se vidjeti i nakon karaoka na Rujevici, kada je opjevao freze i traktore. Tada se digla hajka na njega koja je išla toliko daleko da su neki počeli preispitivati treba li ga izbaciti iz reprezentacije. Njegov potez bio je neprimjeren jednom profesionalnom nogometašu i sasvim nepotreban u kontekstu Hajdukove proslave osvajanja drugog uzastopnog Kupa, ali zaista? Izbaciti čovjeka iz reprezentacije zbog toga?
Evo sada je otišao sam. I što sad? Opet će se pričati kako "oni s juga" ne vole reprezentaciju, a neće se pričati o mržnji koja se gotovo na svakodnevnoj razini osipa prema čovjeku koji je bez ikakve konkurencije najbolji igrač HNL-a i najkonstantniji hrvatski napadač.
Zlatko Dalić rekao je kako mu je "iznimno žao da je došlo do ovoga i da je neprihvatljivo ponašanje nekoliko pojedinaca rezultiralo time da izgubimo važnog igrača za ovo natjecanje", ali ne treba zanemariti da je jučer pokušao relativizirati cijelu situaciju, dok su HNS-u trebala 24 sata za službenu reakciju na incident. A nije baš lako ostati sam u jednoj tako ružnoj situaciji, kada nisi okružen onima koji te vole.
Hrvatska sada bez ikakve smetnje ide na Final Four Lige nacija, turnira koji je Dalić ne tako davno ozlojađen prozvao besmislenim. Sam plasman među četiri najbolje momčadi Europe velika je stvar za ‘vatrene‘ i mnoge neće biti briga što tamo nije čovjek koji je svojim pogotkom prelomio posljednju utakmicu u skupini, kada je Hrvatska i osigurala na Final Fouru.
Ali ima i onih koje je briga. I ima ih jako, jako puno.