Zamijeniti Zagreb pučinskim otokom Lastovom nije odluka koja se donosi preko noći, ali mladom liječniku Franu Blaževiću činila se kao odlična ideja.
Malo je mladih ljudi koji će mogućnosti velikog grada ostaviti zarad izoliranog otoka na kojem u izobilju ima samo netaknute prirode; ali ima to i svojih prednosti, kaže nam 27-godišnji Fran Blažević, liječnik obiteljske medicine, i prepričava kako se sve to odigralo:
- Rođen sam u Zagrebu, i od vrtića do završetka fakulteta sam živio u Zagrebu. Volim Dalmaciju, more i hrvatski jug, ljetovali smo često na Korčuli kod moje tete i oduvijek mi je bila želja da po završetku faksa nastavim živjeti u Dalmaciji. Ne moram ni spominjati koliko je klima bolja! - s osmijehom kaže dr. Blažević i dodaje da su s Korčule često išli na jednodnevne izlete na Lastovo, pa mu taj otok nije bio skroz nepoznat.
Život u manjem mjestu
- Privlačio me život u manjem mjestu. Imam više slobodnog vremena, manje ga trošim u putovanju na posao. Točku na ‘i‘ postavio je dr. Josip Antić, ujedno i moj prijatelj, koji je prethodno radio u ovoj ambulanti. Podržala me i moja sestra, koja dugi niz godina ljetuje na Lastovu. Živim u Ublima, u apartmanu načelnice koja mi je osigurala mještaj, a ne plaćam ni režije.
Ovo je bila dobra mogućnost. Došao sam se upoznati sa situacijom nekoliko dana prije nego sam počeo raditi, kolega mi je i pokazao neke stvari i rekao mi da ima i pluseva i minusa - kaže o svom preseljenju na Lastovo u svibnju.
- Minus je što smo daleko od kopna, najbrži način za doći jest tri sata katamaranom, trajektom pet sati do Splita. Ima i linija do Dubrovnika. Sa stručnog aspekta je minus što morate većinu stvari tu riješiti. U većem gradu imaju radiološku i laboratorijsku dijagnostiku na hitnom prijemu, a mi to ovdje nemamo. Kad je nešto baš hitno, pacijenti se helikopterom prebacuju u KBC Split.
Lastovci su imali sreću da se ovaj mladi čovjek odlučio na dolazak na njihov otok. Svi su ga odlično prihvatili, kaže nam dr. Blažević.
- Ne znam je li to zato što sam liječnik ili su takvi po prirodi - dodaje s osmijehom.
- Ljudi su generalno gostoprimljivi. Nema mladih ljudi, to je možda još jedan minus, ali ja i u lošem nalazim dobro. Podružim se u slobodno vrijeme i s ljudima koji su godina mojih roditelja.
Pored dr. Blaževića, u drugoj smjeni u ambulanti radi druga mlada liječnica, Ružica Brešić. Pripravni su od 0-24 jer na otoku nema hitne pomoći.
- Izmijenjujemo se za tu pripravnost, a imamo odličnu suradnju - ističe.
Reanimacija na samom startu
S obzirom da je htio početi raditi na Lastovu odmah po završetku fakulteta, kontaktirao je Hrvatsku liječničku komoru kako bi što prije dobio licencu.
- Razumjeli su situaciju i ubrzali postupak. Pomogla mi je i profesorica s faksa da što prije dobijem papire. Ti prvi dani bili su mi jako stresni zbog naše birokracije. Igrom slučaja, već drugi tjedan mog rada reanimirao sam pacijenticu! - sjeća se svog ‘vatrenog krštenja‘. Sve je prošlo dobro.
- Vukao sam dosta stvari iz Zagreba na Lastovo i putovao vlakom. Možete misliti kako je to izgledalo. To je trauma za cijeli život - nasmijava nas iskrenošću.
- Zbog sveg tog stresa u početku mi je malo bio skočio tlak, a inače sam uvijek imao normalan tlak. Pa sam umjesto šuma mora, dva mjeseca slušao šum u lijevom uhu!
A namjerava li ostati na Lastovu?
- Važem bi li se dalje okušao u bolničkoj medicini i volio bih u tom smjeru ići na specijalizaciju pa se jednom vratiti na Lastovo. Tu je i ideja o specijalizaciji obiteljske medicine i ostanak na Lastovu. Kopno mi je privlačno jedino zbog stručnog razvoja, niti jedan drugi razlog ne postoji - kaže liječnik, koji brine o 600 pacijenata, a tijekom sezone, s turistima, tu bude i 2000 ljudi.
- U sezoni je jako puno posla, zove vas netko u 11 navečer, onda odete spavati pa vas zovu u 3 ujutro... - kaže.
Imam roštilj i peku
- Zimi ima puno manje posla, pa imam i više vremena. Kako sam u Zagrebu živio u stanu, uvijek sam žudio za prirodom, tako da je meni ovo ostvarenje sna. Imam na raspolaganju roštilj i peku, volim kuhati pa pozovem mještane i prijatelje. Vozim bicikl i u tome uživam. Sad u jesen, kad su počele kiše, Lastovo izgleda još mističnije - iznosi.
- U Zagrebu se na putovanje na posao gubi dva sata dnevno, to je 10 sati tjedno, praktički u tjedan dana izgubite jedan cijeli dan. U mjesec dana su to četiri radna dana, a koliko tek u radnom vijeku - rezonira.
- Svo to slobodno vrijeme mogu posvetiti sebi. Putovao sam po svijetu i vidio kako se drugdje živi, a kad se uzmu u obzir svi parametri - novac, zarada, način života - Hrvatska je tu uvjerljivo bolja od mnogih drugih zemalja - kaže mladi liječnik, koji je još uvijek samac.
- Da nađem Lastovku, "betonirao" bih se tu - ističe s osmijehom, a i Lastovcima bi sigurna primarna zdravstvena zaštita dobro došla.
Ukazuje i na veliki problem koji imaju - vozilo hitne pomoći im je ‘96. godište, dakle samo godinu mlađe od liječnika, što za vozilo znači da je gotovo oldtimer. Dr. Fran upozorava da je neispravno:
- Ne mogu vjerovati da je prošlo tehnički pregled! Guma je bila načeta, takva je i vraćena, ne radi stop svjetlo... Staro je i opasno, a u serpentinama ne možemo pacijentu staviti kisik jer se boca kisika od 30 kila ne može fiksirati - nabraja sve nedostatke vozila, koje mnogima život znači.
- U zavojima držite bocu jednom rukom, a drugom pacijenta - slikovito pojašnjava.
- Alarmirao sam nadležne, ali tamo me uvjeravaju da je vozilo dobro. Igrom slučaja, sreo sam župana i njegovog zamjenika i pokazao im kola hitne pomoći. Čini mi se da je zamjenik pokazao zanimanje za riješiti taj problem. Dobio sam od njega usmeno obećanje da će to biti riješeno. Ne tražimo novo vozilo, samo neko funkcionalno i sigurno - zaključio je naš sugovornik.