S prvim danima Nove, 2023. godine, puno toga će se promijeniti u Hrvatskoj, u udarnim su terminima uvođenje europske valute i schengenski granični prsten kojima se pridružujemo.
No, mi u Dalmaciji imamo još jedan razlog za slavlje, ali ne zbog neke mijene, nego zbog nečega što uporno traje: godina je ovo osamdesetog rođendana Slobodne Dalmacije, novine s kojom se čitav jedan dugi život rađa i umire. I čija je dugogodišnja ambicija bila i ostala barem jednom svakog zaslužnog Dalmatinca otisnuti na svojim stranicama, u najnovije doba i lansirati u internetski svijet. Znate onu staru: "stavilo ga u Slobodnu", značilo je to uspjeti u životu.
"Slobodnino" rađanje bilo je mukotrpno: prvi broj tiskan je 17. lipnja 1943. godine u pojati na Mosoru, a pod okupatorskom vatrom sklanjala se u Brštanovo, Split, Ogorje, Livno, Hvar i Vis, te se konačno skućila u svome Splitu od 26. listopada 1944. godine, prvog dana oslobođenja od fašista. I još je tu.
U međuvremenu su započinjali i završavali ratovi, bujale krize, čovjek je sletio na Mjesec, a ljudska makinja na Mars, redali su se sportski uspjesi, mijenjale države i sustavi, i još puno toga, tako da se čovjeku čini da su samo šonete stalne, vječni podsjetnik na prolaznost svega.
I papir i mobitel
I njezin život, kao i novinarstvo nije bilo bez bičevanja; koliko god se "Slobodnini" novinari – prašinari trudili unaprijediti sredinu u kojoj djeluju i olakšati zajednički cilj – boljitak za sve - novinariti u Dalmaciji oduvijek je i lijepo i teško, svakog dana na ulici susrećeš se s teškim kritikama i dobacivanjima, ali u isto tolikoj mjeri dobacit će se i priznanja i odobravanja, čak pobjegne i koja pohvala. Ali to iskusne novinare u tako staroj instituciji previše ne brine – to je život Mediterana i kad bi nekom nesrećom bilo drukčije, ne bi valjalo.
Pored ustrajnih kritika Dalmatinci su bili i ustrajni čitatelji, gotovo da nema obitelji u kojoj se danas ne bi prisjetili kako su im jutra započinjala uz miris friške štampe, vikendom bi se nadodala još i "Nedjeljna Dalmacija", pa i sva druga naša izdanja.
Danas podmladak stišće botune na mobitelu, klika vijesti na "Slobodninu" portalu. I reklo bi se da se malo toga promijenilo, glavno je da se čita. Stariji su još uvijek vezani uz onu karta-kanta, a mlađi se ne odvajaju od ekrana, pa je i u virtualnom svijetu "Slobodna" danas najčitaniji i najutjecajniji mediji u Dalmaciji. Spomenimo i da je naš portal među najposjećenijim news-portalima u državi, s više od milijun i pol jedinstvenih internetskih čitatelja mjesečno.
Pokazuje se "Slobodna", zakoračivši u deveto desetljeće, kao iznimno vitalna, žilava i draga starica, premda je za novine to apsurd reći. Usprkos svim godinama i dalekom rodnom datumu - na koji možemo biti ponosni, jer danas je i u svijetu sve manje medija s tako dugom i neprekinutom tradicijom - mlada i svježa novina, jedra i "nabildana" rađa se svakog dana. Stara je ona od jučer, a prekjučerašnja je već povijest vrijedna arhiva u kojem će vječno živjeti.
Premda rođendan "Slobodne" pada koji dan pred početak ljeta, cijela godina pred nama bit će u znaku velike i značajne obljetnice koju ćemo proslaviti, s kime drugim, nego s vjernim čitateljima od kojih i za koje Novina i postoji.
I koji o "Slobodnoj" svjedoče kroz riječi jednog dugovječnog čitatelja: "Ne mogu s njom, ali ne mogu ni bez nje!"
