Gadno je kad se najrođeniji spore oko nasljedstva, kad pljušte uvrede i teške riječi, a vrije zla krv. I kad se nešto što je naoko jednostavno riješiti vuče po sudskim ladicama godinama.
A punih sedam trebalo je da se u jednom ostavinskom postupku utvrdi komu pripada kuća u Makarskoj, no ni nakon toga nema mira. Stvar je dospjela do medija jer dobiva, nazovimo to tako, političku dimenziju.
Vanja Bunčić Filipović tvrdi da joj se sve što proživljava ne bi dogodilo da ne živi u Srbiji pa se prema njoj u Hrvatskoj ponašaju maćehinski. Kome je još, pita se ova Vrgorčanka, ostavinska rasprava trajala sedam godina, a i kad je završila, do nje se ne drži?!
Tek je, tvrdi, mrtvo slovo na papiru, jer u onom što joj je rješenjem o nasljedstvu ostavljeno ne može uživati. Brat joj Ivo Filipović priječi ulaz u obiteljsku kuću čija je suvlasnica. Zato će zatražiti pomoć predstavnika SDSS-a koji su koalicijski partneri HDZ-u u Vladi, pa neka urgiraju kako bi je se kao Hrvaticu koja živi u Beogradu pred institucijama u njezinoj domovini tretiralo ravnopravno, a ne kao građanku drugog reda.
Parkiranje pred vratima
Smatra da su njezina ustavna prava povrijeđena jer se ostavinski postupak toliko razvlačio, a kad je njime napokon određeno što kome pripada, do naslijeđene imovine - ne može.
Što o svemu kaže njezin odvjetnik Dragan Marin iz Makarske?
- Problemi za gospođu Bunčić započeli su nakon smrti majke Slavke 2010., točnije 2012. godine, kada joj brat Ivo brani pristup roditeljskoj kući, koje su oboje, skupa sa sada pokojnom sestrom Tanjom - suvlasnici.
Priječi joj pristup šaljući poruku u kojoj stoji točno ovako: “Dok sutski nebude rješeno”, misleći na ostavinsku raspravu - kaže Marin, pa pojašnjava da je riječ o nekretnini čija je Vanja Bunčić i ranije bila suvlasnica i u koju je dolazila svake godine, najčešće ljeti, koristeći dio za svoje i potrebe obitelji, supruga i djece, s obzirom na to da odavno živi u Beogradu.
Sam ostavinski postupak trajao je punih sedam godina, uz dulja razdoblja potpune neaktivnosti javnog bilježnika te požurivanja od strane Bunčić, da bi na koncu suvlasnički dio iza pokojne Slavke Filipović, koji je iznosio ukupno 1/8 dijela, naslijedila njezina djeca: Vanja, Tanja i Ivo po 1/3 dijela svaki od njih.
- Vanja Bunčić Filipović je tada postala suvlasnica te nekretnine u 1/6 dijela, jer je od ranije bila suvlasnica u određenome dijelu. Riječ je o kući površine 573 četvorna metra koju njezin brat, kao samo jedan od suvlasnika, ljeti iznajmljuje turistima.
Uredno se oglašava na internetskim stranicama, dio nekretnine koristi za stanovanje sa svojom obitelji, a Vanji brani pristup “dok sutski nebude rješeno” - veli Marin.
Godine 2018., po primitku dopisa-opomene njezina pravnog zastupnika, brat Ivo joj, kako kaže Bunčić, “velikodušno” dopušta koristiti studio apartman površine 26 kvadrata u suterenu kuće, tako da joj pred sam ulaz parkira automobil, pa jedva otvara vrata. Nad njom se, kada doputuje u Makarsku, redovito vrši nasilje.
Ivo Filipović joj je u kolovozu 2021. vikao: “Jesi li tu došla slaviti Oluju? Što je, stara srbijanska kurvo”, pljunuvši u njezinu smjeru. Godinu kasnije, promijenio je bravu na vratima Vanjina stana, čime joj je onemogućio korištenje osobne imovine, za što također postoji nepravomoćna presuda.
Godine 2013. inicirao je postupak odjave prebivališta za Vanju i njezinu obitelj, radi čega su i njezina djeca odvođena u Policijsku postaju Makarska radi davanja izjava - objašnjava Dragan Marin.
Možda je najzanimljiviji dio ove priče onaj o pružanju usluga smještaja, odnosno iznajmljivanju apartmana.
- I slijepcu je vidljivo da se apartmani u toj kući iznajmljuju turistima. Makarska je gradić, svi znaju sve, na koncu, oglašavaju se i na internetskoj stranici Booking.com i sličnima, o čemu su obaviještene inspekcijske službe. Gospođa Vanja je 8. srpnja 2021. podnijela prijavu nadležnoj ispostavi Makarska da bi njezin djelatnik, dva tjedna nakon podnesene prijave, obavio inspekcijski nadzor.
U odgovoru navodi kako prijavljeni priznaje da ne posjeduje odobrenje nadležnog tijela, ali da se ne bavi pružanjem usluga u turizmu, već ponekad primi prijatelje kojima ne naplaćuje smještaj. Te prigode, nastavlja dalje viši inspektor, u kući su zatečeni poljski državljani za koje je prijavljeni izjavio da su to njegovi prijatelji kojima ne naplaćuje boravak, što su potvrdili i poljski državljani.
S obzirom na navedeno, zaključuje se u tom odgovoru, nadzorom nije nedojbeno utvrđeno da se u predmetnom objektu obavlja prijavljena neregistrirana djelatnost.
Nezadovoljna takvim nalazom, vidjevši svojim očima kako se cijelo ljeto izmjenjuju automobili stranih oznaka ispod njezina prozora, 30. srpnja 2021. Vanja Bunčić Filipović izravno podnosi prijavu Državnom inspektoratu te traži, radi opravdane sumnje u nepristranost djelatnika Ispostave u Makarskoj, da se za provođenje inspekcijskog nadzora ovlaste drugi djelatnici Područnog ureda Split.
Točno 10. kolovoza 2021. predstavka je proslijeđena Ispostavi u Imotskom, čiji je djelatnik, nakon dvadeset dana, faktički na kraju sezone, obavio nadzor te je donio tzv. solomonsko rješenje prema kojem se u kući u Makarskoj, na adresi Bračka 16, ne obavljaju ugostiteljske usluge smještaja, ali da navedeni Filipović zato obavlja djelatnost reklamiranja, a dokaz im je, uz prijavu, dostavila sama Vanja.
Inače, ona pred sudom vodi parnicu radi predaje u suposjed nekretnine protiv brata Ive Filipovića, koju je pokrenula zajedno sa svojom sada pokojnom sestrom Tanjom, kojoj je brat također bio zabranio pristup u suvlasničku nekretninu. Tanja je, međutim, preminula 20. veljače 2021., te je sud ex offo donio rješenje kojim se postupak u odnosu na Tanju prekida dok nasljednici ne preuzmu postupak ili dok ih sud na prijedlog suprotne strane ne pozove da to učine.
Rješenjem od 23. srpnja 2021., na koje je tuženik uložio žalbu još 9. kolovoza, da bi sud proslijedio predmet po toj žalbi tuženika žalbenom sudu 28. travnja 2023., nakon 20 mjeseci i 20 dana. U istom je postupku Vanja Bunčić još 21. lipnja 2021. zatražila od suda da donese privremenu mjeru kojom se tuženiku zabranjuje iznajmljivanje soba i apartmana te joj se iste preda u suposjed kao suvlasnici sada u 1/3 dijela, no sud do danas o tom prijedlogu nije odlučio, iako se radi o hitnom postupku, a proteklo je od tada do danas skoro dvije godine - tumači nam pravno stanje stvari odvjetnik Marin.
Sporni ugovor
Pročitajte sada i drugu stranu priče, ništa manje interesantnu i argumentiranu. Kao prvo, Ivo Filipović u cijelosti opovrgava navode svoje sestre da joj priječi ulaz u kuću i ne želi podijeliti obiteljsku imovinu, a njegov odvjetnik Vinko Ljubičić iznosi činjenice koje bacaju novo svjetlo na slučaj.
- Tu postoji izvjesna moralna dilema. Riječ je o dvije sestre i bratu; jedna je sestra bila teško bolesna i kao takva dugo godina liječena, a druga je, koja živi u Beogradu, s njom potpisala ugovor o dosmrtnom uzdržavanju, i to dva mjeseca prije njezine smrti.
Nakon toga javio se muž preminule, talijanski državljanin, koji traži poništenje tog ugovora jer smatra da njegova pokojna supruga, s obzirom na svoje teško psihičko stanje u kojem se nalazila, nije bila sposobna sklopiti takav ugovor, zbog čega sam u njegovo ime i pokrenuo postupak kojim se traži njegova ništetnost.
Iako se postupak odužio preko svake mjere, mogao bih s visokim stupnjem vjerojatnosti reći da će sud donijeti upravo takvu odluku i proglasiti ugovor ništetnim, što znači da supruga tužitelja nije mogla prenijeti pravo raspolaganja njezinom imovinom na drugoga jer stanje u kojem se nalazila jednostavno to nije dozvoljavalo - kaže Ljubičić.
Filipović objašnjava da je do spora došlo isključivo radi pohlepe njegove sestre Vanje.
- Ja sam nakon smrti naše majke nudio sestrama da svakoj za po 65 kvadrata stana u kući isplatim sto tisuća eura ili ukupno dvjesto tisuća za 130 kvadrata. Nudio sam im i mogućnost da im kupim slične stanove negdje u blizini, no Vanja je uporno tražila da im isplatim 400 tisuća eura! Pa odakle mi taj novac? - širi ruke Ivan i upoznaje nas sa suprugom pokojne sestre Tanje, Francescom Liuzzijem, koji je s njom u Njemačkoj živio punih trideset godina.
- I brižno vodio računa o našoj Tanji jer je bila teško psihički bolesna od rane mladosti. Znate kako mu se moja sestra Vanja na tome zahvalila? Tako da mu nije dopustila da dođe u našu kuću u Makarskoj poslije Tanjine smrti. A ona ju je, iako je bila smrtno bolesna zbog teškog začepljenja vratnih žila, nagovorila da se odjavi sa socijalne skrbi u Njemačkoj i dođe živjeti u Makarsku.
No, kad mi je sestra Tanja teško oboljela, Vanja je otišla u Beograd i meni je ostavila na punu skrb. Ja sam je u Split vodio doktoru Boranu Uglešiću koji joj je, nakon što je hospitalizirana, prepisao terapiju jer se bila potpuno pogubila. Kaže Vanja da sam pljunuo u njezinu pravcu, a ona je simbolično pljunula na svoju sestru kad njezina muža nije htjela pustiti u dio kuće koji je Tanja naslijedila, iako je Francesco mojoj pokojnoj sestri svaki mjesec slao tisuću eura da bi ovdje imala od čega živjeti - veli Ivo, kojeg, kaže, najviše boli što mu rođena sestra uporno traži kat kuće koji je sam izgradio za majčina života, i u kojoj živi s obitelji.
Pravna trakavica
- Ono što smo odričući se svega izgradili ja i supruga, Vanja sada želi prisvojiti! I pazite, uvjetuje mi mogu li ja to iznajmljivati iako sam kat kuće gradio svojim rukama i svojim novcem?!
Pored svega toga, u roditeljski nam dom dovodi sumnjive ljude iz Splita i Sinja koji bi profitirali na našoj muci i kupili kuću za male novce jer je opterećena imovinskopravnim sporom - kaže Ivo, pa javno poručuje sestri da joj je, unatoč svemu, nudio i nudi izvansudsku nagodbu.
Želi, kaže, fer podijeliti ono što je ostalo nakon smrti roditelja.
- Pred svjedocima sam joj kazao: Vanja, molim te Bogom, uzmi što god hoćeš, samo kaži što te zanima, na što ona odgovara - samo ono što mi sudski pripada. Kad je pitam što je to točno, ne želi se izjasniti - zaključuje ovu imovinskopravnu trakavicu Ivo Filipović, a Francesco Liuzzi, suprug pokojne Tanje Liuzzi, domeće da bi ona danas bila na životu da se, zbog njezina lošeg psihičkog stanja, nije dala naivno nagovoriti od strane sestre da napusti Njemačku gdje su se o njoj brinuli ponajbolji liječnici, i preseli se u Makarsku gdje je skončala život.
I tako, dok se suci i sudski službenici bore za svoja materijalna prava, jedna obitelj čiji su se najbliži srodnici smrtno zavadili, jedva čeka pravorijek u njihovu slučaju koji bi mogao dospjeti i u Banske dvore
Bez obzira na to kako sud odlučio i kome dao za pravo, činjenica je da do svega ne bi ni došlo da pravna država dijeli pravdu brzo i efikasno. A ne dijeli, a bojimo se - niti će, ni uz ovakve, ni uz veće plaće. I kako ćemo mi, jadni, onda naprijed?