Građanin Željko Žilavec ima pravo misliti što god hoće o čemu god hoće. Ima pravo izaći na izbore i svoj glas dati HDZ-u ili se politički angažirati do mile volje.
I direktor KK Zadra Željko Žilavec ima neka prava. Ima, na primjer, ne samo pravo, nego i otvorenu mogućnost, pa ako hoćete i obavezu javno govoriti o svemu što se događa u KK Zadru sve dok su vlasnici Kluba njegove „kolege” građani iz čijeg džepa stiže i dio plaće direktora Žilavca. Direktor Žilavec ima pravo govoriti i o svom odnosu s članovima Nadzornog odbora, njihovim potezima i svom (ne) slaganju s njima kada je riječ o „životu i smrti” KK Zadra. To mu nitko ne može osporiti.
Na kraju, direktor Žilavec ima pravo i biti u krivu.
Mada je općepoznato da je najprije Žilavec dao svoj glas HDZ-u, a onda je HDZ njemu dao direktorsko mjesto, pitanje je do koje se granice ta pupčana vrpca može rastezati, a da to izgleda pristojno.
U trenutku kada je Enio Meštrović zatražio neopozivi odlazak Branimira Longina iz KK, sve je upućivalo da Žilavec i nije toliko sporan, jer su u međuvremenu i Meštrović i Ante Rubeša shvatili da je situacija u Klubu kudikamo zamršenija od one koju su oni iz opozicije zamišljali. Postalo im je jasno da ni Žilavcu nije lako.
Ali, nakon posljednjeg direktorovog istupa, njegove pozicije više nisu ni približno sigurne: njegov odlazak je postao „jedan od uvjeta” čije ispunjenje sada traže Meštrović i Rubeša. I ne samo to, Žilavec je, bez pretjerano velike potrebe, otvorio dodatnu mogućnost da mu se ostvare najružniji snovi i da, ako HDZ bude branio Žilavca do kraja, Meštrovića i Rubešu gurne prema zavrtanju proračunske špine. A onda bi sudbina direktorskog mandata Željka Žilavca zaista bila potpuno sporedna priča.
Bilo je potrebno samo 56 Žilavčevih riječi da pred klupsku Skupštinu sve proključa.
Što je to rekao?
-Svima je dobro poznato kako su Ante Rubeša i Enio Meštrović „minirali” ne samo rad Kluba, mislim pritom na njihov destruktivan pristup aktualnoj problematici, nego i sve hvale vrijedne projekte u našem gradu, u čemu im je pomoglo društvo istomišljenika u Gradskom vijeću, što će se sigurno odraziti kako na Klub tako i na razvoj grada, rekao je Žilavec.
Nije sporno Meštrovića i Rubešu nazvati minerima, pa i puno pogrdnijim imenima, a ne bi to bilo ni prvi put, ali to jednostavno nije u opisu radnog mjesta Željka Žilavca koji je u koži klupskog direktora odjednom osjetio potrebu izaći iz košarkaške kružnice i progovoriti jezikom HDZ-ovog političkog trbuhozborca opće prakse zabrinutog ne više samo za jedan, nego za sve gradske projekte. Pa se pokazalo da mu to ide loše jer, ili je smetnuo s uma ili mu nitko nije objasnio da su „društvo istomišljenika” koje spominje u Gradsko vijeće poslali građani Zadra na izborima. Možda Žilavec zna nešto što mi ne znamo, ali, koliko je poznato, ti isti građani Zadra su (makar u teoriji) još uvijek većinski vlasnici Kluba čiji je Žilavec zaposlenik.
Na kraju: sve ovo je samo milijun i prvi signal da KK treba konačno izvući iz socijalizma, privatizirati ga i razriješiti sve dileme oko toga tko je tu vlasnik, tko direktor i tko o čemu i kada ima puno pravo govoriti i donositi odluke. Sve dok se to ne dogodi, i Klub i Grad će se gušiti u međusobnom iscrpljivanju političara nezrelih za razgovor i dogovor s „onima drugima”, jer još uvijek zbog svojih političkih kalkulacija nisu u stanju reći: OK, ovo ne ide, ajmo na nove izbore.
A sve se više čini da im je to jedina preostala opcija.