Slovenija +346, Luksemburg +262, Grčka +142, Austrija +139, Cipar +138, Mađarska +132, Bugarska +116, Italija +100..., Hrvatska +68.
Ne, nisu to pozivni brojevi europskih zemalja, već se radi o postocima koliko su pojedine europske države uvezle više roba (dobara) iz Rusije od veljače do kolovoza 2022. u odnosu na godinu prije. Hrvatska je po postotku na 11. mjestu.
Dakle, te su države, a ima ih još, dobro premašile uvoz iz Rusije od godinu dana prije. Sve se to odvijalo dijelom i u vrijeme sankcija, koje su cijeli zapadni civilizirani svijet, pa tako i ove države, opravdano nametnuli Rusiji.
Podaci su ovo Eurostata koji je statistički ured Europske unije, odgovoran za objavu kvalitetnih statističkih podataka i pokazatelja iz cijele Europe kojima se omogućuje usporedba među državama i regijama.
Rekorderi Šveđani
Da ne biste pomislili kako su ovo jedine europske države u plusu s uvozom iz Rusije, treba istaknuti da su tu još Njemačka s +33 posto, Poljska s +24 posto, Francuska s +84, Nizozemska s +51, Belgija s +78, Španjolska s +51, Slovačka s +71, Rumunjska s +55 i Češka s +31. I sve su one, osim dijelom Mađarske, nametnule sankcije Rusiji.
Naravno, ima i onih koje su u minusu što se tiče uvoza iz Rusije. To su u pravilu one države koje su do raspada SSSR-a bile u sastavu te državne tvorevine ili imaju granicu s Rusijom, pa imaju i negativnih iskustava iz prošlosti. Sve su se one “opekle” u prošlosti na Rusiji ili SSSR-u. Jedine koje su od veljače do kolovoza 2022. godine bile u minusu s uvozom iz Rusije, a koje nemaju dodirnih točaka s tom državom, prvenstveno jer nemaju kopnenu ili morsku granicu s njom, jesu Danska i Irska.
Tako najveći minus u uvozu iz Rusije tijekom tih šest mjeseci 2022. godine ima Švedska, i to za 60 posto, slijedi Danska s 44, Litva je u minusu 25 posto, Irska 20, Estonija 14, Latvija 8 i Finska 7 posto.
Da podaci ne bi bili samo prikazani u postocima, Eurostat se pobrinuo izraziti ih i u milijunima, odnosno milijardama eura.
Slovenija je u tih šest mjeseci 2022. godine iz Rusije uvezla roba u vrijednosti 1,1 milijardu eura, Luksemburg samo 8 milijuna eura roba, što je ipak bilo dovoljno za njihov skok od 262 posto iz godine prije, kada očigledno nisu uvezli ništa ili vrlo malo. Grčka, koja je na trećem mjestu, uvezla je roba u vrijednosti 5,1 milijardu, Austrija, koja je četvrta, 3,9 milijardi eura, peti Cipar 142 milijuna, Mađarska je uvezla 5,4 milijarde eura roba, Bugarska 3,6 milijardi, a u Italiju je iz Rusije u tih šest mjeseci ušlo roba u vrijednosti od čak 9,6 milijarde eura. Hrvatska, koja je po postotku Eurostata na 11. mjestu od 26 država, uvezla je tijekom šest mjeseci od veljače do kolovoza 2022. godine iz Rusije roba u vrijednosti 470 milijuna eura.
Najviše milijardi eura su Rusiji za uvoz dale ili će tek dati Njemačka, čak 20,7 milijardi eura, i Poljska – 10,4 milijarde eura.
Što misli o “ratnoj” robnoj razmjeni s Rusijom, upitali smo Božu Kovačevića, bivšeg hrvatskog veleposlanika u Moskvi.
Postupno uvođenje sankcija
– Zasigurno su postojali ugovori potpisani puno prije ruske agresije na Ukrajinu koji su se morali ispoštovati. Dakle, ti ugovori su se, eto, morali realizirati i kada su se postupno uvodile sankcije, odnosno nakon početka ruske agresije na Ukrajinu. Kako sam već rekao, sankcije su se uvodile postupno, nisu odmah uvedene sve sankcije, pa je očigledno jedno vrijeme bilo moguće trgovati nekim proizvodima.
No isto tako je moguće da su neke države, što je potrebno i dokazati, trgovale s Rusijom onim robama koje su pod sankcijama. Zbog svega toga moglo je doći do povećanja uvoza iz pojedinih država – kazuje Kovačević.
Bivši veleposlanik ističe kako sankcije ne mogu biti trajno obilježje međunarodnih odnosa.
– Uvođenjem sankcija narušava se pravna stabilnost one države protiv koje se sankcije uvode, ali one ne pogađaju samo u ovom slučaju Rusiju ili Putinov režim.
One pogađaju i kompanije onih država koje su i uvele te sankcije. I to stanje kao takvo nije dugoročno održivo. Stoga sam mišljenja, ako se vodi rat protiv neke države, jednostavno treba prekinuti odnose s tom državom protiv koje se rat i vodi – zaključio je Božo Kovačević.