Uspješna, kreativna, drugačija... sve je to i još puno toga akademska grafičarka Tea Jurišić, porijeklom iz Baške Vode, koja za sebe kaže da ne zna ni sama gdje živi jer je stalno u pokretu- bilo zbog posla bilo zbog ljubavi.
Tridesetogodišnja Tea, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu a privukla nas je svojim velikim muralom kojeg je napravila u Podgori na nosaču mosta.
Mnoge druge, posebice poznate hrvatske i strane brendove privukla je svojim radom koji je respektabilan.
Pa da krenemo nabrajati: Adidas, L`Oreal, Samsung, Beks pivo, Erste Banka,, A1 Telekom, Wiener osiguranje, HDLU, Ožujsko pivo, Europski parlament , HEP, LELO.... i još mnogi drugi planetarno poznati brendovi tražili su Teu koja je, bez obzira na svoju popularnost , jedna odista prizemna, pristupačna i simpatična mlada djevojka. Što je danas, morate se složiti, rijetkost.
Na naše pitanje na čemu trenutno radi, odgovara -na sebi!
- A u poslovnom smislu trenutno se događa jako puno toga. Upravo sam završila ilustraciju za majicu za jedan poznati bend, ilustracije za jedan hrvatski dizajnerski duo, paralelno radim na vizualima za švedski brend LELO, ilustriram naslovnicu knjige, spremam se na put u Zagreb zbog suradnje s jednim poznatim brendom...
Većina poslova i imena je tajna dok ne izađe u javnost... Ponekad se osjećam kao nekakav špijun, sve je TOP SECRET!, smije se.
Hobiji su joj ronjenje, putovanje kamperom po kako kaže ovom lijepom svijetu, upoznavanje i spoznavanje novih kultura i ljudi, uživanje u finoj hrani.
- Kad se stiša cijela poslovna gungula, sjedam u svoj kamper s dečkom i ponovno planiramo nestati na par mjeseci negdje po obalama Grčke..., veli Tea.
Dok ne ode na svoje novo putovanje vraćamo je na put koji vodi na početke njenog umjetničkog rada.
- Ilustracijom sam se počela baviti krajem studija, i primijenila sam je na jako puno stvari, proizvoda, reklamnih kampanja i naposljetku na zid.
Murali su za mene relativno friška forma, izašla sam izvan studija na javnu površinu prije par godina, kada sam bila pozvana da oslikam svoj prvi zid u Umagu, kao dio InDirekt festivala.
Proces dolaska do ideje je jednak, neovisno na čemu radim. Najduži i nevidljivi dio su satnice odrađene u mom umu, gdje prevrćem ideje, moguće izraze, metafore.
Ideja je glavni temelj ilustracije i u mojim radovima nikada nećete vidjeti doslovan izraz, već onaj prožet metaforom i alegorijom. Nema mi smisla na papir doslovno prenositi impresiju, ona mora uvijek biti suptilno zapakirana u priču, priča nam Tea.
Svaki klijent je, kaže, specifičan na svoj način i zahvalna je što je u kratkom roku stekla jako puno iskustva s domaćim i internacionalnim klijentima i brendovima.
Najdraže suradnje su joj one u kojima se ne ograničava njena kreativnost, bez obzira je li riječ o hrvatskom ili stranom klijentu.
Najviše voli kad joj se pokloni potpuno povjerenje.
- Svaka suradnja je nova, korisna škola i jednako volim raditi s Hrvatima i strancima. Obe strane imaju svoje mane i prednosti, primjerice s Hrvatima mi je dosta opušteno, često se razvije jako prijateljska komunikacija i odnos, a stranci su po tom pitanju više disciplinirani i distancirani.
Najponosnija sam na svoje privatne radove, koji 100% odišu mojim karakterom i kod kojih ne postoji nikakav kompromis, veli Tea i dodaje da je to trenutno serija ilustracija pod imenom Balkantropologija, koju je počela slikati 2019. godine.
Izlagačku premijeru u Hrvatskoj imat će u Galeriji Škola u Splitu, sredinom svibnja, a nakon toga i u Galeriji Sikirica u Sinju.
- Prvi put sam te radove izložila u Parizu na Cite Internationale des Arts. Jako me veseli pripremanje izložbe, jer ću se vratiti u svoju srednju Školu likovnih umjetnosti 13 godina nakon mature, glavni protagonist naše priče.
Gdje se vidite za 10 godina?
- Na obali rijeke Dobre ili Korane, a možda i Cetine u kući sa svojim dragim koju ćemo dijelom adaptirati da služi kao atelje.
Imat ćemo poljoprivrednu površinu i možda par životinja, ako nam životni stil to dopusti, jer smo naučili na to da se često krećemo.
Sigurno ćemo par mjeseci godišnje biti izvan Hrvatske, po Maroku, Tunisu, Gruziji, Uzbekistanu... Toliko je još dijelova svijeta za otkriti, pa neću sigurno sjediti i sijediti u kući!, odgovara.
Tea je za 30-godišnjakinju imala već popriličan broj izložba i to u Hrvatskoj i Europi.
-Većina ih je bila u Hrvatskoj, a od samostalnih izložbi bih izdvojila izlaganje u Laubi, zatim u galeriji HUIU u Puli, gdje sam gostovala dva puta kod sjajne ekipe, galerija Laval Nugent u Zagrebu, koja je bila posebna po tome što sam tamo izložila i obranila svoj diplomski rad, 4.5-metarski akvarel pod nazivom Kronologija jedne veze, sjeća se svojih početaka.
Koliko Vam se umjetnčki izričaj mijenjao s godinama?
- Mijenja se konstantno, kako sazrijevam ja, tako sazrijeva i rad. Mislim da su moje ilustracije ogledalo mene i mojih iskustava. Što se tiče samog izraza, početkom Akademije moj rad je bio izričito u tehnici olovke i tuša, crno bijele kompozicije i ekspresivna tematika. S vremenom i pod utjecajem raznih profesora i kolega, moj rad je procvao, obojao se i postao narativan.
Često razmišljam o tome kako je moja fizička pojava u kontrastu s radom. Dok sam crtala crno biijele crteže i ilustracije, nosila sam žive boje i razne oblike odjeće, crveno, žuto, divlje. S vremenom, moja odjeća je počela odisati tamnijim, zagasitim tonovima, jednostanim oblicima, a crtež je postao vatromet boja, ispričala nam je Tea koja vjeruje da je to sigurno sve zbog balansa koji očito mora postojati.
Teini murali, osim u Podgori, mogu se vidjeti na raznim mjestima po Hrvatskoj, Sloveniji, Njemačkoj, Grčkoj, Italiji, Norveškoj...
Dio tih murala je naručen, a dio je produkt njenog kreativnog izražaja na raznim površinama. Primjerice, prošle godine u Grčkoj je oslikavala pod napuštenog hotelskog bazena negdje po obali Peloponeza.
Je li teško uspjeti kao ilustrator odnosno muralist u Hrvatskoj?
- Teško je prolaziti sav proces do uspjeha, ali mislim da je tako sa svim zanimanjima, a pogotovo s umjetnošću.
Moraš biti među najboljima i najupornijima. Ja nisam bila najbolja, prvi put nisam ni uspjela upisati zagrebačku Akademiju, a drugi put sam bila zadnja na listi.
Moja tvrdoglavost i sposobnost da disciplinirano radim od četiri ujutro, nikad ne kasnim s rokovima za klijente i da samouvjereno guram svoj stav su me doveli do toga da berem plodove svog rada, rezimirala je na kraju našeg razgovora Tea koja je najbolji primjer kako se trud, rad i disciplina uz puno kreativnosti isplate.