- Ne želim odustati u borbi za svog sina, ne želim se prepustiti očaju iako nisam imao susret s njim šest godina unatoč pravomoćnim presudama prema kojima imam pravo viđati ga najmanje dva puta tjedno.
Sada sam podnio tužbu Ustavnom sudu u nadi da će ispraviti sve ono što je nadležni Centar za socijalnu skrb propustio napraviti. Ako mi ni oni ne pomognu da ostvarim svoja očinska prava, ići ću na Europski sud. Razočaranje u sve institucije koje me ignoriraju neće nikada biti veće od ljubavi prema mom 14-godišnjem sinu – kazao nam je 46-godišnji otac iz Splita.
Ustavna tužba podnesena je protiv rješenja Županijskog suda u Splitu kojima je odbijen njegov zahtjev za istragom zbog kaznenog djela neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta. Očajni otac pokušao je pokrenuti kazneni postupak kojim bi dokazao kako se već šest godina, od dječakovih osam i pol godina, ne provodi odluka kojom ima pravo viđati sina nakon razvoda od supruge.
Županijski sud u Splitu odbacio je njegov zahtjev da se pokrene postupak i ispita majka dječaka, bivša mu supruga, navodeći kako sam dječak odbija viđati oca. Međutim, prilikom takve odluke i sudac istrage, koji je donio prvo rješenje i Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu koje ga je potvrdilo potpuno su zanemarili činjenicu da je dječak žrtva sindroma otuđenja.
Radi se o sindromu koji se pojavljuje kod konfliktnih razvoda kada roditelj s kojim dijete živi manipulacijama u njemu budi negativne osjećaje i neprijateljstvo prema drugom roditelju do te mjere da dolazi do potpunog prekida komunikacije.
Kako je navedeno u ustavnoj tužbi, u nekoliko nalaza i vještačenja, ukupno šest stručnjaka, psihijatara, psihologa i defektologa suglasno je kako majka djeteta na sve načine izbjegava odluke suda o susretima, iako time nanosi štetu isključivo djetetu.
Godinama zanemaruje dječakovu potrebu za ocem i to verbalnim putem i manipulativno kako bi dijete pridobila na svoju stranu i odgojila ga bez oca. Kod sina je poticala strah i utjecala na njega u toj mjeri da je prisiljen birati između roditelja. Osim dijagnosticiranog sindroma otuđenja, dječak ima i niz značajki posttraumatskog stresnog stanja te susret s ocem doživljava kao izrazito traumatsko iskustvo jer bi iznevjerio majku te razvija osjećaje krivnje koji se manifestiraju kroz tjelesnu akciju, stoji u tužbi. Slijedom navedenog, jasno je da su sudski vještaci zaključili kako je ponašanje malodobnog dječaka rezultat postupaka majke, što je županijski sud potpuno zanemario.
Sama činjenica da se šest godina ne realiziraju susreti oca i sina, znači ne provode se pravomoćne sudske odluke, trebala bi biti dovoljna za reagiranje institucija. Osim potpune nezainteresiranosti za realiziranje susreta sina joj s bivšim partnerom, majka je oca svog djeteta prijavila do sada tri puta za kaznena djela. Sve prijave su odbačene, a radilo se o prijavi za prikazivanje pornografskog sadržaja sinu, zatim za pedofiliju te za krađu. Nadalje, dok su se susreti još odvijali, odbila je dati suglasnost za izradu putne isprave za sina da može otići s ocem u zabavni park izvan zemlje te je ovaj morao putem suda zatražiti i dobiti putovnicu. Sve te okolnosti jasno ukazuju na problem u odnosu prema bivšem parneru s kojim se razvela 2006. godine.
Tijekom prvih šest godina otac i sin su provodili vrijeme zajedno, da bi 2012. dječak počeo odbijati susrete te su u konačnici potpuno prekinuti. Unatoč mišljenju psihologa i psihijatra kako to negativno utječe na psihosocijalni razvoj dječaka, nadležni Centar za socijalnu skrb do danas nije ništa konkretno napravio za poboljšanje situacije. Njihov posao sada je prebačen Ustavnom sudu.