Konačno dobre vijesti: evo kako Hrvatska napokon ekonomski sustiže druge europske zemlje, rastemo brže od ostalih

Vjerojatno ste već naišli na informaciju o tome da hrvatsko gospodarstvo u zadnje vrijeme postupno sustiže većinu drugih nacionalnih ekonomija u EU, no vjerojatno niste naišli na kvalitetne informacije o razdobljima, razmjerima i daljnjim izgledima takvog sustizanja.

Razdoblja i razmjeri sustizanja

Prva slika pokazuje kretanje realnog BDP-a za odabranu skupinu država članica iz srednje i jugoistočne Europe. Iz prikaza treba zapamtiti dvije stvari:

Hrvatska je još od 2015. puno uspješnija od Grčke i Italije koje su recimo to tako zaglavile, no u usporedbi s drugim državama na slici realni BDP u Hrvatskoj tek od 2021.-2022. ulazi u razdoblje osjetnijeg "odljepljivanja" od donjeg ruba slike.

Rumunjska i Poljska su cijelo vrijeme veoma uspješne prema kriteriju brzine rasta, a Hrvatska tek lovi dinamiku relativno brzo rastućih ostalih zemalja – Bugarske, Slovenije, Slovačke, itd.

OKOK OKOKO

Gornja slika završava s 2022. godinom, pa pogledajmo što se događa ove godine. Druga slika pokazuje stopu rasta realnog BDP-a od drugog tromjesečja 2022. do drugog tromjesečja ove godine (zadnji objavljeni podatak). Hrvatska prema tom kriteriju stoji sjajno: pri samom je vrhu Europske unije.

OKOK OKOKO

Izgledi

Druga slika uvodi u pitanje o izgledima. Kako Hrvatska nije otok, nego malo i otvoreno gospodarstvo, ne možemo gledati samo sebe. Ključ je u promatranju onoga što se događa na za nas najvažnijim velikim vanjskim tržištima o čijoj dinamici zavise i naša kretanja.

Gornja slika pokazuje da se Europska unija u pogledu ekonomske dinamike "prepolovila": dok je europski jug, kojemu pripada i Hrvatska, još bilježio kakav-takav gospodarski rast u dosadašnjemu dijelu 2023. godine (jug plus Danska i Slovačka), srednja Europa, sjever i sjeverozapad prolazili su kroz prvu fazu recesije koja je u nekim zemljama (Mađarska, Estonija) poprimila zabrinjavajuće razmjere. Radi se o zemljama koje puno više ovise o njemačkom gospodarstvu od juga. A Njemačka je u recesiji.

Premda se ne vidi na prvi pogled, to pogađa i nas. I to na dva načina. Prvo, realna vrijednost robnog izvoza već je u padu. Slabljenje naših najvažnijih izvoznih tržišta (Njemačke, Italije i Austrije) znači manju potražnju za izvoznim proizvodima. Drugo, turizam je već ovoga ljeta osjetio njemačku recesiju: dolasci i noćenja Nijemaca pali su oko 4% odnosno 2% u srpnju. Ipak, turisti iz drugih zemalja nadomjestili su Nijemce i popravili ukupnu sliku tako da možemo govoriti o veoma uspješnoj sezoni, piše Velimir Šonje za Ekonomski lab.

Hrvatsku, osim turizma, u plusu drže još tri bitna čimenika:

Priljev novca i pokretanje projekata financiranih iz EU fondova.

Niže kamatne stope nego u većini drugih država članica.

Dinamika "ispod površine" u sektoru privatnih poduzeća: taj sektor strukturalno napreduje, diže produktivnost, investira; to je jednim dijelom rezultat inozemnih investicija i integracija na jedinstvenom tržištu EU, uključujući i zadnji integracijski korak – priključenje Hrvatske europodručju

Prema tome, izglede za nastavak rasta, koji bi k tome trebao biti brži nego u drugim zemljama, odredit će vaga s teškim utezima na strani na kojoj su ekonomske performanse naših najvažnijih trgovačkih partnera u srednjoj Europi, prije svega Njemačke, Italije i Austrije, ali i Mađarske, Slovenije, a kada je o turizmu riječ i Poljske i Češke. S druge strane vage nalaze se tri spomenuta čimbenika koja Hrvatskoj osiguravaju malo brži rast nego drugim zemljama. Međutim, ni EU projekti, ni niže kamatne stope ni strukturna dinamika u sektoru poduzeća nemaju dovoljnu težinu da ponište učinke pada inozemne potražnje. Jer, Hrvatska nije otok.

Stoga, najgore što nam se već događalo u prošlosti, osobito u razdoblju od 2009. do 2014., a to je da padamo ili stagniramo dok drugi rastu, sada nam se neće dogoditi. Nakon ulaska u europodručje i stabilizacije toka EU sredstava i projekata imamo osigurače od najcrnjeg scenarija. Najbolje što nam se može dogoditi je da rastemo brže od drugih dok oni isto tako rastu. Opisani recesijski trendovi izvan Hrvatske su podsjetnik da je taj najbolji od svih svjetova sada malo vjerojatan, barem u kratkom roku. U kratkom roku je najvjerojatnija srednja varijanta u kojoj mi (malo) rastemo dok većina drugih država stagnira ili pada, što i nije neka posebna sreća (iako je puno bolje od svega što nam se događalo 2009.-2014.).

Kuda ide Njemačka

O tome kako i kada bi se treći scenarij provlačenja mogao pretvoriti u najbolji scenarij u kojem svi rastemo, ali mi rastemo još brže, odlučit će Nijemci.

Umorni od stagflacije, još uvijek bez sposobnosti da znatnije premaše razinu gospodarske aktivnosti i životnog standarda iz 2019., s autoindustrijom koja je strukturalno zapela pod naletom konkurencije, s naslijeđem promašene energetske politike (gašenje nuklearki i oslonac na ruske fosilne izvore), za što plaćaju visoku cijenu, lišeni jasnih idejnih i političkih uporišta (s dvije ključne političke figure u proteklih četvrt stoljeća – Schroederom i Merkel – koje će biti zapamćene po strateškim promašajima), s lutanjem u području trgovačkih odnosa s Kinom (koja je ključno rastuće tržište za njemački izvoz ali i izvor ozbiljne konkurencije), s neuvjerljivom Scholzovom koalicijskom vladom u kojoj resor gospodarstva drži pisac i zeleni aktivist Robert Habeck, te podijeljeni i uplašeni zbog uspona krajnje desnice (AfD-a), Nijemci se u ovom trenutku čine predodređeni za nastavak ekonomske stagnacije ili pada.

Naravno, takav scenarij nije neizbježan. Njemačka je veliko, poduzetnički i izvozno orijentirano gospodarstvo prepuno znanja, u kojemu unutarnja dinamika "ispod površine" uvijek može iznenaditi pojavom novih rastućih sektora i velikih poduzeća, uspješnim restrukturiranjem velikih i starih, ili "otkrićem" novih tržišta (poglavlje koje još nije otvoreno je što će ultra-brzo rastuća Indija u skoroj budućnosti značiti za njemačke izvoznike). Njemačka se dalje okreće od Kine, nastoji smanjiti ovisnost svoga izvoza o politički nepredvidivom globalnom divu, i to jest loša ekonomska vijest u kratkom roku, no kroz to se otvaraju i neke mogućnosti za pokretanje novih proizvodnji (u Njemačkoj ili kroz njemačke korporacijske investicije u politički bližim zemljama) umjesto uvoza iz Kine, što nakon nekog vremena može pokrenuti novi ciklički oporavak.

Osim toga, njemački javni sektor je veoma nisko zadužen s obzirom na veličinu i snagu gospodarstva što Nijemcima ostavlja širok prostor za manevriranje s državnim proračunom koje ekonomisti nazivaju protu-ciklička makroekonomska politika. Premda treba reći da se Nijemci histerično boje fiskalnih deficita pa je mala vjerojatnost da sada pokrenu neki veliki program proračunske ekspanzije, u narednoj predizbornoj godini tako nešto bi moglo doći na dnevni red ako se do tada pokaže da je recesija dublja i trajnija od onoga što se sada očekuje (spomenuti ministar gospodarstva Habeck najavljuje oporavak krajem ove ili početkom sljedeće godine). Naposljetku, i Europska središnja banka je kamatne stope dogurala dovoljno visoko da ih iduće godine može spuštati ako se pokaže da recesija udara jače od ranijih predviđanja.

U svakom slučaju, treba imati na umu da naši unutarnji amortizeri, premda znatno ojačani u odnosu na prethodna desetljeća, nisu dovoljno snažni da nas provedu stazom koja bi bila puno drugačija (bolja, lakša), od staze kojom će prolaziti naši najvažniji trgovački partneri, a odakle dolazi i najveći broj turista koji posjećuju Hrvatsku. Nabolji od svih svjetova je ipak onaj u kojemu svi rastu, a mi rastemo malo brže od ostalih.