Zajednička adresa, njezin audi s njegovim incijalima na registarskim tablicama, svježe romantične fotografije s ljetovanja i skijanja na Facebooku, te zajednička kćer koju su dobili, nisu bili dovoljni da zadarsko tužiteljstvo dokaže da supruga poginulog branitelja iz Zadra već 18 godina živi u izvanbračnoj vezi s novim muškarcem, a prima mirovinu pokojnog supruga. Iako je njihov dugogodišnji zajednički život potvrdio i sin kojeg je dobila u braku s pokojnim suprugom, Općinski sud u Zadru ovih je dana u nepravomoćnoj presudi riješio da udovica i Zadranin, također branitelj, ne žive u izvanbračnoj zajednici, iako je on i dalje prijavljen na njenoj adresi.
Time je u život ponovno vraćen scenarij filma redatelja Pave Marinkovića ‘Ministarstvo ljubavi’ čiju su zabranu emitiranja zatražile udovice hrvatskih branitelja tvrdeći da ih ta komedija ponižava i blati. Film na duhovit način govori o pokušaju države da stane na kraj udovicama branitelja koje žive u izvanbračnim zajednicama, a primaju mirovine pokojnih muževa, što je protivno Obiteljskom zakonu.
- Iako je tuženik formalno prijavljen na adresi tužene, iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da je on doista i stanovao kod tužene, ili da je sudjelovao u podmirenju potreba i troškova zajedničkog kućanstva - navodi se u dijelu obrazloženja sutkinje Općinskog suda u Zadru Marije Dukić koja, osim iste adrese, u dokaznom postupku koji se vodio na Općinskom sudu u Zadru nije uvažila postojanje ostalih dokaza, pa tako ni svjedočenje sina udovice, koji je na sudu ispričao kako su majka i njezin partner kupili neki teren, a onda i vozilo marke Audi na majčino ime, ali s oznakom registracije po inicijalima njezinog novog partnera.
- Kada smo se se uselili u stan kojeg smo dobili 1994. godine na račun smrti oca, on se isti dan uselio s nama. On i majka su zajedno uređivali stan, a alimentacija za sestru nije se nikada donosila jer su cijelo vrijeme živjeli zajedno. Automobil je kasnije prepisala na njega - rekao je na sudu koji je, unatoč tome, utvrdio da nije na nedvojben način dokazano kako je između tuženih od 17. listopada 1999. postojala izvanbračna zajednica. Sutkinja je, naime, poklonila vjeru trojici svjedoka koji su negirali izvanbračnu zajednicu, kao i iskazu tuženog para.
- Naša zajednička kćer plod je naše kratkotrajne ljubavne veze, a naš život ne čini zajednicu u socijalnom, emocionalnom i ekonomskom smislu. Okolnost identične adrese prebivališta nije dokaz izvanbračne zajednice već je rezultat spleta okolnosti. Ja nikada stvarno nisam stanovao na njezinoj adresi. To sam napravio isključivo kako bi mu pošta mogla uvijek dolaziti na isto mjesto, jer sam od 1994. do 2000. kao zapovjednik svih vojnih pumpi zapravo stanovao u vojnoj pumpi gdje am imao uređene sve uvjete potrebne za život – opisali su svoj odnos na sudu udovica i njezin "nesuđeni" partner.
Tužbu protiv udovice i njezinog partnera podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Zadru radi utvrđenja izvanbračne zajednice koja, kako su naveli u tužbi, između njih traje od 1995. godine. Iako je Općinski sud u Zadru 2015. utvrdio kako između njih postoji izvanbračna zajednica koja traje od 17. listopada 1999., Županijski sud u Zadru je 2016. ukinuo presudu i predmet vratio na ponovno suđenje. Uz to je dao naputak sudu da u novom postupku na odlučne okolnosti postojanja životne, emotivne i ekonomske zajednice detaljnije sasluša svjedoke, te utvrdi da li je između tuženika postojao odnos međusobnog pomaganja ili tek odnos međusobne suradnje s obzirom na postojanje zajedničkog djeteta.
- Kako je za postojanje braka jedan od uvjeta da su nevjesta i ženik izjavili svoj pristanak za sklapanje braka, neupitno je potrebno kod osoba za koje se tvrdi da žive u izvanbračnoj zajednici utvrditi ne nesporan način da kod oboje postoji volja da u svom odnosu ostvaruju sadržaj braka, što u konkretnom predmetu nije slučaj, imajući u vidu iskaze tuženika i svih saslušanih svjedoka, osim sina tužene koji s majkom ima nedvojbeno poremećen odnos- navela je sutkinja u obrazloženju nove presude koja par oslobađa krivnje.