Zadar je 1892. godine imao „Društvo za poljepšavanje grada Zadra“.
Bavili su se i izgledom gradske rive, na kojoj je 1902. godine otvoren hotel „Bristol“, raskošan, secesijski, gospodski. Čak i sa pozlatom u pet dvorana. Nakon drugog svjetskog rata hotel je nazvan „Zagreb“.
- Hotelu „Zagreb“ obavezno treba vratiti njegovu nekadašnju funkciju, on vapi za rehabilitacijom. No to treba biti hotel sa reminiscencijom na njegov povijesni značaj, koji je bio ekskluzivna kvaliteta zadarske Nove rive. Rive na čijem je mulu pristajao kultni brod Baron Gauch, a performansi koji su se na rivi događali bili su na najvišoj mitteleuropskoj razini. Nova riva kakva je danas ima par excellence pravo da takva traje i dalje, njezin urbani pejzaž je jedan od najdragocjenijih na jadranskom prostoru. No rivi, zbog čega sam spomenuo zgradu hotela „Zagreb“, treba kroz povijesnu konotaciju vratiti dostojanstvo, a u svijetlu novog vremena u nju uklopiti odgovarajuće sadržaje – kazao je Miljenko Domijan, ugledni zadarski konzervator, povjesničar umjetnosti, dugogodišnji glavni državni konzervator, aktualni predsjednik Hrvatskog vijeća za kulturna dobra i savjetnik u Ministarstvu kulture.
Sa Miljenkom Domijanom razgovarali smo o zadarskoj rivi, „Novoj rivi“ ili Obali kralja Petra Krešimira IV, nakon što smo u našem listu, kao i na portalu Zadarski.hr, otvorili svojevrsnu javnu raspravu o tome kako bi trebala izgledati riva u Zadru.
- U toj se temi ne mogu distancirati i biti „hladan“ konzervator. Na informativnoj tabli na rivi zaista sam iz srca tekst započeo rečenicom da je zadarska Nova riva najljepša riva na svijetu. No kako je počelo? Tako što je Zadar 1868. godine postao otvoreni grad, nije više bilo opasnosti od rata i zadarski gradonačelnik je odmah pisao u Beč i tražio dozvolu za rušenje sustava fortifikacija na južnoj strani zadarskog Poluotoka. Iz kojeg razloga? „Jer građani konačno imaju pravo na zdravi svježi zrak i otvorenu relaciju prema moru!“ I to se dogodilo, a ujedno se stvorila i nova kvaliteta. Kad je došao Drugi svjetski rat i sve se razorilo, na rivi su ostale tri kuće, no sve su, srećom, dobile dobru, odličnu funkciju: današnji rektorat, licej sv. Dimitrija i palača Borelli, odnosno hotel „Zagreb“. Njemu, kako sam kazao, treba vratiti i funkciju i ulogu koju je imao. Naravno, nema više onog niza kuća građenih krajem 19. i početkom 20. stoljeća, no on nije ni bio lijep, bio je tipski, bilo je to 'štancanje' velikih građevina tipičnih za to Austro-ugarsko vrijeme – ustvrdio je Miljenko Domijan, objasnivši slijed događaja koji je doveo do „najljepše rive na svijetu“. Ujedno je obrazložio kakve bi zahvate u prostoru sada trebalo napraviti za „oživljavanje rive“.
- Zadar je u nekim zanosima neposredno poslije Drugog svjetskog rata malo nekritički reagirao, čak vrhunski urbanisti i arhitekti su imali krivo određenje prema obnovi Zadra u smislu rušenja starih zdanja, no jedina zgrada za kojom možemo žaliti je Teatro Verdi. Kad je novi natječaj odredio interpolaciju kao obnovu grada, arhitekt i urbanist Bruno Milić dobro je ustvrdio da se ipak našlo dovoljno pametnih ljudi, emocionalno vezanih za dalmatinske ambijente, te se odredili za interpolaciju, dakle za povijesnu matricu grada Zadra od Rima do 19. stoljeća. Tada se, međutim, stalo na Novoj rivi. U tom trenutku nije bilo snage, ni intelektualne, a prije svega financijske, da se obnovi Nova riva i izbjegnuta je, srećom, metoda faksimila. Riva je uređena hortikulturno, crnike su bile očuvane, napravljeni su manji parkovi, te se odlučilo da će se vidjeti što s obnovom Nove rive kad se steknu bolji uvjeti. Ali, evo, od tada je prošlo skoro 70 godina. Međutim, upravo ovakav njezin izgled, ta južna fasada Zadra je nenadoknadiva i takva mora trajati i dalje. Ovakva kvaliteta, urbani pejzaž, spoj mora, rive, kamene bankine, parka i zone Foruma je savršena. Što tamo više dodavati kad je to identitet grada, definitivno – kazao je Miljenko Domijan, ističući intervenciju u prostoru koju je napravio Nikola Bašić.
- Dogodilo se ono najbolje, da jedan senzibilac, arhitekt Niko Bašić napravi Pozdrav suncu i Morske orgulje na dijelu rive koja nakon ratnih razaranja nikada nije bila definirana. Moja dilema kao konzervatora je bila hoće li taj prostor, taj „rt“, biti prevelik za relaciju prema povijesnoj jezgri, no upravo to što je Austrija napravila krajem 19. i početkom 20. stoljeća, stvarajući Novu rivu, rušeći gradske zidine, omogućilo je da možemo dobiti novu kvalitetu. Morske orgulje i Pozdrav suncu su rivu obogatili, ja se znam šaliti i govoriti Bašiću da je „upropastio“ Forum i crkvu sv. Donata jer više ljudi bude na Morskim orguljama nego u sv. Donatu. Svako vrijeme donosi promjene, ali one su vrijedne samo ako se kvalitetno i kreativno intervenira u naslijeđeni prostor – rekao je Domijan.
- Došli smo do vremena kada bismo trebali razmišljati kako rivu učiniti i „korisnom“, „bolje trošenim prostorom“. Nekoliko kavana i restorana se već „prelilo“ preko ceste i ušlo na rivu, ali ništa nije oblikovano adekvatno tom prostoru i njegovoj vrsnoći. Unutar parkovnih površina može biti ugostiteljstva, ali nešto vrhunski dizajnirano, apsolutno parterno, vrlo kvalitetno. Zadarskim gradonačelnicima, svakome u svom mandatu, sugerirao sam da se napravi program za arhitektonsko-urbanistički anketni natječaj, dakle ne gotovo rješenje nego ispitivanje što bi se na rivi u ovom kontekstu moglo napraviti. Nikako ne odmah odrediti gotovo rješenje, već napraviti anketni natječaj. Faksimilska obnova ne dolazi u obzir, Nova riva, ovakva kakva je, je kvaliteta u gradu i nju treba poštivati – istaknuo je zadarski konzervator Miljenko Domijan.
„PLAŽA NA RIVI? NI U KOM SLUČAJU, PA NEĆEMO RADITI KAŽIN OD GRADA!“
- Plaža na rivi? Ni u kom slučaju! To što se sad događa, da se pojedinci tamo kupaju, to je zabranjeno, ne bez razloga. Možete misliti, težimo vraćanju barem dijela nekadašnjeg glamura odgovarajućim kavanama i sličnim sadržajima, a onda se tu netko skida u mudantine. Uz materijalnu, tehničku, oblikovnu, likovnu čvrstoću bankina na rivi trebamo zamisliti sliku nekog tko tu skače u more?! To je apsurdno. Vrsnoća dizajna Morskih orgulja je isto tako vrhunska, zato je kupanje zapravo ponižavajuće na tom prostoru. To je urbani ekskluziv, urbani prostor. U urbanim prostorima se ne kupa ni u kom slučaju. Dapače, zabrana kupanja treba biti trajna. To je isto kao što su neko vrijeme Vlasi igrali balote na rivi, što je isto apsurdno. Nova riva je potvrda zadarskog urbaniteta, građanskog „šlifa“. To moramo vraćati, malo po malo, a ne da se sa rive i Morskih orgulja skače u more i da se radi kažin od grada – ustvrdio je Miljenko Domijan.
„PROMETNICA NE MOŽE BITI UZ RIVU“
- Ono što moramo napraviti, pogotovo sad kad smo na UNESCO-voj listi, je da prometnica u tom dijelu Poluotoka više ne bude takva, kao 'cenzura' koja drastično reže novi front grada, već da taj dio bude popločan, povezan sa Forumom, da tu teče samo nužni promet. Dakle, da veza more–kamena bankina–šljunak–park-grad-Forum bude neprekinuta, da bude cjelina. Zato anketni natječaj ima smisla, ili čak i referendum, neka se građani izjasne što bi htjeli. Takvi sadržaji sada, u ovom vremenu, „zovu“ još nešto, nešto što bi građanima pružilo još veću ugodu, ali sa sviješću da se nalaze u kvalitetnom prostoru – kazao je Domijan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....