- Prošloga ljeta radio sam u jednoj trgovini odjeće u Supernova centru. Zaradio sam malo manje od 400 eura kroz mjesec i pol -kaže nam jedan zadarski student.
Doduše, ovaj student je dao prioritet učenju za rok u kolovozu i rujnu pa nije radio u smjeni od 8 sati 6 dana u tjednu, no i za smjene od 6 sati, ovo djeluje vrlo malo.
- Nemam automobil, a uz troškove javnog prijevoza do Supernove, pa kupovine marende, koja je najčešće bila energetska pločica, nije mi se uopće isplatilo. S druge strane, u istom tom periodu kad god bih uhvatio vremena, iskoristio bih priliku da odradim fizičke poslove također preko student servisa i za dva sata bih zaradio jednako ili više od onoga koliko bih zaradio tamo... Firma za koju sam odrađivao fizičke poslove jest gradska firma, ali svejedno, kad se usporedi, nema puno smisla... - poručuje.
Od otprilike 5500 studenata na Sveučilištu u Zadru, usluge student servisa trenutno koristi njih 1650, što je oko 30 posto ukupnog broja studenata. S obzirom na prošlogodišnje rezultate, broj studenata zainteresiranih za rad preko sveučilišnog servisa mogao bi se udvostručiti s istekom tekuće godine.
Potražnja za angažman studenata je veća od ponude, a najčešće djelatnosti zapošljavanja studenata su očekivano - ugostiteljstvo i maloprodaja. U ovom trenutku je aktivno oko 300 oglasa za otprilike 1800 otvorenih radnih mjesta na području Zadarske županije.
Isplati li se studentima zapošljavanje studenata preko student servisa, pokušali smo doznati kod voditelja Studentskog centra Damira Bašića koji nas je uputio na upravu Sveučilišta.
- Studentski rad je nisko oporezovan rad s opterećenjem poslodavaca od 18% što uključuje doprinose prema posebnim propisima i naknade posredniku na neto primanja studenata. Studentski poslovi su u pravilu privremeni ili povremeni poslovi - odgovorila nam je Andrea Barač Bataljaku iz Rektorata.
Zanimalo nas je određuju li satnice isključivo poslodavci, s obzirom da je sa stranice Sveučilišta na kojem stoje oglasi studentskih poslova vidljivo da oni vrlo često odrede satnicu 5,25 eura koja je zakonski minimum. Primjerice kao pomoćni radnik u proizvodnji u Maraski student može na sat zaraditi upravo zakonski minimum. Za studentski rad u jednom od najvećih trgovačkih lanaca u Hrvatskoj, poznatom Tommyju, nudi se satnica od 6,60 do 7 eura, ovisno koje poslove bi student u trgovini obavljao. Tade Tours za poslove čišćenja i posluživanja na brodu plaća 6 eura po satu, a samo Sveučilište za administrativne poslove u Studentskom centru studentima nudi, pogađate, zakonski minimum 5,25 eura...
Kad već država određivanjem takvog minimuma na neki način kažnjava vrijedne studente koji su voljni raditi i zaraditi, mogu li studentima poslodavci izići u susret podizanjem satnica?
- Satnicu definira tržište, a ona je u praksi veća od propisane minimalne satnice od 5,25 eura - odgovaraju iz Rektorata
Prednosti zapošljavanja preko student servisa uz, jasno, stjecanje novčanih sredstava je i stjecanje radnog iskustva, navike samostalnog zarađivanja, ali i stvaranje kontakata koji će potencijalno biti bitni i korisni po završetku akademskog obrazovanja. S druge pak strane, potencijalni nedostatak je, što se nerijetko i događa, da studenti ne uspiju organizirati svoje vrijeme, odnosno vrijeme provedeno na poslovima negativno se odrazi na njihove obveze na studiju. Konkretno, ne stignu učiti za ispitne rokove jer provedu po 7-8 sati na poslu i na taj način daju prednost trenutnom i kratkoročnom nauštrb onog dugoročnog.
Sveučilište također ima interes od rada student servisa, s obzirom da naknada posredovanja iznosi 12%. Osim toga, Sveučilište koristi rad student servisa za podizanje standarda svojih studenata, što uključuje poboljšanje djelatnosti smještaja, studentske prehrane te financiranje različitih studentskih projekata koji se odnose na kulturne, sportske, edukacijske i znanstvene aktivnosti.
No sudeći po cijeni satnice ponuđenoj na oglasima, poslodavci bi se mogli malo isprsiti, a tu svakako spada i samo Sveučilište.
Dakle, studentima, koji bi po samoj zamisli postojanja student servisa trebali biti oni koji najviše profitiraju, javljaju se dvojbe bi li se radije zaposlili bez posredovanja Sveučilišta. Student koji bi radio posao oglašen na stranicama Sveučilišta u smjeni od 8 sati po satnici od 5,25 eura kroz srpanj i kolovoz, zaradio bi oko 900 eura mjesečno, ukupno 1890 eura za dva mjeseca. Treba reći da je to bez rada subotom.
S ovakvom računicom i s neminovnim preusmjerenjem vremena za učenje na rad, nameće se zaključak da se studentima rad preko student servisa baš i ne isplati. Kada bi se zaposlili mimo student servisa, "na crno" u nekom restoranu, kao čistači apartmana ili na baušteli, zaradili bi moguće i dvostruko više.