Od 2006. godine zadarski župani traže od države da im prepusti vlasništvo nad zgradom Doma županije.
Cilj da državno vlasništvo postane županijsko bio je potpuno drugačiji od sadašnjih ciljeva. Sada se želi zgradu isprazniti i namijeniti joj drugu funkciju.
No od 2006., pa sve do 2019. godine cilj je bio da zgrada Doma županije bude vlasništvo Županije i to zato da u njoj – administracija ostane. Nije bilo ni spomena o napuštanju te lokacije. U njoj je trebao ostati Dom županije. Sukladno tome, nije se ni spominjalo da bi Dom županije bio zgodan objekt za obeštećenje Katoličkoj crkvi za ranije oduzetu imovinu.
Tek nakon što je 2017. godine formirano Ministarstvo državne imovine, Zadarska županija radi potpuni „zaokret“. Od ministra novokomponiranog Ministarstva Gorana Marića, Županija traži i dobiva u vlasništvo tri nekretnine u Ulici Ivana Mažuranića. Donosi se odluka o preseljenju iz Doma županije. Župan Božidar Longin u više je navrata objasnio da je razlog preseljenja objedinjavanje svih županijskih odjela i ustanova na jednom mjestu, te prestanak plaćanja najma državi (1,4 milijuna kuna godišnje). Na ovaj način, svi objekti koje koristi Županija bili bi u vlasništvu Zadarske županije.
I slabovidnom upada u oči da je Marić imao moć da fantastičnom lakoćom i brzinom dijeli državne nekretnine i prepušta ih Županiji. Zadarskoj. No Dom županije nije mogao postati vlasništvo Županije, mada tu stoluje od 1993. Zašto? Zašto se, u pregrštu poklonjenih bivših vojnih objekata Mariću nije moglo dogoditi da Županiji prepusti i zgradu Doma županije?
Da se tako napravilo, administracija bi vjerojatno svejedno odselila u gornje vojarne, ali od pitanja bi li ili ne bi puno je važnija činjenica da bi Županija odlučivala o namjeni te zgrade, a ne Država. Koja ju je servirala Crkvi.
Zaista, što će se dogoditi sa zgradom Doma županije kada iz nje iseli administracija?
I kako se, ranije nikad spominjan, pojavio Sporazum između Vlade RH i Katoličke crkve kojim će zgrada Doma županije biti predana u vlasništvo Crkvi, na ime obeštećenja?
U trenutku kada Marić daje nekretnine Županiji za preseljenje, direktno dobiva praznu zgradu bivšeg Doma JNA. Koju ne želi prepisati Županiji. Nego Katoličkoj crkvi.
Zašto baš Crkvi? Za arhiv i biblioteku?
Za razliku od drugih institucija, Crkva sa svojom imovinom može raditi što god želi, ona nije u obavezi raspisivanja javnog natječaja ako se odluči na prodaju dobivene zgrade.
Dakle, i zgradu Doma županije, ako je dobije, može prodati. Bez natječaja, bez komplikacija, bilo kome.
Na prošloj sjednici Županijske skupštine vijećnik Jure Zubčić (SDP) postavio je pitanje županu Božidaru Longinu (HDZ) zašto je nezainteresiran što se događa sa zgradom Doma županije.
- Zar ćete uistinu prodati interes Županije radi unutarstranačkih borbi u HDZ-u, s obzirom da se vaši stranački kolege protive, što su javno iskazali, poklanjanju zgrade Županije Katoličkoj crkvi? Dozvoljavate praktički da politički Zagreb odlučuje o sudbini ovoga grada – rekao je Zubčić, a odgovor na pitanje stigao je u pisanom obliku.
No, osim odgovora župana Longina, koji Crkvu nije ni spomenuo već je ponovio da se preseljenje radi zbog građana koji će usluge moći dobiti na jednom mjestu i da zgrada ostaje u vlasništvu države, Zubčiću je neočekivano odgovorio i resorni županijski pročelnik Nikica Miletić. Pročelnik Miletić detaljno je naveo slijed događaja, počevši od toga da je zgrada, u vlasništvu RH, postala sjedište Zadarske županije od njenog osnutka 1993. godine.
- Zadarska županija pokrenula je postupak prema Središnjem državnom uredu za upravljanje državnom imovinom kojim se između ostalog traži prijenos prava vlasništva zgrade Doma županije na Zadarsku županiju – naveo je Miletić.
Pisane su brojne požurnice, Poglavarstvo je 2006. godine donijelo i Sporazum o podjeli imovine između Republike Hrvatske i Zadarske županije, on je dostavljen Vladi na usvajanje, međutim „isti nije do danas prihvaćen“, navodi Miletić.
Požurnica je, zanimljivo, upućena i odmah po ustrojstvu Ministarstva državne imovine, u veljači 2017. godine, no ostala je bez odgovora.
U svibnju 2017. na lokalnim izborima mijenja se župan, Stipu Zrilića zamjenjuje Božidar Longin. Ekspresno, već u srpnju se iz Županije upućuje Ministarstvu državne imovine zahtjev „za rješavanje statusa Doma županije“.
- Kako Zadarska županija nakon višegodišnjeg traženja nije ishodovala vlasništvo nad predmetnom nekretninom, pristupilo se iznalaženju novog rješenja kojim bi se trajno riješio problem smještaja svih zaposlenika – piše pročelnik Nikica Miletić.
Novo rješenje je poznato: Dom županije bit će ispražnjen, a onda predan Crkvi.
Najdugovječnijeg župana, Stipu Zrilića, koji je odradio dva i pol mandata kao župan, a prethodno jedan mandat kao zamjenik župana, pitali smo zašto se toliko godina borio da županijska administracija ostane na toj lokaciji.
- Zašto ne? Kao župan, nisam tražio useljenje u tu zgradu. Tamo smo već bili i borili smo se da, kad je već tako, ta zgrada bude vlasništvo Zadarske županije, a ne države. No u tome nismo uspjeli, unatoč velikom zalaganju. Sada se postavljaju pitanja zašto bi Dom županije "zauzimao“ tu atraktivnu zgradu, kao da zgrada gradske uprave na Narodnom trgu nije atraktivna, ili zgrada Rektorata. To nisu mjerodavna pitanja. No sada je sve naglo došlo u žarište interesa, jer se Dom županije ipak iseljava, a vlasnik postaje Crkva. Do sada se nitko nije bunio – kazao je bivši župan Stipe Zrilić.
Zašto je, unatoč "velikom zalaganju", zgradu Doma županije tvrdokorno sačuvala država u svom vlasništvu? A Zadarskoj županiji u vlasništvo dala druge nekretnine s porukom - sada možete iseliti iz atraktivne zgrade na Poluotoku, to je naše. I predat ćemo je Crkvi. Zato što to možemo. A Crkva kao vlasnik također će odrediti namjenu. Zato što to može. Pa i prodati je, zato što i to može.