Stvari treba nazivati pravim imenom: ne smetaju dijelu javnosti jeftine cajke pa bi ih zabranili, nego zato što njihovi izvođači stižu iz Srbije. I ne radi se o tankoćutnim ušesima kojima pašu samo Mozart, Händel i Brahms, već o zadrtim nacionalistima koji ne podnose druge i drugačije, a među njima su Srbi na prvom mjestu.
Da je tako, pokazuje činjenica da nijednog glazbenog čistunca ni najmanje ne uznemiruju folk pjevači iz BiH, Crne Gore ili Makedonije, ali Srbija i Srbijanci – neće majci.
Porazno je da se rasprave o zabranama nastupa pjevačicama i pjevačima iz Srbije uopće vode u jednoj članici Europske unije, naravno, ako tekstovi njihovih pjesama ne pozivaju na mržnju, isključivost i netoleranciju. No i tu je teško biti sudac: u rap glazbi je ako ne više, a onda barem jednako vulgarnosti i promicanja nasilja, nego kad je u pitanju tzv. turbofolk, pa ne vidim da je nekome zbog toga obustavljena turneja.
Zapravo, rasprave o kvaliteti i popularnosti bilo kojeg od izvođača iz Srbije čiji se nastupi u nas dovode u pitanje, odvlače nas od merituma stvari, a to je da gotovo trideset godina od završetka rata kod dijela ljudi i dalje postoji snažna mržnja prema Srbima, a napose prema onima koji žive u Hrvatskoj. I to je najstrašnije od svega. Od toga se normalnom čovjeku ledi krv u žilama.
Skandalozna je odluka kojom se u Bibinju praktički prisililo pop-glazbenika Sašu Kovačevića da otkaže koncert jer on, eto, smeta braniteljima, a takvih je u Bibinju mnogo?! Alo?! Znači li to da su branitelji ovdje neka vrsta moralne policije i da oni određuju što se u tom smislu smije, a što ne? I hoće li nas oni već sutra nepodobne šišati do gola?
Saša Kovačević nije hopa-cupa izvođač, niti je dušebrižnike koji štite "našu stvar" za to briga, on po njima dolazi iz Srbije, a takvima ovdje nije mjesto. I takvima se, kao svojedobno šarmantnom, dragom i iznimno miroljubivom Bjelovarcu Bajagi, koncerte prekida bacanjem suzavca.
Razlog zbog kojeg su Bibinjci pokazali Kovačeviću palac dolje je, pazi sad, spomen na žrtve Škabrnje i Vukovara koji se obilježava upravo tih dana kad je Saša trebao održati koncert. Mislim, jeste li vi normalni? Pa nije Kovačević, rođen 1985., krvavih očiju i s nožem u zubima protjerivao civile iz Ravnih kotara? Što bi rekao Robi K.: "Bibinjci, koji vam je kua?"
Znači, sporni su branitelji čija djeca također gube glavu za izvođačima iz Srbije ne samo zato jer su im cool, već i stoga jer su oni, zbog njihovih mržnjom zadojenih roditelja, nešto kao zabranjeno voće. Trebam li naglasiti da ovdje ne mislim na sve branitelje, već samo na zatucane pojedince koji stoje iza ovakvih sumanutih zabrana. Mladiću koji pjeva ljubavne stvari zatvorilo se vrata pred nosem jer dolazi iz Srbije. Pa ovo samo što tvorac rasnih zakona Mile Budak nije potpisao! Nečuveno!
Sve se to događa u vrijeme dok u općini Vrsi kod Zadra traje rasprava na temu mogu li obitelji pokojnih na njihovim nadgrobnim spomenicima koristiti ćirilicu?! Pa ljudi moji, toga nije bilo ni u crnom fašizmu! Uskratiti nekomu pravo da koristi ćirilično pismo jer, kako kaže direktor lokalnog komunalnog poduzeća koji nije dostojan da mu se ime javno spomene, na njihovu području ne živi trideset posto stanovnika srpske nacionalnosti, izjava je za prvu nagradu ugasle Feralove rubrike Greatest shits svih vremena.
Grozno je tko sve kod nas obnaša odgovorne dužnosti i do koje je mjere uzgojena mržnja koju su političari nekih desnih, a napose ekstremno desnih stranaka, zalijevali svih ovih godina, samo da bi sačuvali svoje u ratu stečeno bogatstvo i moć koja s njim ide ruku pod ruku.
Stid me da netko i u moje ime i na ovaj način propisuje zabrane, kojih se, ponovit ću, ne bi postidjeli kreatori najgorih totalitarnih režima. Tješi to da mladost nije blesava. I ona se, iskreno vjerujem, neće dati zavaditi. I dalje će u Beogradu, Novom Sadu, Kragujevcu..., obožavati Grašu, Karana, Magazin..., a mladi Splićani, Zagrepčani, Riječani..., pjevati s Aleksandrom Prijović, koja je očitala lekciju ekstremistima poručivši da ona nije nečija; srpska, hrvatska, bošnjačka..., već svoja. Tako treba gledati na stvari, sve ostalo vodi u neke nove sukobe, ratove, a Balkan ih je sit za svagda.