Procjenjuje se da su stotine tisuća Rusa napustile svoju zemlju od početka invazije na Ukrajinu. Godine 2022. broj ruskih državljana koji su podnijeli zahtjev za azil u 27 zemalja EU-a utrostručio se u usporedbi s razinama prije pandemije početkom 2020. godine - ističe BBC i u svojoj reportaži istražuje tko su oni, kamo idu i zašto odlaze.
Svetlana je u ranim 30-ima i porijeklom je iz malog grada. S 18 godina preselila se u Moskvu kako bi studirala fiziku. Nakon diplome radila je za razne tvrtke.
"Nikad nisam mislila da ću morati otići, planirala sam život u Moskvi", kaže ona, "Volim Rusiju i uživala sam u svom životu."
Rusi su odlazili i prije rata u Ukrajini, uključujući one koji se nisu slagali s moskovskom aneksijom Krima 2014. i s novim zakonima koji su olakšali kažnjavanje neslaganja sa službenom politikom. Mnogi su se nastanili u baltičkim državama i drugim zemljama EU-a, kao i u Gruziji.
Za Svetlanu je invazija na Ukrajinu 2022. bila prekretnica.
"Kada je rat počeo, shvatila sam da neće skoro biti gotov i da ljudi neće izaći na prosvjede. Osjećala sam i emocionalno i racionalno da ima smisla otići", kaže ona. Sada je u Beogradu.
Mnogi Rusi dijele njezine osjećaje i ono što je u početku bilo "curenje" pretvorilo se u rijeku ljudi koji odlaze.
Prvi val došao je u ožujku i travnju prošle godine - novi ruski emigranti rekli su za BBC da su protiv rata, ali veći dio njih nije se usudio prosvjedovati. Osjećajući se izolirano i ugroženo, smatrali su da je sigurnije otići.
Predsjednik Putin započeo je vojnu mobilizaciju u rujnu 2022. godine. Vlasti su je opisale kao "djelomičnu", a u stvarnosti je značila da je većina muškaraca bila u opasnosti od novačenja. Uslijedila su brojna izvješća o lošoj obuci i nedovoljnoj opremi novounovačenih.
Muškarci i njihove obitelji počeli su odlaziti u gomilama, stvarajući višednevne redove na ruskim granicama s Gruzijom i Kazahstanom.
Glasnogovornik ruskog predsjednika Dmitrij Peskov zanijekao je da su Rusi masovno odlazili kako bi izbjegli mobilizaciju.
U travnju su ruske vlasti uvele "online poziv", gdje se novi ročnici mogu dodati u digitalni registar umjesto da im se papiri predaju na ruke - on je također zanijekao da je novi sustav osmišljen kako bi zaustavio odljev muškaraca.
Koliko ih je otišlo - i kamo?
Ne postoje točni podaci o tome koliko je ljudi napustilo Rusiju, ali procjene variraju od stotina tisuća do nekoliko milijuna.
U svibnju je Ministarstvo obrane Velike Britanije procijenilo da će 1,3 milijuna ljudi napustiti Rusiju 2022. godine.
Druge procjene iz različitih izvora potvrđuju taj trend. Časopis Forbes citirao je izvore iz krugova ruskih vlasti koji kažu da je između 600.000 i 1.000.000 ljudi otišlo lani.
Napustiti Rusiju je relativno lako, sve dok imate novca i niste pozvani u vojsku. Ali teško je pronaći stalno mjesto za boravak.
U mjesecima nakon početka rata mnoge zemlje, uglavnom u EU i SAD, otežale su Rusima podnošenje zahtjeva za vize osim ako tamo već nemaju obitelj ili putuju zbog posla.
U mnogim drugim zemljama - poput Gruzije i Armenije - Rusi nisu bili suočeni s takvim ograničenjima i mogli su dolaziti i odlaziti kad žele. I još mogu.
Druge zemlje, uključujući Kazahstan, promijenile su svoje zakone ranije ove godine, navodno kako bi zaustavile priljev ruskih imigranata ograničavanjem koliko dugo mogu ostati kao turisti.
Bez izgleda da se vrate u Rusiju, sve više i više ljudi mora podnijeti zahtjev za boravak kako bi mogli raditi u zemljama u kojima se nastanjuju, iako mnogi pronalaze načine da nastave raditi na daljinu za ruske poslodavce.
Znamo da je u proteklih 15 mjeseci oko 155.000 Rusa dobilo privremene boravišne dozvole u, zajedno, zemljama EU-a, u nekoliko zemalja Balkana, Kavkaza i središnje Azije.
Gotovo 17.000 zatražilo je politički azil u zemljama EU-a, ali ga je samo oko 2000 njih dobilo, prema Agenciji Europske unije za azil.
Rusko ministarstvo unutarnjih poslova kaže da se 40% više ljudi prijavilo za strane putovnice 2022. nego godinu prije.
‘Bio sam užasnut time da me pošalju da ubijam druge ljude‘
Od početka ovog rata BBC je razgovarao s desecima Rusa koji su otišli.
Dolaze iz različitih društvenih slojeva. Neki su novinari, ali ima i IT stručnjaka, dizajnera, umjetnika, akademika, odvjetnika, liječnika, PR stručnjaka i lingvista. Većina ih je mlađa od 50 godina. Mnogi dijele zapadne liberalne vrijednosti i nadaju se da će Rusija jednog dana biti demokratska zemlja. Neki su iz LGBTQ+ skupine.
Sociolozi koji proučavaju novu rusku emigraciju kažu da postoje dokazi kako su oni koji odlaze mlađi, bolje obrazovani i bogatiji od onih koji ostaju. Češće su iz većih gradova.
Thomas je iz St Petersburga: "Ja sam pacifist i bio sam prestravljen što me šalju da ubijam druge ljude. Protiv sam politike Rusije prema Ukrajini od 2014. godine. Invazija i ubijanje civila je neprihvatljivo", kaže.
Nakon početka invazije objavljivao je antiratne poruke na društvenim mrežama i pridružio se uličnim prosvjedima, kaže. Kao homoseksualac, također je bio zabrinut za svoju sigurnost.
“Nakon što je Rusija usvojila zakone o ‘zabrani gay propagande‘ i ‘lažnih vijesti‘ o ruskoj vojsci, znao sam da je prijetnja mom životu i slobodi porasla”, kaže.
Thomas je zatražio politički azil u Švedskoj i pokušao objasniti tamošnjim vlastima zašto bi za njega povratak u Rusiju bio opasan. Njegov zahtjev je odbijen, ali se žalio na odluku.
"Budući da imam samo ograničeno vrijeme s dodijeljenim mi odvjetnikom, sam radim na prikupljanju dokaza za svoj slučaj."
Sergej, rođen u južnom gradu Rostov-na-Donu, ima drugačije probleme. Sada je u Tbilisiju u Gruziji. Na dan kada je Rusija napala Ukrajinu, nazvao je nekoliko svojih prijatelja i svi su se složili da je rat loša vijest za njih.
"Što god se sljedeće dogodilo, ekonomija će pasti", zaključili su tada. "Tjedan dana kasnije svi smo se sastali i odlučili da se moramo pripremiti za odlazak."
Kako su dani odmicali, kaže Sergej, rat je bio sve bliži.
"Vidjeli smo puno vojne opreme na putu za Ukrajinu. Bolnice su bile pune ranjenika. Zračna luka Rostov bila je zatvorena za civilne letove, ali bilo je puno zrakoplova i znali smo kamo idu."
U rujnu, nakon Putinova govora o mobilizaciji, čak i Sergejeva majka, koja ga je isprva kritizirala da nije dovoljno domoljub, nazvala ga je i rekla: "Spakiraj stvari i idi!" Sergej se cijelu noć vozio do Gruzije, gdje sada živi.
"Žena i dijete su mi još uvijek u Rusiji. Moram platiti i njihove troškove i svoje ovdje. Radim dva posla - jedan na daljinu za svoju tvrtku u Rusiji i jedan ovdje, za prijateljevu malu tvrtku."
Sergej kaže da štedi novac kako bi svoju obitelj iz Rusije odveo u drugu zemlju. Njegova žena, koja je to bila primila nevoljko, sada se slaže da moraju potražiti novi život negdje drugdje, kaže on.
Što to znači za Rusiju?
Ruske vlasti pokušale su umanjiti utjecaj stotina tisuća obrazovanih i dobrostojećih ljudi koji zajedno s novcem napuštaju zemlju, ali ekonomski učinak je očit.
Najveća ruska privatna banka, Alfa Bank, procjenjuje da je 1,5% cjelokupne ruske radne snage možda napustilo zemlju. Većina onih koji su otišli su visokokvalificirani stručnjaci. Tvrtke se žale na nedostatak osoblja i poteškoće pri zapošljavanju.
Ruska središnja banka izvijestila je u ranoj fazi rata da su Rusi sa svojih računa povukli rekordnih 1,2 trilijuna rubalja (oko 15 milijardi dolara). Ovo je razmjer neviđen u Rusiji od financijske krize 2008. godine.
Ekonomist Sergej Smirnov iz Ruske akademije znanosti vjeruje da će, kao dio općdg trenda, visokokvalificirani pojedinci nastaviti tražiti načine da odu.
"Bit će sve više potražnje za ljudima koji mogu popraviti automobile ili napraviti cipele. Ne volim apokaliptične scenarije, ali vjerujem da će to dovesti do toga da produktivnost unutar ruskog gospodarstva nastavi padati."
Ekonomist ističe da će ti trendovi prvenstveno pogoditi velike gradove, poput Moskve, Sankt Peterburga i Jekaterinburga.
"Većina ruskog teritorija neće biti svjesna ovih transformacija jer je životni standard u manjim gradovima, mjestima i selima uvijek bio nizak i bit će nizak i u budućnosti."
U međuvremenu, Svetlana, koja je u Beogradu, ne planira se vratiti u Rusiju: "Radim za start-up sa sjedištem u Moldaviji, ali nedavno sam se prijavila za posao u Nizozemskoj."
Sergej se u Tbilisiju prijavljuje za poslove u Europi. Za sada mu je život težak: "Nemam slobodnih dana, ponekad noću nemam dovoljno vremena za san, odrijemam u autu."
A Thomas se u Švedskoj nada da neće biti prisiljen vratiti se u Rusiju, gdje se boji zlostavljanja kao gay. Uči švedski kako bi uopće mogao dobiti bilo kakav posao - piše BBC.