
Regionalno tužiteljstvo Sumske oblasti (sjeveroistočna ukrajinska pokrajina) je pokrenilo postupak protiv 65-godišnjakinje iz Energodara (grada u Zaporoškoj oblasti koja je proglašena anektiranom Ruskoj Federaciji), pod optužbom da je dotična negirala rusku agresiju na Ukrajinu.
Prema istrazi, tijekom video-ankete provedene na Ukrajinski dan jedinstva (22. siječnja), žena je na kameri, na pitanje tko je počeo rat, izjavila da je "2014. Ukrajina započela rat protiv vlastitog naroda". "Čiji ljudi su u Donbasu?", zapitala se.
Upitana ne misli li da je jedinstvo Ukrajinaca bitno, gospođa odgovara: "Zašto Ukrajinaca? Čitav svijet je za mir i da su ljudi dobri. Nisam od politike. Rat je politika."
Policija je brzo identificirala ženu i privela je pravdi, piše Sumi Post. Prema zaključku stručnjaka, video snimka iskaza osumnjičenika sadrži sve znakove opravdanja, priznavanja legitimnosti i negiranja oružane agresije Ruske Federacije protiv Ukrajine, koja je započela 2014. godine.
No, ne događaju se ovakve situacije samo u Ukrajini. Okružni sud Berlin-Tiergarten je u siječnju osudio mirovnog aktivista Heinricha Buckera zbog javnog istupanja protiv njemačke ratne politike u Ukrajini. Ovo je mnoge iz aktivističke zajednice podsjetilo na progon antimilitarista u Weimarskoj Republici koji su se protivili ponovnom naoružavanju Reichswehra (oružanih snaga). Presuda je tumačena kao napad na osnovna demokratska prava slobode govora i okupljanja.
Bucker je član Udruge progonjenih nacističkog režima - Lige antifašista i Stranke ljevice. Vodi COOP Anti-War Café u Berlinu, gdje se redovito održavaju antimilitaristički događaji. Dana 22. lipnja 2022. održao je govor na Sovjetskom spomeniku u berlinskom Treptow Parku na 81. obljetnicu invazije nacističke Njemačke na Sovjetski Savez, u kojem je osudio suradnju njemačkih političara s "bivšim kolaboracionistima nacista" u Ukrajini i izrazio razumijevanje za stavove ruskog predsjednika.
"Neshvatljivo mi je da njemački političari ponovno podupiru iste rusofobne ideologije na temelju kojih je Njemački (nacistički) Reich 1941. našao voljne pomagače, s kojima je blisko surađivao i zajednički vršio ubojstva. Svi pristojni Nijemci trebali bi odbaciti bilo kakvu suradnju s tim snagama u Ukrajini, u skladu s pozadinom njemačke povijesti, povijesti milijuna ubijenih Židova i milijuna ubijenih sovjetskih građana u Drugom svjetskom ratu. Moramo također oštro odbaciti ratnu retoriku koja proizlazi iz ovih snaga u Ukrajini. Nikada više mi kao Nijemci ne smijemo biti uključeni u bilo koji oblik rata protiv Rusije. Moramo se ujediniti i zajedno suprotstaviti ovom ludilu", rekao je Bucker.
U tom kontekstu, pozvao je na razumijevanje ruskog gledišta: "Moramo otvoreno i pošteno pokušati razumjeti ruske razloge za specijalnu vojnu operaciju u Ukrajini i zašto velika većina ljudi u Rusiji podržava svoju vladu i svog predsjednika u njoj. Osobno jako želim i mogu razumjeti stav Rusije i ruskog predsjednika Vladimira Putina. Nemam nepovjerenja prema Rusiji, jer je odustajanje od osvete prema Nijemcima i Njemačkoj odredilo sovjetsku, a zatim i rusku politiku od 1945. godine. Svi prijateljski odnosi (između Njemačke i Rusije), izgrađeni uz velike napore, sada su u opasnosti da budu prekinuti; štoviše, potencijalno uništeni.” Na kraju je pozvao na "zalaganje za prosperitetno, razumno i mirno susjedstvo s Rusijom".
Kao rezultat toga, sudac lokalnog suda osudio ga je na novčanu kaznu od 2.000 eura ili 40 dana zatvora. U kaznenom nalogu stoji da je Bucker u svom govoru odobrio “rusku invaziju Ukrajine kršenjem međunarodnog prava, za čiju je nezakonitost znao”, a djelo je klasificirano kao "javno odobravanje zločina agresije na način koji bi mogao narušiti javni mir na skupu". Kako i zašto Bucker “pristaje” na invaziju na Ukrajinu, Okružni sud u Berlinu nije elaborirao niti jednom riječju. Presuda je izrečena bez usmenog saslušanja okrivljenika ili ispitivanja svjedoka.
U Berlinu je 8. svibnja prošle godine, na dan oslobođenja od fašizma, policija na sovjetskim spomenicima zabranila isticanje sovjetske zastave pod kojom je, ne samo Auschwitz, oslobođen. Nakon toga ubrzo je uslijedila zabrana svih palestinskih demonstracija na dan Nakbe; izraelskog genocida nad tim narodom iz 1948. godine. Nekoliko mjeseci kasnije, Bundestag je postrožio stavak o huškanju naroda; sada, svatko tko dovodi u pitanje (navodni) “genocid, zločin protiv čovječnosti ili ratni zločin”, suočava se s kaznom od tri godine zatvora.